Proteklog vikenda obilježena je središnja proslava žetvene svečanosti bunjevačkih Hrvata u Subotici i okolici – Dužijanca. Ova, 106. po redu manifestacija Dužijance, koja je započela još u travnju blagoslovom žita na Markovo i potom nastavljena nizom programa, svoj vrhunac doživjela je euharistijskim slavljem u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske 13. kolovoza. Misnom slavlju prethodio je ispraćaj bandaša Luke Gabrića i bandašice Ane Ivanković Radak iz kolijevke Dužijance, crkve sv. Roka gdje je bandaškom paru te svim ostalim seoskim bandašima i bandašicama kao i najlipčim pratiocima bandaškog para blagoslov podijelio mons. dr. Andrija Anišić, župnik ove župe i predsjednik Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca – udruge koja je i organizator ove manifestacije.

Više od običaja

Nakon što je primio kruh i pokazao ga na sve četiri strane svijeta, gradonačelnik Laban je pohvalio veliki broj mladih uključenih u Dužijancu i istaknuo da je to jedna od najbitnijih manifestacija u Subotici.

„Sudjelovanje velikog broja mladih u svih 30 događaja vezanih za ovogodišnju Dužijancu istovremeno i raduje i nagovještava da će ova žetvena svečanost još dugo biti jedna od najbitnijih manifestacija u našemu gradu“, rekao je Laban i dodao da bi Dužijanca kao svetkovina dostojanstva, ponosa i zahvalnosti uvijek trebala predstavljati simbol zajedništva.

Laban je govorio i o nekadašnjoj važnosti risa za život te same manifestacije za turističku promociju Grada.

„Ris – ručno košenje žita svojevremeno je bio jedan od najtežih i najvažnijih poslova marljivih zemljoradnika s ovih prostora. Taj posao su čekali, za njega se pripremali, a kad su ga obavili znali su da će kruha biti i za iduću godinu. Zato su završetak risa proslavljali ponosno i s velikom radošću. Iz tog veselja koje se događalo u salašarskim obiteljima poslije žetve nastala je Dužijanca kao običaj zahvalnosti Bogu na rodu pšenice. S obzirom na to da je Dužijanca vremenom postala mnogo više od narodnog običaja izvjesno je da bi njezina pojačana promocija pridonijela širenju turističke ponude našeg grada, tim prije što bismo imali što pokazati, a između ostaloga pokazali bismo da je Dužijanca manifestacija u kojoj se prepliće tradicijsko i suvremeno, seosko i gradsko, svjetovno i duhovno“, rekao je gradonačelnik.

Gradonačelnik je poručio i da će subotička lokalna samouprava i ubuduće podržavati Dužijancu.

Hvala i slava Bogu

Euharistijsko slavlje predvodio je biskup Bjelovarsko-križevačke biskupije mons. dr. Vjekoslav Huzjak uz suslavlje biskupa Subotičke biskupije mons. dr. Ivana Pénzesa i drugih svećenika biskupije.

„Neka nam ova Dužijanca bude zahvala Bogu i radost što možemo kao kršćani zajedno živjeti. Što možemo kao hrvatski narod činiti nešto lijepo u zajedništvu s drugim narodima, zajedno stvarati zajednicu koja čini čovjekov život radosnim, blagoslovljenim i lijepim“, poručio je mons. Huzjak vjernicima.

On je istaknuo i da je ljepota dodir božanskoga i ljudskoga te da noseći nošnju sudionici Dužijance svjedoče ono što su im namrijeli preci.

„Ljepota je garancija, mjesto gdje se Bog objavljuje čovjeku. Ljepota, istina i dobrota je nešto što čovjeka diže, što mu ne dopušta da potone u blato ovoga svijeta. Ove naše nošnje su izraz te ljepote, te nade, toga života. Zato je radost ne samo vidjeti vas, nego vjerujem i nositi ovu nošnju. Jer mi noseći ovu nošnju svjedočimo ono što su nam namrijeli naši stari.“

Mons. Huzjak u propovijedi je govorio i o zrnu koje kada padne na zemlju počne klijati svjedočeći na taj način da je sve dar od Boga, pa tako i to.

„Razum nalaže čovjeku da kada vidi plodove zemlje, kada vidi zemlju koja donosi rod, zemlju koju koristi da bi mogao živjeti, koji odgovor bi trebao biti nego hvala i slava Bogu i radost što možemo kao ljudi živjeti od ploda, od rada svojih ruku“, rekao je mons. Huzjak.

Istoga dana poslijepodne dio Organizacijskog odbora Dužijance položio je u parku ispred Gradske kuće vijenac od žita na spomenik Risaru i spomen bistu Blaška Rajića, svećenika i župnika koji je objedinio sve dužijance u jednu. Navečer su bandaš i bandašica s predstavnicima UBH Dužijanca posjetili grob Blaška Rajića. Tradicionalno Bandašicino kolo održano je u večernjim satima na gradskom Trgu.

