Na inicijativu Vijeća Europe Europski se dan jezika obilježava od 2001. svake godine 26. rujna. Budući je među 24 službena jezika EU i hrvatski, razvidno je kako je raditi na očuvanju europske jezične baštine nemoguće bez svijesti o važnosti vlastita jezika. Tim povodom Matica je 26. rujna predstavila Panonski ljetopis 2018. o kojem su, uz ravnatelja HMI-ja prof. Miju Marića, govorili povjesničar dr. sc. Željko Holjevac, kroatologinja dr. sc. Sanja Vulić, geograf dr. sc. Tomislav Jelić i urednik, povjesničar i filolog dr. sc. Robert Hajszan. Predstavljanje je, znalački i emotivno, vodila Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo Matice. Predstavljeni, ovogodišnji Panonski ljetopis na 544 stranice čitateljima podastire tekstove na hrvatskome, gradišćanskohrvatskome, njemačkome, mađarskome i slovenskom jeziku.
Kao izaslanica predsjednika Vlade RH Plenkovića na predstavljanju se prigodnim slovom skupu obratila zamjenica državnoga tajnika Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan RH Ivana Perkušić, a nazočili su joj i izaslanica zagrebačkog gradonačelnika Maja Petrić, stručna savjetnica u Gradskom uredu za kulturu, književnik i član UO HMI-ja Hrvoje Hitrec te hispanistica Željka Lovrenčić, voditeljica Zbirke inozemne Croatice NSK-a.
Hrvatska matica iseljenika, predstavljajući Panonski ljetopis, višejezičnu serijsku publikaciju kojoj je punih 25 godina nakladnik Panonski institut iz austrijskoga Pinkovca, potiče afirmaciju hrvatskoga jezika među autohtonim manjinskim zajednicama srednje i jugoistočne Europe. Podsjetimo, svoj srebrni jubilej PAIN je proslavio početkom rujna u mađarskome sveučilišnom središtu Sambotelu, u Martineumu. Proslavu je tada otvorio njegov predstojnik i utemeljitelj dr. sc. Robert Hajszan, koji je Institut potkraj 1993. osnovao u svom rodnom mjestu Pinkovcu/Güttenbachu, s nakanom jačanja kulturne i nakladničke djelatnosti Hrvata na jugu Gradišća. Godišnjak Panonskoga instituta, koji od 1994. redovito izlazi, najprije pod naslovom Panonska ljetna knjiga, predstavljan je i dosada redovito u Zagrebu, nekoliko puta u Karlovcu, Ogulinu, Splitu, Čakovcu i Brinju, zatim u Otočcu, Senju, Zadru i Trogiru…
Od samoga početka djelatnosti Instituta Hajszan je vrlo intenzivno počeo surađivati sa Sanjom Vulić, a od 2003. često je držao gostujuća predavanja na njenim predmetima na Hrvatskim studijima. Promotorica, profesorica Vulić je u svoju terensku nastava sa studentima na predmetima Hrvatska dijalektologija i Jezik Hrvata u dijaspori često, kao što je i sama kazala, uključivala i posjet Panonskomu institutu u Gradišću. Usto, znamo kako su na Institutu zajedno pokrenuli Biblioteku Hrvatski pisci u svijetu, u kojoj su uredili i objavili šest pjesničkih zbirki, a Vulić je recenzirala i napisala predgovore za više od deset drugih Institutovih publikacija – od kojih su neke pokazane i na maloj popratnoj izložbi.
Napominjemo kako je godine 2015. upravo Hrvatska matica iseljenika priznanjem nagradila 35-godišnji Hajszanov rad na planu skupljanja, proučavanja i objelodanjivanja gradišćanskohrvatske građe, što je od izuzetne važnosti, ne samo za kulturološku povijest hrvatske manjine, poglavito na prostoru današnje Austrije, Mađarske, Slovačke i Češke, već je iznimno važno i domovinskim filolozima i povjesničarima koji se sustavno bave proučavanjem i istraživanjem polutisućljetnoga života gradišćanskih Hrvata izvan matice.
Hrvatska matica iseljenika (Diana Šimurina-Šoufek)
