U Pečuhu su se 12. studenoga susreli predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) u Republici Srbiji Slaven Bačić i predsjednik Hrvatske državne samouprave (HDS) Mišo Hepp. Uz Heppa susretu su nazočili ravnatelj Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj Stjepan Blažetin, koji je i posredovao sastanku, i ravnatelj Hrvatskog vrtića, osnovne škole, gimnazije i učeničkog doma Miroslava Krleže Gábor Győrvári. U izaslanstvu Hrvatskoga nacionalnog vijeća, uza Slavena Bačića, bili su Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Darko Sarić Lukendić, predsjednik izvršnoga odbora HNV-a, Snežana Babić Kekez, predsjednica odbora za obrazovanje HNV-a, i Pero Horvacki, član izvršnog odbora HNV-a, zadužen za obrazovanje. Njih je zanimao niz pitanja glede djelovanja Hrvatske državne samouprave i njezinih ustanova. Tako su između ostalih teme razgovora bile: intenziviranje suradnje HDS-a i HNV-a; financiranje manjinskih samouprava; izbori za manjinske samouprave i slično.
Predstavnike HNV-a posebice je zanimala problematika hrvatskoga školstva u Mađarskoj, tako: iskustva sa školom Miroslava Krleže, a koja bi mogla biti od značenja za možebitno osnivanje Hrvatskoga školskog centra u Subotici, model funkcioniranja manjinskoga školstva u Mađarskoj, organizacija i financiranje škole Miroslava Krleže, uloga Republike Hrvatske u organiziranju i funkcioniranju škole, eventualni reciprocitet s Republikom Hrvatskom (u smislu sličnih škola za mađarsku zajednicu u Hrvatskoj).
Kako do hrvatskoga školskog centra Hrvata u Srbiji
Posjet je potaknut radi uspostavljanja suradnje i dijaloga redovitoga karaktera kako spomenutih političkih tijela tako i njihovih ustanova. Dogovoren je skori posjet izaslanstva HNV-a Budimpešti, a potom uzvratni posjet izaslanstva HDS-a Subotici. Kontakti na lokalnoj razini postoje i oni su dobri, ali potrebna je uz to i pobuda odozgo koja bi potaknula daljnju suradnju. Drugi pragmatičniji cilj dolaska, kaže Slaven Bačić, jest upoznavanje modela hrvatskoga školstva u Mađarskoj i upoznavanje s dosadašnjim iskustvima financiranja i organizacije jer se i HNV bavi mišlju kako je Hrvatima u Srbiji potreban sličan školski model. U Vojvodini postoje dvije vrste nastave hrvatskoga jezika. Jedna je nominalno kompletna nastava na hrvatskom jeziku koja postoji samo u Subotici u općinskim državnim školama gdje nema mnogo dobrohotnosti prema ideji hrvatske škole. Postoji ideja kod HNV-a da se osnuje hrvatski školski centar u gradu Subotici. Druga je vrsta nastave hrvatski kao predmet u Srijemu, Somboru, bačkom Podunavlju pa i u Subotici.
„Mislimo", veli Slaven Bačić, „kako bi nam hrvatski školski centar dobro došao, ideja je to o kojoj se treba očitovati HNV, i ako se pokaže spremnost za to, onda bi se prišlo realizaciji projekta, podržanog na bilateralnoj razini, kod pokrajinskih i gradskih tijela u Subotici. Novi zakon o nacionalnim vijećima i nacionalnim manjinama, od prošle godine, predvidio je manjinskim samoupravama u Srbiji osnivanje ovakvih škola. Mi imamo dvije ustanove koje se financiraju iz pokrajinskoga proračuna, a osnivačka prava ima Hrvatsko nacionalno vijeće, a to su Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Nakladnička kuća Hrvatska riječ. Željeli bismo utemeljiti i hrvatski školski centar koji bi bio u našoj ingerenciji i gdje bismo presudno utjecali na fizionomiju centra, izbor kadra i napraviti jedan kvalitetan centar koji će svojom kvalitetom privlačiti i pripadnike svih ostalih naroda."
Razlike manjinskih samouprava
Podosta se razlikuje način ostvarivanja i djelovanja manjinske samouprave u Mađarskoj i Srbiji. Mađarska je otišla naprijed u dva smjera, što ne znači i nabolje. Nema više toliko izravnoga proračunskog financiranja, sve se više traži kompetitivnost u projektima, što za rezultat ima manje. U Srbiji nema mjesnih samouprava, nego tek jedna državna samouprava. U Srbiji je najavljena izrada novih kriterija raspodjele sredstava i njihovo smanjivanje koje je već na djelu, te tako HNV od listopada dobiva 20% sredstava manje, kaže Bačić. Novi kriteriji predviđaju linearno financiranje (30%) za sve manjine, a kod ostataka uzet će se u obzir broj ustanova manjina i broj pripadnika danih nacionalnih zajednica. Kako kaže Bačić, ono što je čuo na sastanku u Pečuhu, pokazuje kako su brojke neusporedivo veće nego ono što dobivaju Hrvati u Srbiji.
Višegodišnja suradnja dvaju zavoda
Raduje dosadašnja plodna suradnja dvaju zavoda, Zavoda za kulturu Hrvata u Vojvodini i Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj, izražena kroz niz aktivnosti. Ustanove ne znače i automatsko ostvarivanje manjinskih prava, jer važno je imati i svoje ljude u političkim strukturama i u nadležnim ministarstvima, na pozicijama u državnim tijelima. U Srbiji manjine su u određenoj mjeri zanimljive strankama centra, ali kada govorimo o Hrvatima, onda smo zanimljivi tamo gdje smo brojni, recimo na prostoru Subotice i u još nekoliko mjesta gdje ima dosta Hrvata. Izlaz je koristiti sva raspoloživa sredstva u zaustavljanju asimilacijskih procesa. Obadvije su se strane suglasile kako su razočarani potporom Republike Hrvatske koja je ispod svake razine, istini za volju, ima kadšto i nekih pozitivnih primjera. Nedostaju proaktivni primjeri, izražena je bojazan kako ni u Republici Hrvatskoj pa ni u njezinim diplomatskim predstavništvima ne postoji sluh za Hrvate koji se nalaze u okruženju Republike Hrvatske.
Tekst: Branka Pavić Blažetin, urednica Hrvatskog glasnika