Tamburaška večer – jedina kompletna

Tamburaška večer, događaj kojim je započela središnja proslava Dužijance i jedini kojem vremenske (ne)prilike nisu onemogućile održavanje na otvorenom prostoru tijekom protekloga vikenda, priređen je u petak, 11. kolovoza na gradskom trgu. Uz neizostavne zvuke tamburice, posjetiteljima su predstavljeni ovogodišnji bandaš i bandašica te izabrana tri para njihovih pratilaca.

Bandašicu Anu Ivanković Radak i bandaša Luku Gabrića predstavio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić.

Za tri para pratitelja bandaša i bandašice natjecalo se sedamnaest mladića i djevojaka u bunjevačkoj narodnoj nošnji. Kriteriji za žiri, kojeg su činili Senka Horvat, Kristina Tokodi Križan, Marinko Stantić, Jelena Lipozenčić i Dajana Šimić, bili su stas, nastup i hod, izgled glave, lica i frizure, izgled i usklađenost nošnje, obuće i opći dojam. Na temelju toga, za prvog pratioca i pratilju izabrani su Dario Tumbas i Marija Gabrić, drugi par su Luka Prćić i Olivera Pinter, a treći Ivan Ivanković Radak i Ivana Poljaković.

Tijekom večeri nastupili su sljedeći tamburaški ansambli:Tajna, Uspomena, Nesanica, Ravnica, Ruže, Amajlija, Hajo, potom kao solist Marko Križanović uz pratnju Ansambla Ruže, te Subotički tamburaški orkestar uz čiju su pratnju pjevali Antonija Dulić, Marija Kovač i Antun Letić Nune.

Svečana Večernja molitva

Dan pred središnju proslavu u znaku je nekoliko događaja, od kojih je ove godine održan samo jedan – svečana Večernja molitva. Zbog prijeko potrebne kiše, koja je pala u neočekivano vrijeme, izostali su toga dana polaganje vijenca od žita na spomenik Risaru i na bistu mons. Blaška Rajića u parku ispred Gradske kuće, Skupština risara i Smotra folklornih ansambala.

Svečanu Večernju molitvu u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske predvodio je katedralni župnik, mons. Beretić u prisustvu biskupa gosta Dužijance 2017., biskupa mons. Huzjaka i biskupa mons. Pénzesa.

U svojoj je propovijedi mons. Beretić među ostalim rekao kako je Dužijanca svečani Te Deum, svečani himan zahvale Bogu, ne samo za žetvu, već i za naše korijene, za naše ljude, za naše roditelje. Također je istaknuo kako nas je svakim danom sve manje i kako je malo mladosti i djece.

„Je li moguće da mladi, školovani i obrazovani ljudi ostavljaju ovu najljepšu'varoš' svijeta? Ima li igdje boljeg zalogaja od naninog kruha? Ima li igdje ljepšeg Božića? Ima li igdje polivača kao ovdje u Subotici? … Ovih mi je dana došla lijepa riječ o Bačkoj: Bačka je u meni, u zemlji, u sjeni, Bačka se zeleni. Bačka je perjanica, perlica Bunjevaca, od srca tamburica. Bačka se zlati, pjevaju vlati, krilata žita. Od naših otaca Bunjevaca i Šokaca raste Dužijanca. Bačka je u meni, u pjesmi i veselju. Tko će voljeti ovu zlatnu zemlju kad se sasuši naša lipa grana! … Dok večeras zahvaljujemo za svako pšenično zrno i za sjeme Isusove riječi u nas posijano, boli nas ono što oko sebe vidimo. Što se to s nama zbiva? Više se ne grade škole. Čitamo o tome kako će na stotine škola biti zatvoreno zato što nema djece. Izmiče nam život. ... Neka nam u srcu poraste duh sinovstva, pa da se radujemo ovoj zemlji što nam tvojom dobrotom oci namriješe, da nas jednom obraduješ baštinom obećanom tvojim kćerima i sinovima.“

Pjevanje tijekom Večernje molitve i središnjeg euharistijskog slavlja u nedjelju predvodio je katedralni zbor Albe Vidaković, pod ravnanjem katedralnog zborovođe i orguljaša Miroslava Stantića, a za orguljama je bio gost - orguljaš Alen Kopunović Legetin.

Dužijancu su podržali Grad Subotica, Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i javnog informiranja Republike Srbije, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice, Pokrajinsko tajništvo za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama, Pokrajinsko tajništvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, Veleposlanstvo Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemska županija, Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i Hrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo.

Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako i I. Petrekanić Sič)