Sombor je grad koji ima čak 26 pjesama napisanih o njemu. Nije onda pretjerano reći da je to najopjevaniji grad.
Ljeto. More. Primorski grad. Poznati restoran na ulasku u stari grad. I pjesma U tom Somboru. Isti taj primorski grad i isto ljeto. I brod koji turiste vozi do popularne plaže. I pjesma Fijaker stari. Pomislila sam: slučajnosti? Ili su pjesme o Somboru toliko poznate da se pjevaju stotinama kilometara dalje? Što god da jest bilo mi je toliko drago da sam svima oko sebe htjela reći, viknuti: pa ja sam iz tog Sombora o kome se pjeva. Prešutjela sam. Tada. Ali sam zato po povratku u Sombor pitala vara li me to dojam ili je Sombor grad o kome se najviše pjeva, grad koji ima najviše pjesama o sebi, grad čije su pjesme toliko poznate? Pitala, koga drugog nego li glazbenike. I to one tamburaške fele.

Oda Somboru iz pera zidarskog radnika

A one koje sam prve pitala upućuju me na Petra Stojkova, somborskog tamburaša koji godinama živi i „glazbuje“ u Australiji. Autor je on Somborske pesmarice, u kojoj su sakupljene pjesme o Somboru. One najpoznatije i najizvođenije. S tekstovima i notnim zapisima. Listam pjesmaricu i prepoznajem riječi pjesama koje zna svaki Somborac, a i oni malo dalje od Sombora.
„Svakako da je najpoznatija pjesma U tom Somboru. Skladao je tu pjesmu zidarski radnik Blaško Marković. Ova pjesma nastala je prije više od 100 godina, jer je Marković živio prije Prvog svjetskog rata. Iz rata se nije vratio, ali je ostala pjesma. I ne samo da je ostala već je postala poznata i popularna. Ja sam svirao od Skoplja do Ljubljane i nema kraja u kome nisu znali tu pjesmu i uvijek kada su čuli da smo iz Sombora tražili su U tom Somboru“, kaže profesor tambure i somborski tamburaš Đura Parčetić.
I još dodaje da ga ljuti što se često pogrešno pjeva U tem Somboru, a ne U tom Somboru. A zahvaljujući pjesmi U tom Somboru ime Blaška Markovića ostat će zauvijek zapisano i upamćeno. Rođen je u Somboru 1876. godine. Iako je radio kao zidarski radnik, bavio se i pisanjam. Pisao je pjesme i igrokaze. Bio je i aktivni borac za radnička prava, pa je u Somboru još prije Prvog svjetskog rata organizirao prvosvibanjske prosvjede. Poginuo je 1915. godine kao vojnik austrougarske vojske u koju je mobiliziran. A pjesma je ostala. U tom Somboru i mnogo dalje. Jest pjesma U tom Somboru najpoznatija, ali ona je samo jedna od 26 pjesama o Somboru. Opjevan je Sombor i u pjesmi Fijaker stari, koja, vjerovali ili ne, ima i svoju talijansku varijantu. Fijakerist, Lijep je Sombor grad, Stara frajla iz Sombora još su neke od pjesama. Ali nisu samo fijakeri i fijakeristi i lijepe zelene somborske ulice bili inspiracija pjesnicima i skladateljima već i lijepe Somborke, jer je zahvaljujući upravo njima nastala pjesma Somborske ruže, koja se pjeva i na mađarskom jeziku.
„Pjesmu Somborske ruže skladao je skladatelj Darko Kraljić. Potrefilo se da je u Somboru bio vojnik i tu se zaljubio u jednu lijepu Somborku i tako su nastale Somborske ruže. U šlagerskoj ili nekoj polušlagerskoj varijanti izvodi se i danas“, kaže odvjetnik i tamburaš Zvonko Markovinović.

Sombor varoš, tamburaša šest

Svirali su somborski tamburaši u nekadašnjoj državi od sjevernih do južnih granica, a s njima su išle pjesme, dakako one somborske. I nije bilo svirke na kojoj su mogli izbjeći U tom Somboru ili Fijaker stari.
„Kao studenti u Beogradu svirali smo u Skadarliji i na Hopodromu i nikako nismo mogli izbjeći pjesmu U tom Somboru. Uvijek se tražila ta pjesma, tako da nam je već pomalo postala i dosadna, ali to je naša somborska pjesma i mi je volimo i uvijek rado sviramo, kaže Markovinović.
„Nama je veliku uslugu učinio Zvonko Bogdan koji je pravi promoter tamburaške glazbe, pa i pjesama o Somboru. Nastupamo diljem Hrvatske, u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i uvijek su tražene pjesme Zvonka Bogdana, ali kad čuju da smo iz Sombora nezaobilazna je pjesma U tom Somboru. Naročito tu pjesmu vole na primorju. Toliko je često sviramo da nam je pomalo već i izašla na nos“, kaže Stipan Parčetić iz Tamburaškog sastava Panonika koji uglavnom svira po Hrvatskoj, jer, kaže Parčetić, tamo, za razliku od Srbije, još uvijek ima ljubitelja prave, dobre tamburaške glazbe.
Slaže se Stipan da je Sombor grad opjevan u mnogim pjesmama, možda i više od drugih. Iako su najpoznatije tamburaške pjesme o Somboru, ovaj grad je bio inspiracija i glazbenicima iz drugih žanrova. O Somboru je pjevao i pjeva i Garavi sokak i Đorđe Balašević, a vjerovali ili ne pjesama o Somboru ima i u rep varijanti. Sve kada se zbroji i pjesme o Somboru i pjesme u kojima se spominje Sombor i pjesme koje indirektno asociraju na Sombor, na popisu ih je više od 40. Dovoljno za reći: Moj Sombore, opjevani grade.
A bit će ovaj popis i duži jer se pjesme o Somboru pišu i skladaju i danas. Stihovi jedne od njih, a autor je Zvonko Markovinović, idu ovako: „Iz bircuza u Somboru protirani tamburaši, nesto s njima Sombor stari, fijakeri i golubari…“. I možda će nestati i fijakera i golubara, možda će biti i manje tamburaša, ali pjesme o Somboru ostat će zauvijek.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)