U subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske 12. svibnja 2023. godine održan je 32. uskrsni koncert Katedralnog zbora Albe Vidaković koji je povezao nekoliko važnih jubileja: 250. obljetnicu početka gradnje subotičke katedrale, 150. obljetnicu rođenja biskupa Lajče Budanovića i 50 godina djelovanja Katedralnog zbora Albe Vidaković. Usku povezanost ovih jubijela potvrđuje podatak da je Katedralni zbor Albe Vidaković formiran upravo za jubilej – 200. obljetnicu početka gradnje subotičke katedrale.
Počeci djelovanja
Ljubitelje crkvene glazbe za tu prigodu okupila je nedavno preminula s. Mirjam Pančić, koja je uvidjevši potrebu nastavila raditi sa zborom. Tako je u jesen 1973. godine nastao Mješoviti katedralni zbor, koji je iste godine na devetnici koja je prethodila blagdanu Bezgrješnog Začeća prvi puta pjevao troglasno II. staroslavensku misu Albe Vidakovića. Osnivanje zbora podržali su biskup Matiša Zvekanović, tadašnji katedralni župnik Franjo Vujković, te kasnije i sadašnji župnik Stjepan Beretić.
Prva voditeljica i zborovođa, kao i osnivačica zbora bila je s. Mirjam koja je neumorno sa zborom radila sve do jeseni 2012., kada je zbor preuzeo i sada aktualni zborovođa Miroslav Stantić. Osnovna zadaća zbora bila je pjevanje u subotičkoj katedrali za velike blagdane, kao i na nedjeljnim misama, a samim time i uljepšavanje liturgijskih slavlja. To možemo čuti i danas, budući da je ova misao vodilja sačuvana svih pet desetljeća.
Prve značajne nastupe, osim redovitog pjevanja u katedrali, zbor je imao već u prvih deset godina. Oni značajniji nastupi, koji su, možemo slobodno reći, bili i vjetar u leđa opstojnosti ovoga zbora bili su: 18. travnja 1974., prigodom desete obljetnice smrti skladatelja Albe Vidakovića; 1974. godine na proslavi 100. obljetnice dolaska sestara Družbe Naše Gospe u Suboticu; 1977., na 100. obljetnicu glazbenog časopisa Sveta Cecilija (gost na orguljama bio je Ante Sekulić, ml.); nastupi na Danima kruha i riječi; 5. prosinca 1982. zbor je održao koncert zahvale za plodnu suradnju sa subotičkim kompozitorom Milanom Asićem te je ovom prigodom izveo sve kompozicije koje je ovaj umjetnik uglazbio za zbor na stihove ovdašnjih pjesnika; zbor je također u ovom periodu (prvih 10 godina) nastupio u Osijeku, Somboru, Bezdanu, Plavni, Beregu, Maloj Bosni i Žedniku. Tih godina ostvarena je suradnja sa spomenutim Asićem, o. Stankom Vasiljem i drugim glazbenicima.
Zbor se tijekom godina razvijao, uključivao nove pjevače, napredovao i nastupao, a ime Albe Vidaković dobio je 15. kolovoza 1980. godine za Dane kruha i riječi, takozvane Kokićeve dane koji su održavani u okviru Dužijance. U albumu koji čuva podatke i fotografije ovoga zbora stoji podatak da je krštenje zbora bilo 19. listopada 1980. godine, kada je zbor priredio i prikladan koncert.
Tko je bio Vidaković?
Odabrati ime Albe Vidakovića, koji je bio hrvatski svećenik, veliki skladatelj i muzikolog, dirigent i pedagog bilo je sasvim logično u ono vrijeme i time danas možemo zaključiti da je s. Mirjam potaknula i druge na razmišljenje o ovome velikanu rodom iz Bačke.
