Još prije devet godina na adresu Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Srijemskoj Mitrovici stigao je zahtjev iz Rimokatoličkog župnog ureda svetog Dimitrija đakona i mučenika u povodu određivanja uvjeta za restauraciju spomenika Presvetog Trojstva u tom gradu. Na njemu su vidljive naprsline, te ispisani brojni grafiti. No, čini se da su se sada stvorili svi neophodni uvjeti za početak njegove restauracije. Iz proračuna Grada Srijemska Mitrovica izdvojena su sredstva u visini od sedam milijuna dinara za njegovu obnovu, a prvi konzervatorski radovi na ovom prepoznatljivom spomeniku, koji je od velikog značaja za građane Srijemske Mitrovice, počeli su prije dva mjeseca.

Spomenik od iznimne važnosti

Na prostoru današnje Vojvodine podignuto je tijekom 18. i 19. stoljeća više spomenika posvećenih Presvetom Trojstvu, koji su tijekom vremena postali prepoznatljivim znakovima gradova u kojima su se nalazili. Većina spomenika ove vrste u Vojvodini, nažalost, je potpuno uništena u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata (npr. spomenici Presvetom Trojstvu u Novom Sadu i Somboru), dok se tek mali broj sačuvao do danas. Najznačajniji spomenik ovog tipa nalazi se na putu Ruma – Irig. Spomenik su podigli žitelji Rume u znak zahvalnosti nebeskim zaštitnicima, jer su ih sačuvali od kužne pošasti. Spomenik Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici podignut je u drugoj polovini 19. stoljeća u neposrednoj blizini rimokatoličke crkve svetog Dimitrija (1810.) i zgrade župnog dvora (1827.), u samom središtu parka kojeg uokviruje Ulica svetog Dimitrija. Na ovom mjestu se krajem 19. i početkom 20. stoljeća odvijala živa trgovina mješovitom robom i živežnim namirnicama. Stoga je cijeli prostor upravo po ovom spomeniku dobio prepoznatljivi naziv Trojstveni plac. Nasuprot spomenika Presvetom Trojstvu je 1927. podignuta i zgrada Hrvatskog doma, te je ovaj dio grada postao središte vjerskog i kulturno-prosvjetnog života mitrovačkih Hrvata. Od podizanja spomenika on postaje pravi istinski simbol života i prisutnosti Crkve na ovom prostoru i u ovom gradu, a kako se, po dimenzijama, radi o uistinu impozantnom spomeniku, postao je pravi i prepoznatljivi simbol ovog dijela Srijemske Mitrovice. O tome nam svjedoči i sam i naziv: Trojstveni plac.
„Od velike je važnosti projekt obnavljanja spomenika na čast Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici. Samim time pokazuje se briga za prošlost koja je ovdje uistinu bogata, te želja da ne propada ono što su nam naši preci ostavili. U isto vrijeme to je briga za sadašnjost, jer obnovom spomenika vraća se lijepo lice, ne samo Trojstvenoga placa nego i lijepo lice grada. U tome duhu možemo govoriti o brizi za budućnost“, ističe vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku, dodajući:
„Ono što ovaj spomenik čini veoma značajnim jest stil njegove gradnje. Naime, pretraživanjem istih spomenika (Pestsäule ili Ehrensäule), koji se nalaze u drugim gradovima (npr. Požega, Vinkovci, Osijek…) i u međuvremenu su obnavljani, možemo vidjeti da se radi većinom o tzv. kužnim pilovima. To znači da se centralni kip koji predstavlja Presveto Trojstvo nalazi na stupu ili na tri stuba. U Srijemskoj Mitrovici je riječ ne o pilu nego o monumentu. U Subotici se može naći kip Presvetoga Trojstva na kvadratnom postolju (stupu), ali čini se da spomeniku u Srijemskoj Mitrovici, zbog položaja i načina gradnje, treba dati veću pažnju i značenje. Kada govorimo o spomeniku Presvetoga Trojstva u Srijemskoj Mitrovici, govorimo ne samo o spomeniku nego o istinskom simbolu vjere koji nastaje u drugoj polovici 19. stoljeća. To ga čini prepoznatljivim simbolom ne samo jednog dijela Srijemske Mitrovice nego i cijeloga grada. Obnova ovoga spomenika je ne samo opravdana nego veoma važna za sam Grad, a time i za katolike koji žive u njemu.“

