Subotički tamburaški orkestar proslavio 50 godina rada

Objavljeno: 21.11.2026. Pregleda: 22

Pedeset godina Subotičkog tamburaškog orkestra proslavljeno je onako kako i priliči – koncertima koji su bili svojevrsan prikaz rada proteklih pet desetljeća. Prvi koncert održan je u dvorani Narodnog kazališta u Subotici 9. studenoga, dok je drugi održan, dan kasnije u dvorani HKC-a Bunjevačko kolo u Subotici. Subotički tamburaški orkestar osnovan je 9. studenoga 1976. godine, a ideju o osnivanju orkestra pokrenula je ljubav prema tamburi. Ona ih je okupljala i vodila svih ovih godina, kao i danas.

Koncerti u znaku jubileja

Program izveden na koncertima bio je prikaz onoga što je orkestar godinama izvodio. Na repertoaru su se našle klasična, filmska, zabavna, pop-rock, ali i narodna i tradicijska glazba pisana za tamburaške orkestre. Tijekom desetljeća tambura je upravo takvim repertoarom pokazala da njezine mogućnosti nadilaze uobičajene okvire te da ravnopravno može stajati uz druge instrumente. Na programu su bile i skladbe namjenski pisane za Subotički tamburaški orkestar, poput Oj, more duboko Tihomira Vidošića i Španija u mojim snovima Zorana Mulića. Premijerno je izvedena i skladba Koncert za bisernicu i orkestar skladatelja Marka Dulića, nastala u sklopu njegove doktorske disertacije koju je posvetio zlatnom jubileju orkestra. Kao solistica na primu nastupila je Ivana Rudinski.

Jubilejski koncert bio je podijeljen u tri dijela. U prvom je nastupila aktualna postavka Subotičkog tamburaškog orkestra, u drugom su joj se priključili članovi koji su se nastavili baviti glazbom u manjim sastavima i/li profesionalno, dok su se u trećem dijelu priključili nekadašnji članovi orkestra koji su mogli i željeli nastupiti. Tako je u završnom dijelu nastupilo više od 80 tamburaša, a uz orkestar su kao vokalni solisti nastupili Alenka Ponjavić Vojnić, Antonija Dulić, Gordana Vidaković, Tomislav Vukov, Bojan Bukvić, Marija Kovač, Tamara Štricki Seg i Antun Letić Nune.

Ovom prigodom Subotičkom tamburaškom orkestru uručeno je priznanje za dugogodišnji rad, a uručio ga je predsjednik Saveza tamburaških društava Vojvodine Bojan Trenkić. On je poručio tamburašima da nastave i nadalje svojim radom i muziciranjem pronositi slavu subotičkih tamburaša, te im poželio da sljedeći rođendan dočekaju u vlastitim prostorijama. Specijalno priznanje Subotičkom tamburaškom orkestru za 50 godina postojanja i djelovanja uručio je predsjednik Svjetske tamburaške asocijacije dr. Jovan Pejčić. Tom je prigodom i Stipanu Jaramazoviću dodijeljeno priznanje za životno djelo, koji je cijeli svoj život posvetio tamburi, kao izvođač, stvaralac, učitelj i dirigent.

Uspjesi koji su izgradi ime

Pedeset godina nije samo broj. Iza njega stoje brojne probe, nastupi, putovanja i uspjesi, ali prije svega ljudi koji su svojim talentom, trudom i ljubavlju gradili priču koja traje i danas. O tome svjedoče i brojke: orkestar je do danas imao 1.098 nastupa, a tijekom proteklih 50 godina u njemu je sviralo više od 450 ljudi koji su ostali u orkestru najmanje dvije godine. Među gostovanjima koja su ostavila poseban trag izdvajaju se ona u Poljskoj, u Neerpeltu u Belgiji, gdje je orkestar osvojio prvu nagradu Summa Cum Laude, nagradu Gran Prix u Češkoj na festivalu Zvijezde Praga. Tu je i koncert u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, kao i nastupi u Jeruzalemu u Izraelu, Španjolskoj, Italiji, Njemačkoj, Češkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i nekadašnjem SSSR-u. Brojni koncerti, festivali, memorijali i manifestacije u zemlji i inozemstvu pronosili su ime Subotičkog tamburaškog orkestra daleko izvan njegovog rodnog grada.

O uspješnom radu svjedoče i snimljena izdanja: kazeta Kao kap vode na dlanu i tri CD-a: Tamburaški snovi, Božić u Bačkoj i Tambura u duši. Tijekom proteklih 50 godina orkestar je surađivao i s brojnim vokalnim i instrumentalnim solistima. Na popisu vokalnih solista zabilježena su čak 82 imena, dok je s orkestrom nastupalo i 45 instrumentalnih solista. Uz Veliki, reprezentativni orkestar, djelovali su i dječji i juniorski, odnosno omladinski orkestar, a jedno vrijeme i Subotički tamburaški kvartet.