Albe Vidaković je rođen u Subotici 2. listopada 1914. godine, gdje je završio osnovnu školu i prva četiri razreda gimnazije, a već s 14 godina postao je sjemeništarac. Budući da administratura nije imala svoje sjemenište, školske 1928./29. godine bački apostolski administrator Lajčo Budanović sve je svoje sjemeništarce slao u vrhbosansko nadbiskupsko sjemenište u Travnik. Ondje je Vidaković završio preostala četiri razreda gimnazije i ispit zrelosti. Pokazao se kao vrstan matematičar i glazbenik. Svirao je u đačkom orkestru prvu violinu, a po potrebi i violončelo, pa i kontrabas. Kod Vidakovića je glazba bila ozvučena matematika, pa je bilo kao da je ostvario antički ideal o tijesnoj vezi glazbe s aritmetikom. Studirao je bogoslovlje i filozofiju od 1932. do 1937. godine na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bogoslovske dane je opet posvetio i glazbi, gdje su mu učitelji bili majstori crkvene glazbe Franjo Dugan, Filip Hajduković i Matija Ivšić. Školovanje je nastavio u Rimu kod L. Reficija i Cassimira. Ratne su ga neprilike spriječile vratiti se u Suboticu, te je 1941. godine završio specijalizaciju i nastanio se u Zagrebu, gdje je ostao do kraja života. Vodio je zbor sjemeništaraca i bogoslova u zagrebačkoj katedrali. Pisao je i skladao, te bio glavni urednik časopisa Sveta Cecilija. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani pripremao se obraniti doktorat kod mentora Dragotina Cvetka no prerana smrt spriječila ga je da postane prvi doktor muzikologije u tadašnjoj Jugoslaviji. Preminuo je 18. travnja 1964. godine u Zagrebu, a pokopan je u svojoj rodnoj Subotici.
Tada novine, sada tradicija
„Iz crkvenih prostora, na kulturnu scenu grada Subotice izašli smo tek kasnije, 1990. godine. Tada smo održali izuzetno posjećen Božićni koncert u Velikoj vijećnici Gradske kuće, a već naredne godine održali smo prvi Uskrni koncert u subotičkoj Sinagogi“, rekla je za naš tjednik s. Mirjam još 2012. godine.
Katedralni zbor Albe Vidaković, odnosno s. Mirjam unijela je u tadašnje vrijeme brojne novine, te je tako prva polnoćka u subotičkoj katedrali s tamburašima – Subotičkim tamburaškim orkestrom bila 1989. godine. Suradnja sa Stipanom Jaramazovićem i tamburašima nastavljena je i u narednom periodu. Nastupa je bilo puno i na početku djelovanja ovog zbora, te je po riječima s. Mirjam zbor još tada obišao gotova sva sela i gradove u Bačkoj, a nastupao je i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Mađarskoj. „Ako bih baš morala izdvojiti neke nastupe, onda su to oni kada smo obilježavali neke značajne obljetnice iz kulturne povijesti ovdašnjih Hrvata. Primjerice, za Albine dane 1989. kada se obilježavalo 25 godina od smrti ovoga glazbenika i svećenika ili za 300. obljetnicu doseljavanja Bunjevaca Hrvata u Suboticu. Posebno mi je draga i suradnja sa Subotičkim tamburaškim orkestrom s kojim smo održali 22 božićna i uskrsna koncerta. Što se tiče inozemstva, u posebnom sjećanju ostao mi je nastup na Susretu katedralnih zborova Jugoslavije 1985. u Zagrebu“, navela je s. Mirjam.
Zbor je za 10. obljetnicu djelovanja, 1983., dobio Povelju posebnog apostolskog blagoslova svetog Oca Ivana Pavla II. te za dvadesetu Antušovu nagradu koju je tada dodjeljivalo Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović. Važno je spomenuti i kako je voditeljica ovog zbora s. Mirjam 2002. godine dobila priznanje Pro urbe, koje dodjeljuje Skupština općine Subotica, što je prava rijetkost da netko od redovnika dobije ovu nagradu.
Kroz proteklih pet desetljeća zbor je surađivao s brojnim umjetnicima i značajnim imenima u svijetu glazbe, a osobito kada je u pitanju duhovna glazba. Suradnja se odvijala na obostrano zadovoljstvo, a možemo dodati i na našu radost jer je zahvaljujući toj suradnji obogaćen današnji fundus uglazbljenih dijela.
Na repertoaru zbora u proteklih 50 godina našle su se brojne skladbe velikih svjetskih imena poput W. A. Mozarta, F. Shuberta, F. Händela, J. S. Bacha... ali značajno je napomenuti kako su ovdje izuzetno bili prisutni hrvatski skladatelji I. Zajc, K. Odak, A. Vidaković, J. Andrić, Đ. Arnold, L. Kozinović, A. Klobučar, T. Fosić i drugi. Najveći skladateljski doprinos Katedralnom zboru dao je svakako Milan Asić s kojim je zbor imao izuzetnu suradnju, koja je stvorila brojna uglazbljena djela, manja ili veća. Važno je spomenuti i suradnju s o. Stankom Vasiljem, s. Imakulatom Malinka, c. Cecilijom Pleša, Liborom Dudašem, Lidijom Tabori, Alenom Kopunovićem Legetinom i dr.
