Vrijedi, čini se, višestruko zanimljivim, nakon 15 godina ponovno napraviti načelni analitički pregled internetskih stranica hrvatskih institucija i organizacija u Vojvodini, to jest Srbiji. Naime, isti se napor učinio, sada već daleke 2005. godine, pri pripravi materijala za knjigu Hrvati u Vojvodini: traganje za identitetom (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2006.). Bio je i, nažalost, ostao pionirskim kada je riječ o segmentu „virtualnoga“ postojanja Hrvata u Srbiji. Radeći na evidentiranju te ocjeni kvalitete internetskih stranica unutar hrvatske zajednice vodio sam se i tada načelom važnosti posjedovanja cjelovitih uvida u pojedine segmente društvenog života hrvatske zajednice. Ne tako i ne jedino onih iz povijesti koliko je, gdjekad i presudno, značajno imati potpune preglede prilika i konstelacija u sadašnjosti. Zašto? Jer se tako šire i snaže prostori za iznalaženje kvalitetnih rješenja za izbave!
Kriterij suvremenosti i kompetitivnosti
Tim prije, jer je jedna od temeljnih strukturalnih slabosti Hrvata u Vojvodini bila i ostala do danas (premda se, ne može se reći, bilježe, gdjekad i radikalni, pomaci!) upravo odsustvo informacija o cjelinama, stanjima i značajkama koji vrijede za zajednicu kao takvu. Mnogi još uvijek znaju dosta toga o svojoj instituciji, o prilikama u svojoj lokalnoj hrvatskoj zajednici, o onome što se njih neposredno tiče, no znanje o hrvatskoj zajednici kao takvoj uvelike izostaje.
Posljedica je to, djelomice, naslijeđa iz povijesti – nismo baštinili institucije racionalizacije i prakse sjećanja, a dio je i vlastitoga, nazovimo to tako, nesnalaženja u izazovima pred kojima se Hrvati u Srbiji, ne od danas, nalaze u sadašnjosti. Dio krivnje za to pripada i onima koji produciraju i djeluju u javnosti unutar naše zajednice. Ne smije se, na koncu ali ne i na posljednjem mjestu, zanemariti djelovanje onih sila, napose vanjskih s penetracijom utjecaja pojedinaca unutar zajednice, kojima razorenost hrvatske zajednice godi i koji teže onemogućiti svake pomake.
S druge strane, vidljivost u „virtualnome svijetu“ na internetu i prisustvo na drugim platformama društvenih mreža odavno nije više stvar samo možebitnoga prestiža ili nekakvog pomodarstva nego normalni (ne samo) komunikacijski kanal u praksama postojanja suvremenoga svijeta te je kao takvo vrijedno kontinuiranog praćenja i supripadnih evaluacija. Štoviše, internet prostor postao je posljednjih 15-ak godina i kriterij za transparentno i odgovorno djelovanje institucija, napose onih koji se pretežno ili u cijelosti financiraju iz javnih izvora – sve takve institucije moraju slovom zakona posjedovati i vlastite internetske stranice.
Još ćemo kao važno navesti da, kao relativno složen društveni medij opstojnosti u javnosti, internet zahtijeva i određena specifična znanja i vještine kako bi se njime, ne toliko i ne samo, služilo, koliko bi bio u funkciji informiranja i prezentiranja vlastitih sadržaja u javnosti. U tom smislu, internetske se stranice mogu, dakako uvjetno, rabiti i kao nekakav lakmus za suvremenost određenih društvenih grupa, njihovih institucija i ustanova te njihovih posljedičnih (ne)kompetencija.
Prvih dvadeset internetskih stranica
Podsjećanja radi, navest ćemo ovdje kako smo tada – te 2005. godine – na temelju empirijski utvrđenih činjenica konstatirali da se u hrvatskoj zajednici u Vojvodini „glede korištenja internetskih oblika prezentacije uvelike kasnilo“, te istaknuli kako je „prvi internet prezentaciju imao franjevački samostan u Zemunu početkom 1997., a druga stranica se pojavila nakon više od godinu dana: bila je to prezentacija subotičkog dvotjednika Žig, uspostavljena u prvoj polovici 1998.“. Druga spomenuta internetska stranica, inače nekuriozitetno navodimo, danas više ne postoji. Ono „nekuriozitetno“ iz razloga što danas nije vidljiva gotovo polovica tada postojećih internetskih stranica vezanih uz hrvatsku zajednicu u Vojvodini.
Kada je riječ o nekim općenito važećim značajkama internetskoga svijeta u Hrvata ovdje, ocijenjeno je u analizi te 2005. godine sljedeće: „u hrvatskoj manjinskoj zajednici u Vojvodini nema na tomu planu ozbiljnijih iskoraka – nema složenijih i zahtjevnijih internet stranica, zatim onih koji imaju veći broj informacija i koji se redovito ažuriraju, onih koje su interaktivne i koje su u nekim funkcijama rada institucije ili organizacije...“. Točnije rečeno, takav se zaključak stekao nakon pregleda dvadeset internetskih stranica institucija, organizacija ili projekata koji su se tada realizirali u hrvatskoj zajednici u Vojvodini i koji su imali svoju web prezentaciju.