Prepoznatljivi simboli gradova

On također navodi da je uobičajena svrha podizanja spomenika na čast Presvetom Trojstvu bila istaknuti simbol kršćanskog vjerovanja, te posvijestiti da je Crkva čuvarica istog vjerovanja.
Za razliku od spomenika podizanih na čast Blaženoj Djevici Mariji, a koji su podizani kao znak zahvale zbog izbavljenja od epidemije kuge koja je poharala Europu toga vremena (Pestsäule), spomenici na čast Presvetom Trojstvu su oznaka svojevrsne komemoracije (Ehrensäule), te su podignuti na čast Trojedinom Bogu i kao pokazatelj snažne prisutnosti, slave i moći Rimokatoličke crkve. Na prostoru današnje Vojvodine podignuto je tijekom 18. i 19. stoljeća više spomenika Presvetom Trojstvu, koji su tijekom vremena postali prepoznatljivim znakovima gradova u kojima su se nalazili. Većina spomenika ove vrste u Vojvodini, nažalost, je potpuno uništena u prvim godinama nakon II. svjetskog rata (npr. spomenici Presvetom Trojstvu u Novom Sadu i Somboru), dok se tek mali broj sačuvao do sadašnjeg vremena. Najznačajniji spomenik ovog tipa nalazi se na putu Ruma – Irig. Spomenik su podigli žitelji Rume u znak zahvalnosti nebeskim zaštitnicima, jer su ih sačuvali od kužne pošasti. Cijeli prostor oko spomenika dobio je prepoznatljivi naziv Trojstveni plac. Nasuprot spomenika Presvetom Trojstvu je 1927. podignuta i zgrada Hrvatskog doma, te je ovaj dio grada postao središte vjerskog i kulturno-prosvjetnog života mitrovačkih Hrvata.

Opsežni rad

Spomenik je izrađen od pješčanog kamena i djelo je nepoznatog autora. Postavljen je na troetažni postament i sastoji se od tri cjeline – kvadratne osnove ili baze, šire i uže. Na postamentu je stup kvadratnog presjeka koji se sužava prema vrhu. A na samom vrhu je „grupa likova“ koja prikazuje Presveto Trojstvo. Kvadratna osnova spomenika je naglašena s četiri masivna osmerokutna stupa, prislonjena uz kutove kamenog postolja. Stupovi su oslonjeni na kvadratne postamente, zasječene u kutovima. Izvorno se na stupovima nalaze šire kvadratne baze, na kojima su bile postavljene četiri skulpture svetaca zaštitnika izrađenih u punoj plastici, što se može uočiti na arhivskoj fotografiji. Prema usmenom svjedočanstvu, skulpture su nakon II. svjetskog rata uklonjene na nepoznatu lokaciju, a na temelju sačuvane arhivske građe nemoguće je rekonstruirati o kojim se svecima zaštitnicima radi.
„To je vrlo prepoznatljiv i značajan spomenik koga pamte i stari Mitrovčani. Već duži niz godina postoji ideja da se spomenik obnovi i naš Zavod je uradio elaborat konzervatorskih radova kako bi se spomeniku vratio izvorni izgled. Budući da spomenik dugo vremena, oko stotinu godina, nije pretrpio nikakve konzervatorske intervencije on je u vrlo lošem stanju. Naime, negdje početkom XX. vijeka su rađene izvjesne intervencije u smislu bojenja spomenika, što ga je samo još više ugrozilo budući da je on napravljen od kamena pješčara koji je dosta porozan“, ističe ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika Srijemske Mitrovice Ljubiša Šulaja.
Zbog svoje specifičnosti i zahtjevnosti radova konzervatorski radovi vršit će se u dogovoru s timom stručnjaka Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji se bave konzervacijom kamena.
„Konzervatorski radovi su dosta zahtjevni i potrebno je pristupiti s maksimalnom dozom stručnosti prilikom njihovog izvođenja, budući da se radi o dosta dekorativnih elemenata koji su oštećeni tijekom vremena. Nadam se da će tijekom ovog ljeta uz angažiranost stručnjaka radovi biti privedeni kraju te da će spomeniku biti povraćeno ono stanje koje bi se moglo nazvati izvornim. To je suština naših konzervatorskih radova, da ga sačuvamo u izvornom obliku“, ističe Šulaja. 

Očuvanje izvornog oblika

Spomenik Presvetog Trojstva u Srijemskoj Mitrovici je konzerviran poslije Prvog svjetskog rata. U tom trenutku izvođači radova su mislili da je pješčar najbolje rješenje. No, zbog poroznosti materijala on je ubrzo izgubio svoju formu. 
„Gornji dio spomenika je skinut i sa samog vrha je demontirana kompozicija. Kipar je počeo radove na kompoziciji na kojoj imamo identične probleme. Osim toga što nedostaju dijelovi, cijela površina je napadnuta tom degradacijom materijala jer je vrijeme učinilo svoje. Na bazi, na donjem dijelu spomenika, imamo jako velika oštećenja od gelera iz Drugog svjetskog rata, a samoj kompoziciji na vrhu također nedostaju dijelovi. Nastojat ćemo učiniti sve kako bismo sačuvali njegov izvorni oblik“, kaže arhitekt i konzervator u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Srijemskoj Mitrovici Ivan Filipović.

Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)