Mariju Kovač, rođenu Jaramazović, mnogi u Subotici, ali i šire znaju kao vokalnu solisticu i izvođačicu duhovnih i svjetovnih pjesama na raznim festivalima, koncertima te priredbama ovdašnje hrvatske zajednice. Budući da je završila modni dizajn, bavi se i šivenjem ženskih haljina i vjenčanica, a preseljenjem na salaš prije nešto više od deset godina počela se baviti i povrtlarstvom.
Izrada ženskih haljina i vjenčanica
Nakon završetka studija u Zagrebu Marija Kovač kao master modnog dizajna vratila se u Suboticu gdje se u jednom iznajmljenom prostoru u gradu bavila svojom profesijom devet godina. Bilo je to do 2021. kada je zbog korone morala zatvoriti butik, no nije se prestala baviti šivanjem: „Sada radim privatno, samostalno, sa svojim kolegicama krojačicama. Konkretno, krojačica Slavica Temunović primila me je u svoju radionicu gdje sam nastavila s tim poslom. Najviše šijem ženske haljine, a kreiranjem i izradom vlastite kolekcije sam prestala jer napraviti reviju je izrazito skup posao i najčešće se ne isplati. S druge strane, u radu sa ženama o tome kakva treba biti haljina, od samog početka do kraja, u tom kompletnom procesu moja kreativnost dođe do izražaja. To je možda duži put od onog da napraviš nešto što sam želiš, to je nešto što je vrlo plemenito i što me obogaćuje. To je situacija gdje s mušterijom ulaziš u razgovor, pokušavaš biti dio njene želje i izričaja i ona te uvršta u njen put stvaranja nečeg lijepog“, ističe Marija te dodaje kako posebno voli kreirati vjenčanice: „To posebno volim, vjerojatno i zbog vlastitog iskustva. Vjenčanica nije samo haljina i želim kod svake mladenke probuditi svijest da je to zaista nešto posebno. Kroz svoju vjeru ne želim da to prođe samo tako, već u nekom vjerskom ozračju da je to jedan važan sakrament, važna odluka i zato ističem važnost i te haljine. To mi posebno znači i zato često moje kolegice i ja mladenke ispratimo s molitvom pa i sa suzama radosnicama zato što smo skupa proživjele nešto što je važno u životu te osobe“.
Zanimanje za ovaj posao Mariji je počelo kroz rad njene tete i krštene kume Marije Šabić, poznate subotičke modne kreatorice: „Često sam kao mala odlazila u njen butik i ta slika njenog rada, u njenom butiku s mušterijama, meni je bio uzor kako to treba izgedati. Kada sam se odlučivala u srednjoj školi kako ću i gdje ću, također sam često bila u njenom butiku kad je radila s mušterijama, maturanticama i sve mi je to bilo blisko. Uvidjela sam da neću pogriješiti ako krenem njenim koracima jer mi je ona u svakom smislu bila uzor i podrška“, kaže Marija Kovač.
Glazba oduvijek prisutna
Glazba je, ističe Marija, oduvijek bila prisutna u njenoj obitelji: „Uvijek smo bili okruženi folklorom, glazbom, stric Stipan Jaramazović je godinama vodio Subotički tamburaški orkestar, završila sam nižu Glazbenu školu u Subotici. Od vrtića sam nastupala na priredbama, imala nastupe u crkvi. Tu je potom solističko djelovanje u STO-u, zatim na raznim koncertima, smotrama, festivalima – Festivalu duhovnih pjesama HosanaFest, Festivalu bunjevački pisama. Kad nešto radiš srcem i kad ti Bog da neki dar i talent, to koristiš i nije ti teško.“
Tijekom proteklih godina za Marijine je nastupe napisano puno pjesama pa je tako prije 15 godina izdala svoj CD s duhovnim pjesmama pod nazivom Hajdemo zajedno kada je i priređeno njegovo predstavljanje u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici.
„Taj CD izašao je skupa s knjigom proze koju je pisala moja mama Mirjana Stantić. Ona je objavila knjigu, ja sam izdala CD, isti naslov i skupa smo napravile tu promociju. Za mene je to velik uspjeh, drago mi je da imam svoj CD sa svojim pjesmama, ali bih voljela da se one mogu malo češće izvoditi. U posljednjih nekoliko godina za moje je izvedbe napisano još puno pjesama, malo manje duhovnog karaktera, ima ih dosta koje sam pjevala na Festivalu bunjevački pisama namjenski pisanih za njega, tako da se do sada nakupilo toliko svjetovnih (tamburaških) pjesama da bi ih bilo i za dva CD-a. Nastojim biti aktivna i kao vokalna solistica i kao vokalni izvođač jer mislim da na taj način proslavljam i Gospodina, a i koristim talent koji imam. Članica sam Molitvene zajednice Proroci, a nastupam i na raznim priredbama i manifestacijama u okviru ovdašnje hrvatske zajednice. Budući da je prošlo 15 godina od izdavanja mog CD-a, bilo bi lijepo i bila bih radosna da se ta svojevrsna obljetnica obilježi na neki način, možda jednim solističkim koncertom“, prenosi nam svoju želju Marija Kovač.
Život i rad na salašu
Nakon udaje 2014. godine sa suprugom Vladom sele se na obiteljski salaš na Čantavirskom putu. „Budući da suprug nakon što je završio master građevine nije mogao naći posao, počeli smo se baviti uzgojem povrća. Krenuli smo s jednim plastenikom, a sada ih imamo pet. Dio povrća gajimo i na otvorenom prostoru. Nekada su to bili salata, krumpir, kupus i paprika, a sada samo salata i paprika. Također, suprug se bavi i ratarstvom. Osim toga, moja mama je na površini od nešto više od jednog hektara zasadila lješnjake i odnedavno imamo certificiranu organsku proizvodnju lješnjaka, a od ove godine krenuli smo i s prodajom. Naravno, i ja sam uključena u poslove oko povrtlarstva i maksimalno se dajem. Malo bude naporno u kombinaciji sa šivanjem, jer kad je sezona na salašu, sezona je i u šivaoni. Bude teško i mnogi me pitaju kako sve uspijevam, na što samo kažem – pa ne stajem. Često se dogodi da sam sat-dva prije nekog nastupa kopala na njivi, ali to mi ne predstavlja problem“, navodi Marija Kovač koju smo na koncu pitali koji od svih navedenih poslova najviše voli raditi: „Teško mi je izdvojiti bilo koji posao. Na salašu najviše radim iz ljubavi, ali ne prema poslu već prema Vladi. Jako volim raditi s ljudima pa me taj dio u šivaoni s mušterijama obogaćuje. Pjevanje mi je ljubav od malih nogu i nešto što zaista radim s lakoćom i baćo mi uvijek govori Iđi dok te zovu“.
Izvor: Hrvatska riječ (I. P. S.)
