HKC Srijem – Hrvatski dom iz Srijemske Mitrovice već duži niz godina uspješno djeluje i radi na očuvanju kulturne baštine Hrvata iz ovog dijela Srijema. Osim toga, Srijemska Mitrovica je jedna od rijetkih gradova u Srijemu, gdje uspješno djeluje i podružnica DSHV-a. O značaju djelovanja višegodišnjeg rada hrvatske kulturne udruge u Srijemskoj Mitrovici i njenim nastojanjima da očuvaju hrvatsku baštinu i kulturu, kao i o promjenama koje su se u Srijemu dogodile od devedesetih godina na ovamo kada je u pitanju izjašnjavanje hrvatskog naroda o svojoj etničkoj pripadnosti, kao i o nekim drugim temama, razgovarali smo s Krunoslavom Đakovićem predsjednikom HKC Srijem – Hrvatski dom iz Srijemske Mitrovice.
HR: Koliki je izazov raditi i uspjeti održati visoku razinu u djelovanju udruge?
Predsjednik sam udruge više od deset godina. Suočavali smo se s mnogim izazovima koje smo nekada lakše, nekada teže rješavali. Svi radimo volonterski, a jedina nam je nagrada zadovoljstvo da smo učinili nešto dobro za svoj narod. Kao predsjednik, trudim se podijeliti odgovornost i obveze s Upravnim odborom, odnosno svojim najbližim suradnicima. Mislim da je ključ uspjeha upravo u tome. Ne može jedna osoba riješiti sve, niti jedna osoba treba rješavati sve. Tada se dogodi da se ta osoba zamori i da ili više ne čini dovoljno ili izgubi volju baviti se ovim poslom. Uspijevamo li održati visoku razinu rada, mogli bi drugi suditi. Trudimo se da razina bude što viša i naše djelovanje što kvalitetnije, ali važnije od toga je da sačuvamo identitet, pa nekad i po cijenu kvalitete.
HR: HKC Srijem ima veliku potporu župe u svom radu. Koliko je ona važna i koliko su mladi članovi vaše udruge prisutni i u vjerskom životu? Samim tim važno je naglasiti da veliki broj mladih u Srijemskoj Mitrovici pohađa i nastavu na hrvatskom jeziku, što je od iznimno velikog značaja.
Bez Katoličke crkve naša udruga ne bi ni postojala. U okvirima Crkve je stvorena, i iako sada djelujemo samostalno, u velikoj mjeri se oslanjamo na Crkvu. Najveći dio naših članova su i župljani. Kada je nama potrebna pomoć u organizaciji ili nečem drugom, priskočit će u pomoć župa, ali isto tako i obratno. Mladi i djeca koji sudjeluju u radu udruge su svi ili ministranti ili pjevači ili na drugi način aktivni u životu župe. Svi oni također pohađaju i hrvatski jezik s elementima kulture (oni koji još uvijek idu u školu). Uz pomoć Hrvatskog nacionalnog vijeća naša udruga redovito organizira studijska putovanja za ovu djecu kako bi upoznala Hrvatsku i uživo, ne samo kroz knjige i lekcije u školi.
HR: S kojim teškoćama se u radu najčešće susrećete i kako ih i uz pomoć čega prevladavate?
Mislim da je danas najveća poteškoća u radu Udruge mala zainteresiranost ljudi za njezin rad.
Mislim da ovo nije samo problem udruga nego uopće problem društva i vremena u kojem živimo. Danas će mladi radije provesti vrijeme družeći se na facebooku, twitteru ili slično, nego družeći se „uživo“ kroz neke aktivnosti. Mi pokušavamo privući mlade kroz različite aktivnosti, jer nemaju svi interes igrati ili svirati tako da puno ulažemo i u sport i obična „nevezana“ druženja, putovanja i slično. Naravno, onda se pojavljuje drugi problem, a to su materijalna sredstva do kojih nije lako doći. Tu mislim da se ne razlikujemo od drugih udruga, jer se na sve moguće načine moramo snalaziti kako doći do sredstava, jer većina njih mora biti po različitim projektima, a neka neformalna druženja i okupljanja teško je uokviriti u projekt, a još teže za njih dobiti sredstva.
HR: S obzirom da je veliki broj pripadnika hrvatske zajednice ratnih devedesetih napustio svoje domove u Srijemu, je li se dovoljno učinilo na ohrabrivanju onih Hrvata s ovih prostora koji su unatoč svemu ostali živjeti ovdje i da li oni danas smjelije izražavaju svoju etničku pripadnost?