Od njih, točno polovica – deset, imala je vlastitu internet domenu, a deset je internetsku prezentaciju osiguravalo preko drugih subjekata internetskih predstavljanja ili dobavljača internetskih usluga, to jest providera (npr. subotica.co.yu, suonline.net, tippnet.co.yu). Najveći broj stranica, te 2005. godine, bio je unutar Katoličke crkve – ukupno devet: Đakovačka i srijemska biskupija (s domenom u Hrvatskoj, a nakon razdvajanja biskupije 2008. srijemski dio, kao uostalom i Đakovačko-osječki, ima vlastitu internetsku stranicu) http://djakovo.hbk.hr/; Zrenjaninska biskupija http://www.catholic-zr.org.yu/, Subotička biskupija http://www.suboticka-biskupija.info/, Franjevački samostan u Zemunu http://solair.eunet.yu/~frazemun/ (danas ima drugu domenu), zatim dvije stranice Franjevačkog reda u Subotici http://www.subotica.co.yu/Franjevci/ i http://home.catholicweb.com/onlinefranjevci/ (danas subotički franjevački samostan ima novu internetsku stranicu s vlastitom domenom) te dvije župe iz Subotičke biskupije: župa Svetog Marka u Žedniku http://www.suonline.net/~zednicani/ i Župa Marija Majka Crkve u Aleksandrovu http://www.subotica.co.yu/yu/religion/MMC.htm. Samostalnu internetsku stranicu, koju je pokrenuo pokojni župnik Josip Temunović, imala je Zadužbina biskupa Budanovića http://www.zaduzbina-budanovic.org/. Posljednja, na žalost, više ne postoji, kao ni dvije spomenute župne internetske prezentacije te dvije stranice franjevačkog reda iz Subotice.
Po brojnosti, slijedile su internetske stranice medija na hrvatskome u Vojvodini – bilo ih je ukupno šest: Novinsko-izdavačke ustanove i tjednika Hrvatska riječ http://www.hrvatskarijec.co.yu/, zatim Subotičkog dvotjednika Žig http://www.tippnet.co.yu/zig/, Katoličkog mjesečnog lista Zvonik http://www.zvonik.org.yu, tromjesečnika HKUD-a Vladimir Nazor iz Sombora Miroljub http://www.tippnet.co.yu/Media/Miroljub/, programa na hrvatskom jeziku Radio Subotice http://www.radiosubotica.co.yu/hr/index.htm te časopisa subotičkog Ogranka Matice hrvatske Klasje naših ravni http://www.maticahr-klasje.co.yu. Žig, program na hrvatskom Radio Subotice i Klasje nemaju danas svoje internetske stranice, to jest prezentacije, a list Miroljub je u cijelosti dostupan na internetskoj stanici nakladnika: HKUD-a Vladimir Nazor iz Sombora.
Deficiti virtualnoga svijeta
Na koncu, bile su internetske stranice hrvatskih institucija i organizacija – ukupno ih je registrirano te 2005. godine pet. Sve su imale vlastite internetske adrese: Demokratski savez Hrvata u Vojvodini http://www.dshv.org/, Hrvatsko nacionalno vijeće http://www.hnv.org.yu/, Hrvatski informatički centar http://www.hic.org.yu, Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Stjepan Radić, Novi Slankamen, http://www.stjepanradic.co.yu/ i Dužijanca http://www.duzijanca.co.yu/. Prve dvije i danas imaju svoje internetske stranice, a preostale tri više nemaju.
Činjenica da od 20 internetskih stranica iz 2005. godine danas postoji tek nešto više od pola – 11, kazuje u prilog određene nestalnosti, to jest brze promjenljivosti – preživa je dinamika u ovom području društvenog života hrvatske zajednice. Ona je, čini se, posljedica velike, čak i kaotične, dinamike u području institucionalnog razvoja, ali i krhkosti samih institucija te prevelike oslonjenosti na usluge jedne osobe, to jest, uspostavljenoga monopola.
Čini nam se uputnim na kraju ove kratke povijesti iznijeti tada objavljenu opću ocjenu o prijemčivosti i informativnom potencijalu internetskih stanica Hrvata u Vojvodini – one „izgledaju, u najmanje, neuređeno“, grafički su „nedovoljno inventivne“, „informativno su siromašne, uglavnom se rijetko ažuriraju, neke čak i po godinu i više dana...“. Riječju, manjkalo je profesionalnosti u mnogim segmentima njihova postojanja i funkcioniranja, što je posljedica ukupnih konstelacija u hrvatskoj zajednici u Vojvodini, to jest Srbiji, u to vrijeme: deficitima u znanjima i vještinama glede primjene novih tehnologija u području društvenih mreža, krutom gospodarenju resursima cijele zajednice od strane nekoliko osoba te izostanku strateškoga pristupa i profesionalnoga djelovanja na ovome planu.
Izvor: Hrvatska riječ (Tomislav Žigmanov)
