Književni autor podrijetlom iz Vojvodine Lajčo Perušić održao je u ponedjeljak u Matici hrvatskoj u Zagrebu predavanje pod naslovom Trag predaka popločan glagoljicom, u organizaciji Društva prijatelja glagoljice Bašćina. Tema predavanja bila je glagoljica kao povijesno hrvatsko pismo u srednjem vijeku počevši od njenog nastanka u IX. stoljeću. Glagoljsko pismo ustanovljeno od sv. braće Ćirila i Metoda prepoznajemo preko sačuvanih tragova koje nalazimo na raznim zemljopisnim lokalitetima i pisanim na raznim materijalima koji su u ono vrijeme mogli poslužiti piscima kao prihvatljiva podloga za pisanje. To su uglavnom bile listine svih vrsta, pergamene, koža ili kamen.
Središnja tema predavanja bili su spomenici u mikroregiji Like i Dalmatinske zagore, a predavač se dotaknuo i tema iz Vojvodine. Istražujući dugi niz godina povijest svoje obiteljske loze, počevši od XV. (1437.) sve do XXI. stoljeća (o čemu je objavio i knjigu Tragovima predaka – Povijest loze Perušić), Perušić je u brojnoj literaturi našao bogata otkrića glagoljske kulture iz tog razdoblja, čije je dokumente u manjoj količini ilustrirao u svom predavanju.
Nastanak i uporaba
‚‚Staroslavenski jezik je u ono doba bio temelj za prvotni jezik u staroslavenskoj pismenoj
kulturi, ali i u odnosima unutar državno-političkih i crkvenih uređenja. Glagoljsko pismo je nastalo tijekom procesa odbacivanja latinskog kao službenog jezika, čime su Hrvati već u najstarija vremena sa svojim jezikom i glagoljskim pismom, črtami i rezami (Črnorizac Hrabar krajem IX. st.), bili usmjereni prema europskoj kulturi. U tom poslu pomagao im je papa Ivan VIII. (pontifikat 872. – 882.) koji je dozvolio održavanje liturgije na hrvatskom jeziku i glagoljskom pismu, dok se tome sljedeći papa Ivan X. (pontifikat 914. – 928.) suprotstavljao. Hrvatski narod je ipak zadržao svoj jezik i glagoljsko pismo", navodi Perušić.
Kako dodaje, danas potkrijepljeni arheološkom znanošću saznajemo da je glagoljsko pismo konačno poslužilo starohrvatskim crkvenim dostojanstvenicima da se služe staroslavenskim jezikom u bogoslužju. Tako, na brojnim pisanim spomenicima-tragovima čitamo razne poruke: liturgijske tekstove, evanđelja, obrasce molitava ili vjerskih simbola, zatim, datume rođenja ili smrti visoko pozicioniranih osoba, zaslužnih crkvenih dostojanstvenika, isprave o vlasništvu i drugih dokumenata, također i razne sudbene isprave srednjovjekovnih hrvatskih sudova, zakonike, presude, kraće političke rasprave, zemljišno-pravne ili imovinske isprave, povelje, narodne običaje i druge zapise.
Tragovi u Podunavlju
U drugom dijelu predavanja Perušić je govorio o tragovima glagoljice na drugom kraju zemljopisne karte, u Podunavlju. Kako je naveo, u Kraljevini Ugarskoj otkriveni su glagoljski spomenici prilično skromni, što je prava rijetkost da bi se i na tom području nekadašnjeg Panonskog mora mogla naći glagoljica. U svom radu Socijalna dimenzija sjećanja i zaborava na primjeru etnonima Hrvat u Vojvodini dr. sc. Mario Bara navodi podatke koji potvrđuju da je hrvatski etnonim na etnonimskoj osnovi bio prisutan u srednjovjekovlju na prostoru današnje Bačke. Primjer potpisa na hrvatskom jeziku pisan glagoljskim slovima izvjesnog Grgura Horvatovića iz 1517. godine govori o njegovu hrvatskom podrijetlu.
Drugi podatak o tragu glagoljice u Kraljevini Ugarskoj, u mjestu Zalavár (zvano još i Mosaburg ili Blatnograd) u blizini Balatona, otkriven je jedan od najznačajnijih predmeta iz IX. stoljeća, a radi se o odlomljenom komadu keramičke posude na kojoj su kratki pisani znakovi koji upućuju na glagoljska slova iže i on.
‚‚Ovo su vrlo značajni podaci o kojima će daljnja istraživanja još puno toga reći", zaključio je Perušić.
Izvor: Hrvatska riječ
