U znak sjećanja na prvu javnu proslavu Dužijance, u organizaciji Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca 9. srpnja, otkrivena je spomen-ploča postavljena na glavnom ulazu crkve sv. Roka u Subotici, o 75. obljetnici smrti bačkog hrvatskog svećenika, kulturnog djelatnika, književnika i političara Blaška Rajića. Prije svečanog otkrivanja spomen-ploče, u ovoj je crkvi služena sv. misa kojom je proslavljen blagdan bl. Marije Petković.
Prisjećanje uz isticanje u javnom prostoru
Župnik župe sv. Roka i predsjednik UBH-a Dužijanca mons. dr. Andrija Anišić ovom je prigodom rekao kako se spomen-ploča otkriva na prijedlog UBH-a Dužijanca, i to u crkvi sv. Roka u kojoj je 40 godina bio župnik velikan našeg hrvatskog naroda, bunjevačkog roda mons. Blaško Rajić, koji je u ovoj crkvi 6. kolovoza 1911. godine slavio prvu misu zahvalnice Dužijance.
„Bila je to prva javna proslava Dužijance. Prva Dužijanca u crkvi, toga dana, održana je na poticaj i u organizaciji tadašnjeg Katoličkog divojačkog društva. Htjeli smo ovom pločom na našoj crkvi ovjekovječiti taj dragi događaj u povodu 75. obljetnice smrti mons. Blaška Rajića i o proslavi ovogodišnje 116. Dužijance. Nije slučajno izabran ovaj dan za ovu svečanost. Naime, bl. Marija Petković je 1929. godine u dogovoru s mons. Blaškom Rajićem odlučila u ovu župu dovesti svoje sestre Kćeri Milosrđa i te godine je uz pomoć župnika Rajića započela graditi samostan svojim sestrama. U samostanu sestara Družbe Kćeri Milosrđa, u proteklih 96 godina njegovog postojanja, živjele su i radile za dobrobit našeg hrvatskog naroda, bunjevačkog roda mnoge časne sestre, na čemu smo im beskrajno zahvalni i upravo danas, na blagdan bl. Marije Petković, koja je više puta bila u Subotici i u ovoj župi, otkrivamo i ovu ploču", rekao je, među ostalim, mons. dr. Anišić.
Spomen-ploču, nakon euharistijskog slavlja, koje je predvodio preč. Vinko Cvijin, biskupijski savjetnik i župnik subotičke župe Uskrsnuća Isusova, u koncelebraciji sa svećenicima Subotičke biskupije, svečano su otkrili ovogodišnji bandaš i bandašica Teo Margetić i Mila Kujundžić, koja je prethodno pročitala pjesmu Alekse Kokića Dužijanca.
Direktor UBH-a Dužijanca Marinko Piuković istaknuo je kako je jedan od ciljeva ove udruge da se na neki način prisjete svih važnih čelnika koji su bili angažirani u organizaciji najveće žetvene svečanosti.
„Ovog puta to je mons. Blaško Rajić, a želimo obilježiti i njezinu prvu javnu proslavu. Smatramo da je ovo izuzetno važno za nas koji ovu tradiciju održavamo, znamo da je kerska crkva kolijevka Dužijance i upravo iz nje svake godine na središnju proslavu kreće povorka. U znak sjećanja na Blaška Rajića, koji je predvodio prvu misu zahvalnice Dužijance, svake godine na njegovu spomen-bistu u centru grada postavimo vijenac. Njegova spomen-bista nalazi se inače i u kerskoj crkvi. Također, svake godine glavni predvoditelji žetvene svečanosti – bandaš i bandašica posjete grob Blaška Rajića", naveo je Piuković te podsjetio kako je UBH Dužijanca prošle godine, zalaganjem Laze Vojnića Hajduka, organizirala postavljanje spomen-ploče na rodnoj kući Age Mamužića gdje je inicirano osnivanje i spomenute udruge.
