Osmi susret pučkih pjesnika, pripadnika hrvatske nacionalne manjine s prostora Vojvodine, „Lira naiva 2010." održan je u Svetozaru Miletiću, u nedjelju, 27. lipnja, u organizaciji Hrvatske čitaonice iz Subotice i Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović" iz Subotice. Osim zaljubljenika u lijepu riječ s prostora od Subotice do Zemuna, na susretu je sudjelovalo i nekoliko pjesnika iz susjedne Hrvatske.

Sudionici su se u prijepodnevnim satima okupili u Domu kulture, a osim domaćina, članova HBKUD-a „Lemeš", predvođenih agilnom predsjednicom Marijom Bagi i neumornom Lucijom Tošaki, pjesnike su dočekivale predsjednica subotičke Hrvatske čitaonice Bernadica Ivanković i menadžerica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković. Svojom nepatvorenom srdačnošću, svojim iskrenim radovanjem susretu sa sebi sličnima, sudionici su pokazali kako je lirika oduvijek bila i zauvijek će biti najviši domet duha, najplemenitije odličje duše. Pozdravljajući pjesnike, Katarina Čeliković je izrazila veliko zadovoljstvo brojnošću odziva, a biranim riječima prisjetila se i onih, koji su dali pečat ranijim susretima, a danas njihove duše plove Kraljevstvom Nebeskim.

Službeni dio susreta započeo je misnim slavljem, koje je predvodio msgr. Andrija Kopilović. Poslije mise Lucija Tošaki gostima je govorila o povijesti mjesta, te o izgradnji i povijesti mjesne katoličke crkve, posvećene Rođenju Blažene Djevice Marije. Izuzetno zanimljiv pjesnicima je bio dio priče o lemeškom plemstvu, a osobito podatak da, kako je Lucija Tošaki rekla, „Lemeš ima najveći broj plemića po metru kvadratnom u Europi".

Priređen je i obilazak Kalvarije i kapele Gospe od Milosrđa na brijegu poviše crkve, o čijoj je gradnji Lucija Tošaki iznijela niz izuzetno zanimljivih podataka. Uslijedio je ručak i posjet mjesnoj knjižnici, a u poslijepodnevnim satima održana je mala književna radionica, uz pozdravne riječi Marije Bagi, Katarine Čeliković, Bernadice Ivanković i msgr. Andrije Kopilovića.

„Sve vas pozdravljam i izražavam vam veliko zadovoljstvo što smo u zajedništvu već osmu godinu. Uz vas sam srcem i dušom i omogućavanje tiskanja ove zbirke moj je skromni doprinos vašemu djelu. Koliko vidim, vi ste obični, skromni ljudi, ali vaša veličina je u vašim dušama, u vašim riječima. U vama sam, jednostavno, prepoznao ljude koji slušaju sebe iznutra, a to je nadahnuće. Misao koja se rađa u srcu vašega nadahnuća, misao koja ide naprijed, jer je proročka, izražava ono što drugi ne primijete, ili, jednostavno, ne znaju izreći. Zato je vaše pjevanje najveća služba svojemu narodu, jer napisano ostaje. U apsolutnom rasulu nacionalnih manjina, pa tako i hrvatske, izazvanom zakonima asimilacije kojima se ne može oduprijeti nikakva sila, nikakva organizacija, pa ni crkva, može se oduprijeti samo duh. U duhu osjećamo što smo, osjećamo tko smo. Vama hvala što zapisujete što ste i tko ste, ne hrvatujući u smislu samoga pridjeva, nego u smislu pripadnosti identitetu, bilo da je to u govornom ili u standardnom jeziku. Tako će ova knjiga ostati trajni odgovor na sve zamke asimilacije, ostat će znakom vremena u kojem smo živjeli", rekao je, između ostaloga, preč. Kopilović predstavljajući ovogodišnji zbornik „Lira naiva 2010".

Kriteriji za ulazak u zbirku nikom nisu bili nepremostivi. Mjerilo za selekciju nije bila antologijska vrijednost nečijega izričaja, nego one najjednostavnije, najiskrenije vibracije duha, ona praiskonska žeđ za slobodom misli i osjećanja. Mnogima od sudionika „Lira naiva" jedini je susret s javnošću, jedini susret sa sebi sličnima, jedini susret s publikom i oni su u tom susretu otvorili dušu svima, ali su i svojom dušom upijali riječ ostalih. Svi, od najstarijeg sudionika, osamdesetjednogodišnjeg Mladena Nikšića, do najmlađe, jedanaestgodišnje Maje Andrašić, u nedjelju su tvorili jednu složnu obitelj, obitelj optimista, obitelj koja je najtoplije pozdravila vijest o novom susretu, iduće godine u Novom Sadu.

Domaćini, članovi HBKUD-a „Lemeš", svojim trudom i svojim širokim srcem, a isto tako i kratkim kulturno umjetničkim programom, u punoj su mjeri pokazali koliko su istinite priče o gostoljubivosti Miletićana.

„Danas je za mene bio jako veliki dan. Ovi ljudi oko nas otvorili su nam duše, misli i riječi i tako su nas oplemenili na samo sebi svojstven način. Zahvalna sam Katarini Čeliković, koja je uradila najveći, a svakako i najteži dio posla na pripremi zbirke pjesama s ovoga susreta, isto tako i Institutu koji je omogućio tiskanje knjige. Ova knjiga dala je susretu život za sva vremena", rekla je Bernadica Ivanković.