Asićev doprinos
Za naš tjednik još 2012. godine s. Mirjam Pančić je rekla kako zbor najviše izvodi skladbe Albe Vidakovića, ali i rodoljubne i crkvene numere subotičkog skladatelja Milana Asića. Kada je u pitanju djelo Milana Asića, jednostavno je nemoguće sve nabrojati, no važno je naglasiti da je za zbor uglazbio čitav niz pjesama. Te skladbe nastajale su prigodom raznih slavlja i jubileja pjesnika, skladatelja, kao i za razne obljetnice među Hrvatima u Bačkoj. Sve skladbe su praizvedene u godini nastanka, ali se i danas izvode na raznim proslavama. U tu skupinu spadaju rodoljubne skladbe i skladbe na stihove pjesnika iz Bačke poput Ante Evetovića Miroljuba, Stipe Bešlina, Ante Jakšića, Jakova Kopilovića i Alekse Kokića. Neke od njih su Subotico bijela – 1981., Subotico mila – 1982., Domovina moja – 1983., Moja mati – 1982., Blago onom koji je cijeloga života svoga dijete – 1982., Jorgovane – 1983., Moje zvanje – 1981., Gospode, ti si dopustio da budem pjesnik – 1982., Pozdrav Miroljubu – 1981. godine. Navedene skladbe napisane su za (četveroglasni) mješoviti zbor, a cappela ili uz pratnju klavira, ad libitum.
Zanimljiv je podatak da prve skladbe duhovnog sadržaja Asić sklada za vrijeme studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, no te skladbe Offertorium i Asperges me nastale 1942. godine za mješoviti zbor su nažalost izgubljene. No, zapravo najveći broj Asićevih duhovnih skladbi nastaje kad je započeo surađivati upravo s Katedralnim zborom Albe Vidaković u razdoblju od 1979., do 1986. godine. Za taj opus ne možemo reći da je velik, ali je, kako ističe Bela Gabrić u tekstu u sv. Ceciliji 1984. pod naslovom Iz naših župa: Katedralni zbor Albe Vidaković, po svojem sadržaju značajan, jer je bio pravo osvježenje u njegovu glazbenom izričaju. Da je to tako govorila je i dugogodišnja voditeljica s. Mirjam, a potvrđuje i sadašnji zborovođa Miroslav Stantić. Sve njegove skladbe pohranjene su i čuvaju se u Subotičkoj katedrali, a zanimljiv je podatak da je 1979. godine uglazbljen Psalam 150 – za solo sopran, mješoviti zbor i orgulje, koji je posvećen tadašnjoj ravnateljici zbora s. Mirjam. Među njima su i O Marijo zvijezdo mora – za mješoviti zbor uz pratnju orgulja ili a cappella, posvećena je subotičkomu biskupu mons. Matiji Zvekanoviću. Njegova djela su i Omnia omnibus, Ja te ljubim o Marijo, Ja sam s vama, a među poznatijima je Blagoslovljena ova zemlja moja pisana za mješoviti zbor uz pratnju orgulja ili a cappela, koja je nastala za Dužijancu kao pjesma za prinos darova. Danas je euharistijsko slavlje Dužijance nezamislivo bez te pjesme. Ona je postala svojevrsna himna.
Stari napjevi žive i danas
„U Asićev rad usko vezan za katedralni zbor treba ubrojiti i harmonizacije nekih crkvenih popijevki koje se pjevaju u Bačkoj: Spasitelju koga želeć (adventska pjesma), te šest božićnih popijevki: Prvi žrtvenik, Hajte braćo da iđemo, Radujmo se i pivajmo, Zdrav budi mili gost, Spavaj mali Božiću i Marija Divica; te Zdrav slatki Isuse (pričesna pjesma). Sve te harmonizacije pjesama zamišljene su kao pratnja pučkomu pjevanju, ali ih može izvoditi i mješoviti zbor četveroglasno", ističe Stantić. Iako je Asić najviše skladao glazbu svjetovnog karaktera, svojim je malobrojnim duhovnim skladbama dao važan doprinos crkvenoj glazbi.
Svoj doprinos dala je i s. Mirjam, ne samo u vođenju zbora nego i brižnom čuvanju starih napjeva i pjesama. Tako je ona kada su u pitanju ovdašnji pučki napjevi Hrvata Bunjevaca uspjela obnoviti stare božićne pjesme, nešto malo adventskih i uskrsnih pjesama.
