Treći susret Hrvatske etno baštine održan je 31. listopada 2015. godine u organizaciji Folklornog društva Ruža iz Filderstadta. Na ovogodišnjem susretu sudjelovalo je devet skupina iz Njemačke, devet iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te Srbije. Tavankutsko Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Matija Gubec sudjelovalo je na ovim susretima na temelju poziva organizatora i predsjednika KD Ruža Dražena Žugaca. Suradnja Tavankuta i Esslingena započela je početkom godine, kada je Ivica Dulić u mjesnom Društvu Tamburica postavljao koreografiju bunjevačkih plesova.
Treća smotra Hrvatske etno baštine natjecateljskog je karaktera, a u okviru dviju kategorija: jednu su činile hrvatske plesne skupine iz Njemačke, a drugu hrvatske plesne skupine izvan Njemačke. Tročlano povjerenstvo za dodjelu predviđenih nagrada činili su priznati etnolozi i koreografi: Andrija Ivančan, Miroslav Šilić i Vedran Vidović. Na temelju njihove procjene nagrada za najbolju izvedenu koreografiju pripala je tavankutskom HKPD-u Matija Gubec, koja je tematizirala žetveni običaj Dužijancu. Osim toga, titulu prve pratilje najljepše Hrvatice izvan Republike Njemačke ponijela je Valentina Tikvicki, članica tavankutskoga Društva.
Iako boravak u ovom njemačkom gradu nije bio dug, prema riječima sudionika bio je sadržajan, kako programskim obvezama tako i slobodnim satima u kojima su u pratnji svojih domaćina mogli razgledati grad i okolicu.
Sudeći prema reakcijama publike, folklorna tradicija bačkih Hrvata vrlo je popularna među ljudima koji se interesiraju za različite pojavne oblike kulturnih tradicija, a bunjevački plesovi jedni su od omiljenih i atraktivnih u plesnim repertoarima mnogih skupina. O tome svjedoče i izjave pojedinih sudionika i ovog trećeg susreta Hrvatske etno baštine. Voditeljica folklora Hrvatske katoličke misije u Nürnbergu Svjetlana Milićević već 18 godina radi s mladima. „Imam tri uzrasne skupine plesača, ima nas šezdesetak. Nastojimo našu hrvatsku kulturu u dijaspori održati i očuvati, kako bi mlade generacije koje dolaze osjetile elemente svoje hrvatske baštine i identiteta. Njegujemo tradiciju iz cijele Hrvatske, a naravno i atraktivne bunjevačke plesove, koje mi plešemo već nekoliko godina. Tako je ove godine naša članica boravila na seminaru bunjevačkog stvaralaštva u Tavankutu kako bi se što bolje upoznala s vašim folklorom, tradicijom, identitetom. Iz Tavankuta je ponijela lijepa iskustva“, kaže Milićević.
Tanja Maleš – Krznar je iz Duisburga, a porijeklom je iz Dalmatinske zagore. „Poznajem bunjevačke plesove, jer poznajem nekoliko ljudi iz vašega kraja. U dijaspori postoji dosta zajednica koje se okupljaju, njegujući hrvatsku tradiciju i kulturu. Svatko želi na svome repertoaru imati i bunjevačke plesove. Mnogi postavljaju koreografije na temelju snimki ili fotografija i najčešće tu dolazi do pogrešnih interpretacija. Poznata mi je također tradicija izrade predmeta od slame, te poseban dijalekt koji ste sačuvali“, kaže Maleš – Krznar.
Ivanka Kamenšeg iz Stuttgarta razmišlja na isti način: „Vodim folklor već dvadeset i pet godina i zaljubljenica sam u bunjevačke plesove i bunjevački govor. Poznajem dosta toga iz života vojvođanskih Hrvata, jer među njima imam dobrih prijatelja.“
Izvor: Hrvatska riječ (I. D.)
