Ovogodišnje Veliko prelo, održano 25. siječnja u dvorani Tehničke škole Ivan Sarić u Subotici, okupilo je oko 500 ljudi koji su došli zabaviti se, proveseliti se i sačuvati ono baštinjeno. Ova manifestacija bunjevačkih Hrvata po svom postojanju i javnom okupljanju najstarija je manifestacija koja se s ponosom održava i danas. Da Veliko prelo nije samo puko okupljanje nego da ima svoju povijest i elemente koji ga čine posebnim jest činjenica da se sve do danas na ovom prelu mogu čuti, uz prvu (Kolo igra, tamburica svira), i nove preljske pisme, da se i danas bira najlipča prelja, izrađuje preljska maramica, da su na trpezi krumpirača i fanki, da je tu bunjevačka nošnja, tamburaši, živa slika. I ono najvažnije – ljudi koji to vole.

Vjerni tradiciji 146 godina

Prvo Veliko prelo održano je prije 146 godina, a i nakon više od stoljeća, kako je rekao predsjednik OO Velikog prela 2025., Denis Lipozenčić, ova manifestacija okuplja ljude svih generacija: „Povezuje nas ljubavlju prema tradiciji, druženju i ljepoti naših običaja. Stoga vas pozivam da budemo vjerni toj tradiciji, toleranciji, poštivanju i zajedništvu.“

Okupljene je pozdravio i savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine Milan Bošnjak, koji je izrazio zadovoljstvo što može biti na Velikom prelu, da, kako je rekao, s ovdašnjim ljudima uživa u ljepoti ove siječanjske večeri: „Znam, vremena su uvijek teška, uvijek izazovna, ali sam siguran da ćemo svi zajedno na njih znati odgovoriti“, rekao je među ostalim Bošnjak.

Ovogodišnje Prelo otvorila je zastupnica u Hrvatskom saboru i predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić koja je u stihovima pozdravila i domaćine i goste, ali i prenijela pozdrave iz Hrvatske. Kakav je i običaj, i ove godine u kutu dvorane bila je takozvana živa slika, koja predstavlja nekadašnju sliku prela, a ovogodišnji domaćini bili su Jasna i Antun Kujundžić, te obitelj Marine i Nedeljka Cvijanova s djecom.

Prva preljska pisma kao neizostavni dio Prela više od stoljeća izvedena je i ove godine, a izveli su je članovi folklornog odjela HKC-a Bunjevačko kolo, koji su i odigrali Momačko kolo, te pozvali i druge da im se pridruže u tradicijskim igrama (kolima). Na natječaj za preljsku pismu pristiglo je devet pjesama, a prvu nagradu dobila je Klara Dulić Ševčić za pjesmu Sfumato, druga nagrada pripala je Neveni Baštovanović za pjesmu pod nazivom Magle sićanja, a treća Željki Zelić Nedeljković s pjesmom Nebesko prelo.

Posjetitelji Velikog prela, kao i oni aktivni na društvenim mrežama, mogli su glasovati i za najlipču prelju Velikog prela. Ovu laskavu titulu ponijela je Martina Dulić, za prvu pratilju izabrana je Lana Vojnić Hajduk, koja je dobila i najviše glasova na društvenim mrežama, a za drugu pratilju je izabrana Marija Magdalena Huska. Kao i obično, organizatori, HKC Bunjevačko kolo pripremili su i bogatu tombolu, a glavna nagrada je bila ljetovanje za dvije osobe na Hrvatskom primorju.

Goste su zabavljali ansambl Ruže, klapa Kampanel, te Neno Belan i Fiumensi, a zabava je trajala do kasno u noć.

Prelo u 24 sata

Gosti koji su došli na ovogodišnje Veliko prelo bili su iz Subotice i okolice, Sombora, Monoštora i Hrvatske. „Nažalost, ove godine zbog izdanih mjera hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova da se ne preporučuje dolazak u Srbiju, neki ljudi su otkazali dolazak na Prelo. No, ova godina je takva, ali i svaka druga je bila godina za sebe. Ono što je najvažnije jest da Prelo svake godine opstane. I bit će svake godine s manje ili više ljudi. Nama, bunjevačkim Hrvatima je Veliko prelo u krvi i želimo tu ljubav prenijeti i na mlade, koji će jednoga dana nastaviti raditi na organizaciji istog“, kaže Lipozenčić.

