Ostvarenja o umjetnosti bila su u fokusu trećega ovogodišnjeg programa u okviru Ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini. On je ovoga puta bio posvećen filmovima o umjetnosti. U subotičkom Art kinu Lifka prikazana su tri filma - jedan igrani i dva dokumentarna. 

Emocije – oruđe redatelja

Prvi je prikazan kratki igrani film Antikvarijat, redatelja Silvia Mirošničenka, koji je ujedno bio i gost večeri. Film govori o starijem bračnom paru koji pozivaju u kuću nepoznatog prolaznika, uvjereni da je riječ o njihovu omiljenom književniku. Kada gost ode, razočarana žena odluči prodati sve njegove knjige. Većina filmova Mirošničenka, od dokumentarnih do ovoga, najviše je, kaže, fokusirana na portrete ljudi.
„Čak i kada forma nije portretna ona se najviše fokusira na ljude. Mislim da su upravo ljudske sudbine i ljudi nešto što je najfascinantnije u filmu, što gledatelja može dotaknuti. Pogotovo emocije za koje mislim da su nekako najvažnije oruđe filmskoga redatelja. Ali tu mora postojati i balansiranje između emocija i činjenica koje morate reći. Bilo da je to igrani ili kratki igrani film, ili dokumentarni, to balansiranje emocijama mi je nekako najuzbudljivije. Ali pogotovo ljudi. Bilo da su to stvarni ljudi s kojima se radi ili je riječ o glumcima, koji ostavljaju dojam na mene, i to ne samo njihove biografije nego mi je važna i njihova fizionomija, nekakvo zračenje koje mora biti nešto specifično i zanimljivo“, kaže ovaj redatelj. 

Etički stav

Mirošničenko je ukazao na jedan specifičan aspekt rada u njegovu području. 
„Dok ste još mladi, za dokumentarni film tražite nove teme, istražujete medije i drugu građu. No, kasnije, kada već imate nekakvo iskustvo koje se mjeri godinama, počinje vas kopkati etički stav. Naime, koliko god mi bili ljubazni i pokušavali izvući najviše od humanosti, uvijek je osoba o kojoj je riječ u dokumentarnom filmu na neki način potčinjena. I osjećate se kao netko tko, bit ću doslovan, iskorištava toga čovjeka. I uvijek redatelji pred sobom imaju pitanje jesu li dovoljno humani i jesu li pristupili dovoljno etički u prikazu osobe. Pogotovo ako su to socijalne teme”, kaže on, dodajući kako su neki autori čak i odustali od redateljstva, jer nisu mogli usuglasiti te dvije strane.
Uslijedio je film pod naslovom Az, Branko pridivkom Fučić, redatelja Bernardina Modrića. Poetska je to priča o najuglednijem hrvatskom istraživaču glagoljice i freskoslikarstva čija je djelatnost obilježila povijest umjetnosti naših krajeva druge polovice prošloga stoljeća. Njegova istraživanja Bašćanske ploče, Istre i Kvarnera spadaju u vrh znanstvenog istraživanja na području povijesti umjetnosti.
Na koncu je publika imala priliku pogledati dokumentarni uradak Dragi Vincent redatelja Bogdana Žižića. Film je otkrio vrlo neobičnu duhovnu i slikarsku vezu između hrvatskog slikara Dragutina Trumbetaša i glasovitog Vincenta van Gogha.
Ciklus hrvatskog filma u Vojvodini održava se u organizaciji Udruge za audiovizualno stvaralaštvo Artizana iz Zagreba u partnerstvu sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata i uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Društva hrvatskih redatelja i Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske.

Izvor: Hrvatska riječ ( S. Jurić )