„Neke od njih sam zapamtila još iz djetinjstva, a neke sam naučila zahvaljujući izuzetnom čovjeku i vjerniku Marku Stantiću, koji je bio kantor u katedrali do 1963. godine, sve dok sestre nisu preuzele dužnost orguljašica i zborovoditeljica. Neke bać Markove izvedbe ovih pjesama na njegovom harmoniju sam snimila na magnetofonske vrpce i tako ih sačuvala. U poslu oko obnove ovih starih pjesama puno mi je pomogao prof. Bela Gabrić. Namjera nam je bila da se one ne zaborave i nadam se da smo u tome uspjeli", rekla je s. Mirjam više puta za naš tjednik.
Uz brojne ljude koji su davali svoj doprinos za rad zbora, jasno je da su članovi bili ti koji su ipak sve iznijeli svojom ustrajnošću, kako prije 50 godina tako i danas. I s. Mirjam je u nekoliko navrata govorila kako je puno ljudi prošlo kroz zbor te da je broj članova varirao. Najviše je članova bilo početkom 90-ih godina, kada je među njima bio i veliki broj mladih, neki od njih su tu i danas. Probe su se održavale u Katoličkom krugu i u župnoj dvorani u Harambašićevoj ulici, a uz pjevanje uvijek je bilo prisutno i zajedništvo koje je po svemu sudeći bilo i stup koji je ovaj zbor sačuvao do današnjih dana.
Još 1980. godine u časopisu Sveta Cecilija iz Zagreba stoji podatak: Nema danas svečanosti u stolnoj crkvi bez sudjelovanja zbora, a svjedoci današnjice mogu potvrditi da je isto tako i danas, 43 godine kasnije.
U ovih pola stoljeća postojanja i djelovanja Katedralnog zbora Albe Vidaković na mjestu zborovođe je bilo svega dvoje ljudi: s. Mirjam Pančić i sada aktualni zborovođa Miroslav Stantić. U zboru su pjevali, i danas pjevaju, ljudi koji prije svega vole glazbu, pa i sakralnu, koja ima neku posebnu dimenziju.
Iako je među članovima zbora u proteklih 50 godina bilo i onih koji su bili više ili manje u vjeri, kao i amatera, te i glazbeno obrazovanih članova, svi oni imali su istu misiju – pjesmom slaviti Boga. Iza brojnih koncerata i otpjevanih misa stoje sati vježbe, odricanja, učenja tekstova na stranim jezicima, usavršavanja, ali i zajedništva, druženja, smijeha, putovanja... Onoga što drži i veže sve ljude koji su bilo kraće ili duže vrijeme bili članovi ovoga katedralnog zbora.
Brojni suradnici i nastupi i u novije vrijeme
Po odlasku u mirovinu s. Mirjam Pančić, 1. rujna 2012. godine, rad s Katedralnim zborom nastavlja novoimenovani orguljaš i zborovođa subotičke katedrale-bazilike sv. Terezije Avilske Miroslav Stantić. Budući da je Stantić i sam jedno vrijeme bio članom ovoga zbora, dobro je poznavao tematiku i zacrtane ciljeve. Tako zbor nastavlja s redovitim uvježbavanjem već postojećeg repertoara, ali se postupno uvode i nove skladbe, a zboru se priključuju i novi, većinom mlađi članovi. Zbor dobiva nove programske i radne koncepcije.
„U prvim godinama rada sa zborom nastojao sam da se uvrsti što više novih liturgijskih pjesama iz verificiranih pjesmarica, da obnovimo stare mise, motete, psalme... Repertoar se širio i sa složenijim skladbama. Tako smo započeli i suradnju s komornim sastavom Subotičke filharmonije, a s nama su nastupali solisti koji su na svakom od koncerata dali svoj doprinos, a to su Pamela Kiš Ignjatov, Izabella Guzsvány, Alenka Ponjavić, Vera Zečević, Aleksandra Ušumović, Franjo Vojnić Hajduk. Nastupili su i brojni instrumentalni solisti, a za orguljama su bili i poznati orguljaši Alen Kopunović Legetin, Kornelije Vizin, Andro Čalo, David Bertran, te Stantić koji je i sam svakoga dana za orguljama.