Čovjek koji je tu od prvoga dana, koji je imao ideju i bio među osnivačima orkestra, ali i ostao uz njega svih ovih godina, jest Stipan Jaramazović.

„Kada smo osnivali orkestar, nismo ni razmišljali koliko će ovo sve trajati i kako će sve biti. Samo sam razmišljao da sve što radimo mora biti dobro i kvalitetno. Tako je išlo iz godine u godinu. Prvi puta sam o tome počeo razmišljati kad je bilo 25 godina orkestra. Tada sam se pitao hoćemo li izdržati sve ovo do 50. Nisam očekivao da ću i ja biti tu za 50. obljetnicu. Godine nose svoje, pa nisam imao neku veliku nadu, ali eto me, tu sam. Kako se ovaj jubilej počeo približavati, pokrenuli smo i ideju da se napravi monografija u kojoj će se naći sve ono što je orkestar do sada uradio. Budući da nije bilo dobrovoljaca da je piše, prihvatio sam se toga i odradio posao. Moram reći da već desetak i više godina ne sviram u orkestru, ali za ovaj jubilej sam ponovno uzeo tamburu u ruke. Sve u svemu, srce mi je veliko što smo i ovo doživjeli i što još mogu svirati. Osobito mi je drago što sam ponovno sreo sve one ljude s kojima sam godinama radio, svirao i stvarao, što smo se svi okupili poput jedne velike obitelji", kaže s ponosom Jaramazović.

Nastavljeno u istom smjeru

Danas orkestrom, kao i prethodnih gotovo 14 godina ravna Marijana Marki, koja je u Subotički tamburaški orkestar došla učiti svirati tamburu još 1988. godine. Tada nije ni pomišljala da će upravo ona jednoga dana stajati pred ovim orkestrom s dirigentskom palicom u ruci.

„Sada mogu reći da je moj dolazak u orkestar odredio cijeli moj životni i profesionalni put. Nakon godinu dana sviranja Stipan je mojim roditeljima predložio da me upišu u Muzičku školu, a potom sam upisala i srednju Muzičku školu, pa i Akademiju. Zapravo je sve krenulo od orkestra i opet se završava u orkestru. Kada sam se 2012. godine vratila u Suboticu, orkestar je ostao bez dirigenta i na Stipanov prijedlog, te prijedlog starijih kolega iz orkestra, probala sam vidjeti kako će to ići. Vrlo brzo smo se uskladili jer sam, budući da sam svirala u orkestru, znala kako funkcionira te sam nastavila raditi onako kako sam i sama učila uz naše dirigente i našeg Stipana", prisjeća se Marki i pojašnjava kako je došlo do okupljanja tako velikog broja izvođača za jubilejski koncert: „Znali smo da možemo računati na ljude koji se profesionalno bave sviranjem jer su tu uvijek kada mogu, no iznenadio me broj starijih članova koji nisu svirali 20 i 30 godina. Njihov prvi komentar bio je ne znam ni gdje se što svira, ali želim svirati. Meni kao glazbenoj pedagoginji bilo je zanimljivo vidjeti jesu li stvarno sve zaboravili. Bilo je veliko iznenađenje svima, jer svi koji desetljećima nisu svirali sjetili su se svega. Tako je sve proteklo u najboljem redu, međusobno su se pomagali i družili. Bilo je zadovoljstvo raditi ovako nešto. Nadam se da tu neće biti kraj i da će neki stariji članovi poželjeti ponovno biti aktivni te da ćemo možda formirati sastav u kojem bi svirali ono što vole i žele", kaže Marki.

Trenutačno je u Subotičkom tamburaškom orkestru 25 aktivnih članova, no nakon 50 godina više nego uspješnog rada orkestar nema vlastite prostorije. Zbog velikog najma prostorija koji mu je Grad iznajmljivao, članovi su se morali iseliti te se probe danas održavaju u iznajmljenom poslovnom prostoru. Kako bi mogli pripremiti ovaj koncert i smjestiti sve izvođače, orkestar se pripremao u prostorijama HKC-a Bunjevačko kolo.

O orkestru i uspomenama

Kako svjedoče članovi orkestra, svirati u Subotičkom tamburaškom orkestru nije bilo samo muziciranje. Tu su nastala doživotna prijateljstva, kumstva, pa i brakovi. O tome govori i podatak da su na ovaj koncert ljudi doputovali s raznih strana svijeta.