Konzulica-savjetnica Vesna Njikoš Pečkaj ove je godine s pjesnicima provela svaku minutu boravka u Svetozar Miletiću. „Početkom mojega mandata u Subotici prva zadaća mi je bila nazočnost na manifestaciji „Lira naiva 2009.", održanoj u Plavni. Već tada sam osjetila vibracije duha ovih ljudi, osjetila sam veliku bliskost s njima. Upravo stoga s velikim zadovoljstvom sam nazočila današnjem susretu. Na koncu današnjega dana emotivno sam vrlo obogaćena. Raduje me dolazak novih lica, osobito dolazak mladih. Lira naiva nije samo obična revija pjesništva, revija lijepih riječi, nego je druženje ljudi koji kroz svoje stihove svake godine donose nešto novo, nešto plemenito i vjerujem da ova manifestacija ima lijepu budućnost", rekla je konzulica Njikoš Pečkaj.

S pjesnicima je cijeloga dana bio i predsjedavajući Instituta mons dr. sc. Andrija Kopilović. „Materijalna kriza na ovim prostorima sve je veća, no, ovakve manifestacije pod svaku cijenu moramo nastojati podržati i održati. Identitet jednoga naroda traje dugo vremena, traje dok traje i duhovnost. Ne smijem ni pomisliti na gubitak duhovnosti jednoga dana, jer tada bi prestalo i naše postojanje. Institut „Ivan Antunović" će, nadam se, i u budućim godinama smoći snage podržati ovu manifestaciju. Kad govorim o duhovnosti, ne mislim samo na duhovni život u religijskom smislu. Ekonomska kriza ne odnosi se na mogućnost stvaranja i susretanja, nego samo na mogućnost izdavanja zbornika. Stoga se i nadam da ćemo ta skromna sredstva i idućih godina uspjeti izdvojiti. Cjelodnevno druženje s ovim ljudima pokazalo mi je koliko je njihovo stvaralaštvo blisko području kojim se svećenik bavi, a to je upravo duhovnost. Ovoga puta u smislu susretanja duhova, jer je duh nadahnuće", kaže preč. Kopilović.

Prezadovoljna je bila dopredsjednica Hrvatske čitaonice i menadžerica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata prof. Katarina Čeliković, koja je prije osam godina pokrenula ove susrete: „Duboko sam dirnuta pozitivnim ozračjem stvorenim u Lemešu, kako između samih sudionika tako i s domaćinima koji su pokazali veliko i iskreno gostoprimstvo. Ove je godine u knjizi zastupljeno 60 pjesnika, što je najveći broj dosad zabilježen u zbirkama izabranih stihova, a više od polovice je bilo prisutno na susretu. Osobito me raduje nekoliko novih imena, a napose imena pripadnika mlađih generacija, među kojima su i učenici i studenti. Upravo oni unose novinu i tu toliko potrebnu svježinu u poeziju, kako stilom, tako i tematski. Da je susret potreban, svjedoči i prijava pjesnika iz „Stanislava Prepreka" za sljedećeg domaćina, tako da zasigurno znamo da će se iduće godine pjesnici naći u Novom Sadu, a jubilarni, deseti susret bit će u lipnju 2012. godine u Subotici. Potpuno smo svjesni da bez Instituta „Ivan Antunović" zbornika „Lira naiva 2010." ne bi bilo, jer na natječajima jedva uspijemo dobiti sredstva za samu organizaciju. Ipak, kao organizatori zadovoljni smo što se ovaj susret svake godine održava u drugom mjestu, čime pjesnicima omogućavamo upoznavanje s ljudima i znamenitostima različitih mjesta diljem Vojvodine, u kojima danas žive Hrvati. A onaj najviši cilj, očuvanje vjerskog, kulturološkog, jezičnog, a samim tim i nacionalnog identiteta, svakako je na najljepši način ostvaren."

Lemeš, odnosno Svetozar Miletić, selo je smješteno na sjeveru Bačke, u sastavu općine Sombor. Naziv mjesta potječe od latinske riječi miles, milites što u prijevodu znači vojnik. Mađarski oblik Nemes Militics dobio je jer je mjesto u današnjem obliku nastalo kao naselje plemića iz cijele Ugarske. Hrvatski oblik Lemeš nikada nije bio u službenoj uporabi, ali je uobičajen među hrvatskim življem u mjestu. Naziv na srpskom jeziku mjesto je dobilo 1925. godine po srpskom političaru iz južne Ugarske, Svetozaru Miletiću, iz druge polovice 19. stoljeća. Plemstvo Lemeša pretežito je niže plemstvo i spada u red ugarskog plemstva. Postoji i jedan dio obitelji koje mogu dokazati svoju pripadnost čistom hrvatskom praplemstvu, a kao takve bile su priznate i od ugarskih kraljeva. Ministarsko vijeće Ugarske 5. travnja 1869. godine, na prijedlog tadašnjeg ministra donijelo je uredbu da se Hrvatima kojima se dodjeljuje plemstvo Svete krune diplome izdaju na hrvatskom jeziku. Jedna od glavnih karakteristika plemstva je posjedovanje grba, a neke obitelji imale su i pridjevak „de Nemesmilitics". Grb se koristio kao pečat kod ovjere dokumenata, na mnogim kućama u mjestu nalazi se isklesan grb u mramoru, plemićki ex librisi sadržavaju otisak grba, a uklesani su i na mnogim nadgrobnim spomenicima. Lemeško plemstvo spada u red hrvatskog, odnosno bunjevačkog plemstva u Bačkoj.

Tekst: Ivan Andrašić