Na stalnom repertoaru su svakako brojne mise, poput Vidakovićeve 1., 2., i 3., Staroslavenske mise, Missa Simplex, Kilbertusova Missa svete Katarine, Missa in F (Osijek 1755. god.), Charlesa Gounoda Missa Brevis op.7, kao i brojna djela poznatih svjetskih skladatelja koja se izvode sa simfonijskim orkestrom, brojni moteti, skladbe i liturgijske pjesme. Na prethodnim koncertima su se mogle čuti i nove kompozicije, nerijetko pisane za određene jubileje ili povode, koje potpisuju Miroslav Stantić i Bela Anišić.
Nastavljena je tradicija božićnih i uskrsnih koncerata (u Gradskoj vijećnici, Sinagogi i katedrali u Subotici), kao i nastupa na brojnim jubilejima poput stote obljetnice rođenja Alekse Kokića i biskupa Matije Zvekanovića (svečana misa, akademija i koncert) 2013. godine, stota obljetnica rođenja i 50. godišnjica smrti Albe Vidakovića, kada su organizirani Dani Albe Vidakovića tijekom kojih je održan simpozij, sveta misa i koncerti, a tom prigodom su gostovali i predstavnici Instituta za crkvenu glazbu iz Zagreba. Zbor je pjevao i 2016. na otkrivanju kipa Presvetog Trojstva kada je prenesen u središte Subotice, na biskupskom ređenju mons. Slavka Večerina, kao i na njegovom sprovodu, na biskupskom ređenju mons. Fabijana Svaline u Srijemskoj Mitrovici, uvođenju nadbiskupa Lászlóa Nemeta u Beogradu. Prošle godine zbor je održao uskrsni koncert Reexurexit u subotičkoj Sinagogi, i to pred 1.200 ljudi, a ove godine Ecce tabernaculum u do posljednjeg mjesta ispunjenoj katedrali. Gostovalo se i u Zagrebu, Beogradu, Baji, Kaćmaru, Osijeku, na Korčuli, u Novom Sadu, Petrovaradinu, Zrenjaninu, te po okolnim mjestima. Snimali su i pjevali na prijenosima Hrvatske radiotelevizije, Radiotelevizije Vojvodine i Radiotelevizije Srbije.
Sigurnim koracima dalje
Posljednjih godina Katedralni zbor Albe Vidaković čini oko 40 članova, a među njima su amateri, te profesori i učenici Muzičke škole u Subotici, kao i mlađi i stariji pjevači, te je ponekad prava umjetnost sve ih uskladiti i s njima raditi.
„Ono što publika čuje na koncertu ili liturgiji je produkt nečega na čemu se radi izvjesno vrijeme. Živimo ubrzanim životnim stilom i nije jednostavno okupiti zbor i prilagoditi termine proba. Ono što je još teže od toga jest održati ih sve skupa da to traje, a i održati glazbenu razinu. Ti problemi se provlače svuda i u većim glazbenim centrima, tako da je to opći problem u radu sa zborovima i orkestrima. Puno je lakše raditi s profesionalnim ansamblima, ali se kod njih gubi ta duhovna dimnezija kako u pristupu skladbama tako i interpretaciji. Moja je sreća da naši zboraši iznimno vole glazbu, pjevanje i na liturgijama i na koncertima te doživljavaju glazbu kao duhovnost, pa i najnapornije pokuse i probe izdržavaju te zahvaljajući tome postižemo ovakve rezultate", kaže Stantić i pojašnjava kako su probe, osobito pred velike koncerte i nastupe, dugotrajne i naporne, ali jedino tako uz rad se mogu postići rezultati.
Zbor je u proteklih pet desetljeća ostao vjeran zacrtanim ciljevima: biti koncertni i liturgijski zbor. Iako su široj publici poznati veliki koncerti i nastupi, potrebno je naglasiti da dio zbora pjeva svake nedjelje, kao i prigodom većih blagdana u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske. Zbor je ostao vjeran i opusu Albe Vidakovića koji, po riječima Stantića, za sobom ima impozantna djela na području glazbe, prvenstveno kao skladatelj, ali i kao glazbeni pedagog i muzikolog.
Uz redovite obveze u ovoj godini jubileja, u planu su, kako je Stantić istaknuo, i koncerti, posjet Mostaru u sklopu Dužijance te u rujnu gostovanje u Šibeniku o jubileju – 725 godina šibenske biskupije.
Postavivši visoku ljestvicu u kvaliteti izvođenja sakralne glazbe, kao i svake druge znači samo jedno – dodatni rad, koji i u narednom periodu očekuje članove ovog katedralnog zbora. I tako sve do nekog novog jubileja.
Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)
