Književno-teatarski kružok (KTK), koji djeluje pri Hrvatskom kulturnom centru Bunjevačko kolo, izveo je svoju predstavu Avaške godine, po tekstu Milovana Mikovića, a u režiji Nevene Mlinko, na sceni Jadran Narodnog kazališta Subotica, u nedjelju, 29. siječnja. Otkako je postavljena prije tri godine, ovo je šesta izvedba Avaških godina, nakon tri u Bunjevačkom kolu, te dvije gostujuće – u Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu Vladimir Nazor u Somboru, te na XIV. Danima hrvatskog teatra u Vitezu (BiH) u listopadu prošle godine.
Posljednju izvedbu u subotičkom Narodnom kazalištu, odigranu izvan domaćeg terena, njezina redateljica te ujedno i voditeljica KTK-a Nevena Mlinko, ipak ne doživljava kao gostujućom: „Mali je broj izvedbi u dužem razdoblju, a svaka je u posebnom sjećanju i za nas ima specifičan značaj: kao izazov, kao druženje, kao (samo)prepoznavanje i razvijanje. Divno je vidjeti kako se glumci i njihovi karakteri kroz tri godine nijansiraju i napreduju. Posljednju izvedbu u Narodnom kazalištu u Subotici ne znam trebamo li svrstati u gostovanje. Osjećali smo se bolje nego ‘doma’, u matičnoj ustanovi našeg centra, jer profesionalno kazalište osigurava sve uvjete potrebne za lakšu i bolju realizaciju te puniji doživljaj, kako kod izvođača tako i kod publike. Naravno, u svemu tome smo se odlično osjećali! Na umjetnički, dostojanstven, točan, višestruko kvalitetan način smo prikazali svoj rad, ono što jesmo, te se otvorili za širu, subotičku publiku”.
Nevena Mlinko ujedno ističe kako im je želja ovu, kako navodi, autentičnu dramsku priču bačkih Hrvata predstaviti u Hrvatskoj te izražava nadu da će se to dogoditi ove godine. Jednu od glavnih ulogu, iako se može reći da je nosi gotovo svaki glumac u ovoj predstavi, tumači Vedran Peić, koji za naš tjednik prenosi svoje dojmove o samom komadu, svojoj kao i ulozi svih ostalih likova i sudionika u njemu: „Ako uzmemo perspektivu jednog amaterskog glumca, koji bi uz pomoć vlastitih vještina trebao dočarati turobnu svakodnevicu, prolaznost tradicije, kulture, običaja, vrijednosti, osciliranje u primjesama svjetla i mraka, odnosno života i smrti u godinama koje su avaške, onda se može reći da je to bio kompliciran i fantastičan izazov. Svaki član sekcije, bio glumac, tonac ili tehničar svjetla, morao je tražiti način kako da kompletira jednu tešku tematiku punu emotivnog naboja, osobnih preispitivanja, korespondiranja s arhaičnošću teksta, koja je umnogome pridonijela magičnosti Avaških godina. Na koncu, ponosni smo na cijeli projekt, ali ono što će ipak ostaviti najveći dojam jesu te niti koje smo svi, računajući i publiku, probudili i ispleli u nutrini vlastitog bića prožimajući se s Mikovićevim tekstom i nadajući se da neće doći dan kada se više neće čuti nijedna jedina čovičanska RIČ. Onako lipa, čista, bila, uštirkana, ko ispod roljke”.
Osim Avaških godina, glumačka ekipa KTK-a do sada je izvela i predstavu po tekstu Petka Vojnića Purčara Salon mame Tereze, s kojom bi, kako navodi Nevena Mlinko, ove godine voljeli nastupiti na Smotri amaterskih pozorišta Srbije. Osim toga, u narednom periodu u planu su manji nastupi glumaca KTK-a, što u okviru promocije talenata njihovih članova, što kroz suradnju s drugima.
Izvor: Hrvatska riječ (I. Petrekanić Sič)
