Na blagdan Krista Kralja, 24. studenoga 2019. godine, u blagovaonici Franjevačkog samostana u Subotici predstavljena je poezija fra Mladena Rozića. Ovom prigodom o njegovoj poeziji govorili su profesorica književnosti iz Subotice Nevena Mlinko i student književnosti Vedran Peić, kao i autor fra Mladen Rozić. Gvardijan Franjevačkoga samostana u Subotici fra Zdenko Gruber pozdravio je sve nazočne i izrazio zadovoljstvo što samostan može biti domaćin ovakvoga lijepoga događaja.

Predstavljanje autora i djela 

Ovu blagdansku književnu večer otvorila je Bernadica Ivanković, koja je ukratko predstavila pjesnika, pročitavši njegovo osobno predstavljanje. 
„Ima jedno mjesto između Mostara i Širokog Brijega, a zove se Ljuti Dolac. Poznato je po mnogo čemu. Prije svega, ljudi nisu ni tako ljuti, kao što ćete vidjeti po meni... U mladosti sam se zanosio mnogo čime. Zanimljivo je kako sam maštao o tome da budem dreser divljih životinja. Istina je kako sam imao neku moć brzo se sprijateljiti sa svim domaćim životinjama... Već tada je u meni bila franjevačka karizma za koju tada nisam znao. Moj kućni odgoj je bio bitan za moje odluke, napose pokojne majke Lucije koja je bila prava svetica... Toliko puta sam tako iskusio Božju nazočnost u svom životu da sam se prestrašio, ali i odvažio na ovaj korak: biti svećenik, fratar u Hercegovini i svugdje gdje zatreba... Bačka je živjela u meni još dok sam bio dijete, dok je moj pokojni otac s mnogima dolazio ovamo brati kukuruz kako bi se mi dolje u škrtoj Hercegovini prehranili. Povezanost s Bačkom datira iz tih vremena, a kasnije tijekom studija teologije s kolegama s ovih prostora. Moje srce kuca za čovjeka i tako sam sretan što mogu ovaj svoj jedini život koji imam darovati vama.”
Uslijedili su stihovi fra Mladena u izvedbi recitatora Davorina Horvackog, a potom i predstavljanje poetike i pjesničkoga puta ovoga pjesnika. Nevena Mlinko predstavila je književni opus fra Mladena, koji se sastoji od sedam poetskih zbirki, koje broje više od 450 pjesama. 
„Naslovi knjiga Put iz sna, Dodir neba, Cjelov života, Put Riječi, Na putu za Gdje, Soneti ljubavi, U svjetlu vječnosti nadovezuju se. Oni govore o dinamici pjesničke introspekcije i kretanja među svijetom, odnosno izrazito intenziviranog i senzibiliziranog putovanja kroz prostor i vrijeme, kroz samoće i društvo koji čine život”, kazala je Nevena Mlinko u uvodnim zapažanjima. 
Ona je istaknula kako se pjesnik pokazuje kao izvrsni poznavatelj ljudskog duha s vjerom i nadom u čovječnost, te možemo govoriti o njegovoj refleksivnoj i intimističkoj poeziji. 
„Autora susrećemo kao osobu koja na iskonski način promatra čovjeka, kao Božju kreaciju; pri tom ga vidimo i samog zagledanog onkraj stvarnosti, tj. u Nebo i vječnost.” 
U neumornoj ljubavi prema bližnjemu, čitamo u metafizičkoj i duhovno-religioznoj (katoličkoj) poeziji fra Mladena Rozića. Kao još jednu odliku Rozićeve poezije Mlinko navodi kako pjesnik svojom riječju želi izgrađivati i uzdizati ljudski duh, te govori o afirmativnoj i mudrosnoj poeziji. Mlinko je naglasila i osjećaj katarzične nelagode koji prati čitanje fra Mladenove poezije, ističući važnost duhovnog pročišćenja koje se dobiva kao rezultat susreta s poetskim svijetom ovoga autora. 

Konkretan život s ljudima

Vedran Peić, iznoseći svoj doživljaj poezije fra Mladena Rozića, naglašava motiv tišine i vapaja za čovjekom. U razgovoru s autorom Peić postavlja pitanje kako pjesnik uranja u tišinu, kako u današnjem svijetu pronalazi trenutke za tišinu i kakva je njegova tišina, te što se iz nje rađa. Kroz dijalog predstavljača s autorom, ljubitelji poetske riječi upoznali su se s poezijom o kojoj sam autor kaže ovo: „Ne živim među oblacima, živim konkretan život s ljudima. U bezbožnome svijetu nedostaju lijepe riječi, iskrenoga druženja, jednom riječju – ljubavi. U svijetu pohlepe, koji je glavna rušilačka snaga, čovjek ovog vremena mora ući u pakt s Bogom! Kvalitetu življenja na zemlji će donijeti ljudi koji će ostvariti ovaj pakt. Ako čovjek korača s Tvorcem svega, onda ide pravim putem, onda ima i pravi cilj, a to je put ka čovjeku. Nama trebaju poticaji da budemo ljudi koji će u ovu stvarnost donositi mir, ljubav i lijepe riječi”, nadahnuto je govorio fra Mladen Rozić, budeći u nazočnima osjećaj dužnosti i želje za ovakvim životom.

Izvor: Hrvatska riječ (K. Dulić Ševčić)