No, iza postavljenih stolova, crvenih tepiha, glazbe, rasvjete i igre stoji nekoliko mjeseci organizacije i 48 sati gotovo neprestanog rada: „Žao mi je što se to najčešće ne vidi. Što ne možemo prikazati ljudima što je ono što Velikom prelu prethodi. Ljudi danas kad dođu, vide stolove, svjetlo, glazbu, sve ono što nudimo, a iza toga je puno posla. Nije u ovome radio samo Organizacijski odbor, nego ima puno ljudi koji žele pomoći, koji dođu onoliko koliko mogu. Moram priznati da smo sada već dobro rasporedili obveze i svatko svoj tim širi. Drago mi je da ovo nije šou jednog čovjeka. Zapravo, ovo može iznijeti samo tim ljudi koji prije svega ovo voli. Tako samo mogu zahvaliti svima koji su sudjelovali u organizaciji Velikog prela. Da njih nema, Prela ne bi niti bilo“, kaže Lipozenčić i pojašnjava kako se dvorana dobije na 24 sata, tijekom kojeg treba sve donijeti, pripremiti i postaviti, održati Prelo, te potom sve isprazniti i spremiti.

„Prve godine nam se to činilo kao izazov i uspjeli smo. Druge godine smo govorili ako smo mogli prošle, možemo i ove, a sada je to normalno. Iza Prela je ‘mašinerija’ ljudi koji su vrijedni i odgovorni. Vjerujem da će za koju godinu stasati novi mladi ljudi koji će ovo preuzeti, a mi ćemo doći, platiti kartu i uživati. Želimo to prenijeti na mlade da i oni vide kako je organizirati Veliko prelo odgovornost, ali i čast. Zahvalan sam Bogu što mogu biti dio ove divne povijesti našeg naroda“, zaključio je Lipozenčić.

Gosti su na Prelo došli organizirano i iz Monoštora, a među njima i Biljana Ivakić koja kaže: „Treći puta smo na Velikom prelu. Divno je vidjeti ovoliko ljudi na jednom mjestu koji čuvaju svoje običaje. Mi u Monoštoru nemamo ovako nešto i onda nam je radost doći i biti dio ove priče. Nas je prvenstveno privuklo društvo, a budući da volimo ovo nije nam bilo ni teško ponovno doći. Mi imamo samo pokladni bal u selu, pa onda obilazimo prela i u Somboru i Subotici“.

Marin Šimunić iz Nuštra (Hrvatska) pohvalio se da je protekle četiri godine redoviti gost Velikog prela: „Ovo je ljubav prema običajima, tradiciji. Moji roditelji, didovi i bake usadili su mi tu ljubav od malih nogu. Moj dida je bio organizator prvih Vinkovačkih jesni i mi živimo za to, ali volimo doći i na prelo jer je to nešto što mi nemamo u tom obliku. To što su nama Vinkovačke jeseni, vama je Veliko prelo. Tu su i prijatelji koji nas svake godine ugoste i onda je to još veća radost. Ovdje postoje još neke niti živuće tradicije, a to je poseban osjećaj“, kaže Šimunić.

„Naši roditelji su nas naučili da čuvamo svoje. Prelo je naša tradicija i jedno vrijeme nismo dolazili jer su djeca bila mala, ali evo sada smo uspjeli ponovno doći i mogu reći da je svako prelo sve bolje. Uvijek je prisutno dobro raspoloženje i mislim da onaj tko želi uvijek se može dobro provesti. Ove godine su i gosti sjajni, tako da smo baš zadovoljni i sigurno dolazimo i sljedeće godine“, kaže Jelena Gabrić.

Velikom prelu su osim navedenih uzvanika nazočili i predstavnici Veleposlanstva Republike Hrvatske iz Beograda, Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici, predstavnici hrvatskih institucija, DSHV-a, Crkve i udruga kulture, no iz Grada Subotice nitko nije bio.

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)

Foto:  FB HKC Bunjevačko kolo