Mislim da se po pitanju „ohrabrivanja“ od države nije učinilo ništa. Po ovom pitanju samo je vrijeme učinilo svoje. Ipak, ljudi se sada osjećaju slobodnije. Više nema straha, jer su nestali i progoni koji su postojali devedesetih.
HR: Kolika je važna uloga kulture u tome, odnosno postojanje i rad hrvatskih kulturnih udruga?
Svakako da u tom procesu ohrabrivanja ljudi veliki doprinos mogu dati kulturne udruge. Samo postojanje udruge koja je obnovila rad
hrvatskih društava koja su ugašena poslije Drugog svjetskog rata već je znak veće slobode i sigurnosti. Nastupi koje HKC ima u Srijemskoj Mitrovici (godišnji koncert i Srem Folk fest) ohrabruju. Kad ljudi vide da se kroz grad može proći sa zastavom hrvatske manjine, kad vide da Hrvatski kulturni centar dobije veliki pljesak mitrovačke publike, kad vide da djeca u školi imaju sate hrvatskog jezika, onda se ohrabre i oslobode.
HR: Čine li hrvatske institucije dovoljno i na čemu bi po Vašem mišljenju trebalo poraditi kada je u pitanju djelovanje i sam opstanak kulturnih udruga?
Kad je riječ o djelovanju, toga nikad nije dovoljno. To mogu reći kako za hrvatske institucije, tako i za same udruge. Mislim da tko god bi imao neke prigovore na rad hrvatskih institucija treba prvo sam sebe zapitati je li učinio dovoljno i što je uopće tražio od hrvatskih institucija. Osobno, mislim da bi hrvatske institucije trebale više poraditi na osnivanju udruga i okupljanju ljudi tamo gdje se trenutno ne okupljaju. Ovdje mislim na Beograd i užu Srbiju. Tamo treba pokrenuti hrvatski narod, jer trenutno nije organiziran.
HR: Koliko su ponovno zategnuti odnosi na relaciji Beograd – Zagreb utjecali na raspoloženje kod pripadnika hrvatske zajednice i da li se to odrazilo i na lokalno stanovništvo u Srijemu?
Zategnuti odnosi između Hrvatske i Srbije svakako utječu na život. Samo podsjećanje na retoriku iz devedesetih godina plaši ljude, posebno u Srijemu gdje su ljudi doživjeli progone. Hrvatska manjina je već visoko na listi „nepopularnih“ manjina u Srbiji, a prepucavanja između Hrvatske i Srbije ovu situaciju samo još pogoršavaju. Za sada još uvijek nema većih posljedica ovakve situacije, ali ako se medijski prostor nastavi ispunjavati različitim prigovorima, uvredama i sličnim objavama, negativni stavovi prema Hrvatima u Srbiji, koji su za dvadeset godina barem djelomice ublaženi, ponovno će se vratiti u mentalitet običnog naroda i Hrvati u Srbiji bi ponovno mogli ispaštati.
HR: Srijem ima i svog predstavnika za Srijem u HNV-u. Od kolike je to važnosti za Hrvate u Srijemu?
Svakako je jako važno da Srijemci imaju svoje predstavnike u HNV-u. Hrvati u Srbiji razlikuju se po mentalitetu i običajima, a svemu tome je razlog drugačija povijest svakog dijela hrvatskog naroda. Radi ovoga je potrebno da HNV ima kontakt sa svakim dijelom hrvatskog naroda, kako bi mogao uvidjeti njegove potrebe i učiniti nešto i na tom prostoru.
HR: Da li se nešto od tada promijenilo kada su Srijemci u pitanju?
Još od prvog saziva HNV-a postoji funkcija dopredsjednika za Srijem. Nažalost, od početka ova funkcija nije imala ništa drugo do titule. Ovo se promijenilo u prethodnom sazivu HNV-a kada je Srijem dobio i člana Izvršnog odbora HNV-a. Od tada su stvari krenule na bolje. Organizirana je jedna zajednička manifestacija Srijemci Srijemu, koja jednom godišnje okuplja sve srijemske udruge. Ja sam osobno prosvjedovao što se Srijemci ne uvažavaju više kada su u pitanju različiti susreti s dužnosnicima Srbije i Hrvatske, ali zadovoljan sam jer su dužnosnici HNV-a prihvatili ovaj prijedlog i pokazuju više uvažavanja Srijema. Nadam se da će se i nastaviti u ovom smjeru.