„Smatramo da je izuzetno važno istaknute ličnosti te važne događaje i institucije staviti u javni prostor, a ne samo da ih se prisjećamo", naglasio je on.
O Blašku Rajiću
Blaško Rajić (Subotica, 7. 1. 1878. – Subotica, 3. 1. 1951.) spada u red najizrazitijih i najsnažnijih duhovnih osobnosti među Hrvatima u prvoj polovici 20. stoljeća u Bačkoj, a treba ga promatrati i mnogo šire. On je svećenik, istaknuti rodoljub, branitelj nacionalnih i crkvenih prava, urednik novina, skupljač narodnih umotvorina, književnik, sastavljač molitvenika, politički djelatnik i humanist, neprikosnoveni vođa tijekom svog javnog djelovanja.
Dugi i plodni pastoralni i kulturno-društveni rad Blaška Rajića započeo je u župi sv. Roka u Subotici, koji je prekinut samo kratko za vrijeme Drugoga svjetskog rata (1941. – 1943.). Ova hrvatska župa Rajićevim dolaskom za župnika doživjela je procvat. U njoj je pokrenuo akciju očuvanja narodnih stečevina i običaja, a najpoznatiji će ostati po tradicionalnoj obiteljskoj svetkovini Dužijanci koju je uveo u crkvu i time joj dao općenarodni karakter. Rajić se vrlo rano uključio u preporodna gibanja koja je među bačkim Hrvatima pokrenuo Ivan Antunović, a nakon smrti Paje Kujundžića 1915., on je preuzeo čelnu ulogu među hrvatskim svećenicima u Bačkoj. Potkraj i poslije Prvoga svjetskog rata odigrao je odlučujuću ulogu: sudjelovao je na Hrvatskom saboru 28. listopada 1918. u Zagrebu, zatim je u Subotici 10. studenoga 1918. organizirao veliki narodni skup na kojem je objavio odcjepljenje Subotice od Ugarske (tada se na subotičkoj Gradskoj kući zavijorila hrvatska trobojnica), a bio je i u Narodnoj skupštini, održanoj 25. studenoga 1918. u Novome Sadu, na kojoj je proglašeno priključenje Bačke, Baranje i Banata Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Kao važan akter preporodnih gibanja među bačkim Hrvatima bio je 22. rujna 1919. sudionikom bunjevačkog poslanstva koje je otputovalo u Pariz na Mirovnu konferenciju. On je uz biskupa Lajču Budanovića zaslužan za pripajanje sjeverne Bačke novostvorenoj državnoj zajednici južnih Slavena. Postao je član Ustavotvorne skupštine. U Subotici je Rajić utemeljio više društava: Katoličko divojačko društvo (1912.), Prvu subotičku školsku zadrugu (1913.), Radničko i učeničko križarsko bratstvo, Prosvjetno društvo Katolički krug, Dobrotvornu zajednicu Bunjevaca i Hrvatsku kulturnu zajednicu (koju je osnovao 1936., a rad joj je odobren godinu poslije), a zajedno s Lajčom Budanovićem utemeljio je Maticu subotičku. Bio je predsjednik Matice subotičke (osnovana 14. siječnja 1934. na prvom Razgovoru u Subotici) te Hrvatske kulturne zajednice (osnovana 8. ožujka 1936. u prostorijama Matice subotičke). Bio je predsjednik Organizacijskog odbora veličanstvene proslave 250. godišnjice doseljenja veće grupe Bunjevaca u Bačku i Suboticu (14. – 16. kolovoza 1936.).
Preminuo je prije 75 godina, 3. siječnja 1951. godine u Subotici, gdje je uz najveće počasti sahranjen u Kerskom groblju pokraj kapele sv. Ane, gdje spomenik čuva uspomenu na svijetli lik ovog velikana Crkve i hrvatskog naroda.
Izvor: Hrvatska riječ (I. P. S.)