U aktualnom sastavu orkestra svira i Danica Ivković. „Prije pet godina došla sam na obuku, a u orkestru sviram dvije godine. Jako sam bila uzbuđena zbog ovog koncerta. Ovi ljudi koji su tu jako su dobri, dobro je društvo i jako mi se sviđa kako orkestar sada zvuči kad nas je toliko puno na sceni. Sviram basprimu i zasad želim ostati ovdje, svirati i raditi, pa se nadam da ćemo dočekati još neki jubilej."

„U Subotičkom tamburaškom orkestru sam 40 godina. Zapravo, došla sam još u drugom razredu osnovne škole, kada me je učiteljica Liza Mačković upisala u školu tambure kod Stipana. Potom sam bila u dječjem, pa omladinskom i na kraju u Velikom orkestru. Devedesetih godina Stipan i tadašnji dirigent Zoran Mulić osjetili su da mogu biti i vokalni solistica orkestra i tako je i bilo. U jednom trenutku odlučila sam da više neću svirati, ali sam sve ove godine ostala vokalna solistica. Možda posljednjih godina nisam često nastupala, ali se ta nit s orkestrom nikada nije prekinula. Ne sjećam se kada sam posljednji put doživjela takvu iskonsku radost kao kada sam nakon 20 godina ponovno sjela svirati u orkestru. Bila sam izvan sebe od radosti. Sresti sve ove ljude s kojima smo puno toga lijepoga proživjeli nešto je divno", kaže Antonija Dulić.

Osim što je komponirao i dirigirao svojom skladbom, Marko Dulić je na koncertima i svirao.

„Izuzetno mi je drago da sam se vratio u orkestar jer mi je nedostajalo upravo to – sviranje. Drago mi je i što sam imao priliku dirigirati skladbu koju sam napisao, odnosno Koncert za bisernicu i orkestar, koji sam doživio kao krunu svoga školovanja i rada. Kada sam završio srednju Muzičku školu u Subotici, planirao sam upisati akademiju za tamburu, ali sam tada shvatio da od toga neće biti ništa jer je nemamo u Srbiji, pa sam upisao kompoziciju. Tako je za mene ovaj koncert spoj onoga što sam nekada bio i onoga što sam danas. Koncert je posvećen jubileju orkestra, a ujedno je i materijal za obranu moje doktorske disertacije. Tek kada sam sjeo svirati ovaj ozbiljan program, shvatio sam koliko mi je to nedostajalo. Ovo je fenomenalan osjećaj – susresti sve ove ljude, biti s njima i ponovno svirati. Bilo je dovoljno samo da se pogledamo i svi smo se odmah sjetili svega", priča Dulić.

Marija Kovač svoju je karijeru vokalne solistice započela upravo u ovome orkestru, najprije u dječjem, a kasnije i u Velikom orkestru.

„Ovo je prekrasan jubilej i divno je nastupati ovim povodom. Razmišljala sam o svim ovim godinama rada orkestra. Kada bi orkestar održao samo po jedan koncert godišnje, već bi i 50 godina ustrajnosti bili velika stvar, a kamoli sve ono što je ostvario tijekom svih ovih godina. Vidim da su svi ljudi ovdje radosna srca prihvatili poziv i s radošću čekali ove koncerte kako bismo zajedno proslavili ovaj značajni jubilej", kaže Kovač.

„U Subotički tamburaški orkestar došao sam učiti svirati tamburu još u prvom razredu osnovne škole i tada sam svirao prim. Od 1998. godine počeo sam svirati bas i bio sam aktivni član do 2003. godine, odnosno do mog odlaska na studij u Zagreb. Za jubilej orkestra znao sam i prije objave i poziva za stare članove. Od prvoga trenutka javila se neodoljiva želja za sudjelovanjem na koncertu, iako bas nisam držao u rukama posljednjih 12 godina. Organizacija mog dolaska iz Švedske i planiranje godišnjeg zbog koncerta postali su prioritet i sada mogu reći da je sve vrijedilo. Još jednom zasvirati u ovom orkestru, vidjeti stare kolege i prijatelje, izuzetno me usrećilo i vratilo u mlađe dane", priča Miroslav Vujković Lamić.

Tako su sadašnji i nekadašnji članovi Subotičkog tamburaškog orkestra svirali u čast svima koji su pokrenuli ovu priču, a danas više nisu među nama, ali i svih tamburaša koji su prošli kroz orkestar i ugradili dio sebe u njegovo postojanje.

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)

Vijesti

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2026
    Najave i kalendar
  • Svečana akademija povodom 80. obljetnice osnutka HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta
  • Koncert popularnih melodija u Somboru
  • Koncert u čast sv. Cecilije
  • Dani Alekse Kokića
  • Etno-modna revija u Beregu
Pogledajte sve

Obaveštenje o kolačićima