HR: Srijemska Mitrovica je jedan od rijetkih gradova u Srijemu gdje uspješno djeluje i radi podružnica DSHV-a, čiji ste i Vi član. Kakva je trenutno situacija što se tiče članstva i simpatizera DSHV-a u Srijemu i postoje li nagovještaji da se osnuju podružnice i u drugim gradovima Srijema?
Sretan sam da se nakon Drugog svjetskog rata hrvatski narod konačno politički organizirao i u Srijemu, što do tada nije postojalo (ako izostavimo kratko razdoblje devedesetih koje je završeno protjerivanjem većine aktivista DSHV-a). Bez političkog glasa ne može se čuti ni glas naroda niti ostvariti njegove potrebe i prava. Radi toga je jako važno i političko djelovanje, osim onog kulturnog. Ja se osobno nadam da će DSHV zaživjeti i u drugim mjestima u Srijemu, kako bi se hrvatski glas čuo i u lokalnim samoupravama, ne samo na republičkoj razini.
HR: Koliko je važno da DSHV ima trenutno svog zastupnika na državnoj i pokrajinskoj razini i smatrate li da će se time pridonijeti boljem položaju Hrvata i na području Srijema?
Mislim da je jako važno da DSHV ima svoje predstavnike na svim razinama vlasti. Bez predstavnika neće se moći čuti ni glas naroda. Mogli bismo razmišljati “što jedan glas znači”, i to je dijelom točno. Ali, politika se ne vodi samo na sjednicama gdje se podižu ruke za ili protiv, nego i van tih sjednica. Tu je bitno da Hrvati imaju svoje zastupnike koji će moći svojim zalaganjem ostvariti nešto za svoju zajednicu. Nažalost, član 9 Ugovora o zaštiti prava manjina između Hrvatske i Srbije i Crne Gore još uvijek nije proveden u djelo u Srbiji, tako da DSHV mora ići na izbore u različitim koalicijama, a samim tim ni glas izabranih predstavnika onda nema istu težinu kao da je DSHV te predstavnike samostalno ostvario. Radi ovoga u većini lokalnih samouprava gdje žive Hrvati ne postoji predstavnik hrvatske manjine, što je velika šteta.
HR: Srijemci su od prije nekoliko godina više zastupljeni i u hrvatskim glasilima u Srbiji. Nedavno ste gostovali i na Vinkovačkoj televiziji. Kolika je važna uloga medija i jeste li dovoljno zastupljeni?
Mediji igraju jako važnu ulogu u životu ljudi. Velika je stvar da se danas može pročitati Hrvatska riječ ili vidjeti Dnevnik na hrvatskom. Kroz medije se može puno reći i poručiti ljudima, ohrabriti ih i pozvati da sudjeluju u životu zajednice. Po kvantitetu, zastupljenost Srijemaca ovisi i o nama samima: hoćemo li davati izjave za medije, gostovati na nekoj televiziji, pozvati medije kad organiziramo neku manifestaciju i slično. Tu ne mogu ništa prigovoriti, jer to ovisi o nama, Srijemcima. Mislim da je problem u Srijemu što ljudi ne prate dovoljno medije na hrvatskom jeziku. Hrvatska riječ jeste dostupna, ali tko će je i kada kupiti, to je drugo pitanje. Ja sam osobno puno puta propustio kupiti Hrvatsku riječ, jer se prodaje samo na jednom mjestu u Srijemskoj Mitrovici. Moramo priznati i da je termin Dnevnika na hrvatskom jeziku poprilično nezgodan (mislim da je isto i s ostalim manjinskim dnevnicima). Osim toga, rijetko tko redovito prati RTV2. Osobno, nemam ideje kako bi se ovi problemi mogli efikasno riješiti, ali to sigurno jesu problemi jer „imamo“ informiranje na hrvatskom jeziku, ali ono ne dolazi do puno Hrvata u Srbiji.
HR: I na kraju, koja bi bila Vaša poruka Srijemcima pripadnicima hrvatske zajednice i koji su Vaši planovi u budućem razdoblju na osnaživanju identiteta, kao i predstavljanju hrvatske tradicije, običaja i kulture s ovih prostora.
Moj stav je da nam ništa neće s neba pasti. Ako želimo opstati kao hrvatska zajednica, ako ne želimo nestati, ako želimo dobiti neka prava, moramo se sami za to boriti. Nitko nam ništa neće pokloniti niti dati ako to ne tražimo. Također, ništa se preko noći ne može ostvariti. Potrebno je puno truda da se malo ostvari, ali na dulji rok jedino tako možemo opstati.
Izvor: Hrvatska riječ (Suzana Darabašić)
