Tavankut je od 9. do 14. srpnja 2014. godine bio svjetsko sastajalište slamara i slamarstva, ljudi iz raznih dijelova svijeta koji su desetljećima posvećeni izradi raznih predmeta, figura, ukrasa, slika od slame, među kojima su bili i vrsni dizajneri čiji su slamarski nakit i ukrasi prepoznati na svjetskim salonima mode, ali koji su i dobri poznavatelji, a nerijetko i uzgajivači rijetkih sorti žita koje brižljivo njeguju. Jeste li željeli saznati na koji je način slamarstvo prepoznato u svijetu, kako izgledaju čuvene engleske corn dollies, vidjeti bogato urešene krune i perlice ruskih slamarki, ekstravagantne šešire nagrađivane na pariškim salonima mode? Onda je Tavankut bio mjesto koje niste smjeli zaobići. Svjetski kongres slame održava se po cijelom svijetu gdje postoji tradicija izrade predmeta, suvenira, nakita ili slika od slame, a njegovo održavanje ove godine u Tavankutu predstavlja priznanje lokalnim slamarkama za dugogodišnje njegovanje osobitog umjetničkog izraza u tehnici slame.

„Nekolicina sudionika kongresa, koji je u Mađarskoj bio organiziran 2000. godine, posjetila je tada našu koloniju, vidjeli su što naše slamarke rade od slame i izrazili su zanimanje da se jedan od budućih kongresa organizira upravo u Tavankutu. Polovicom prošle godine dobili samo ponudu od koordinatora Morgyna Owena – Cellija iz Amerike da ove godine organiziramo Svjetski kongres slame i tako smo već od siječnja u intenzivnim pripremama. Svim sudionicima, koji su pet dana boravili u Tavankutu, predstavili smo naše tehnike izrade, ali budući da neke tehnike i način na koji rade ostali sudionici našim slamarkama nisu poznati i dostupni, bilo je vrlo zanimljivo vidjeti način rada iz drugih država, pogotovu onih udaljenijih poput Bjelorusije, Rusije, Amerike ili Kanade, gdje se također izrađuju predmeti ili suveniri od slame. Oni su sa sobom donijeli i njihovu slamu, odnosno njihove sorte, pa je i s te strane zanimljivo vidjeti od kojih se vrsta slame može napraviti određeno umjetničko djelo, upotrebni predmet ili neki suvenir“, kaže Ladislav Suknović, predsjednik HKPD „Matija Gubec“, udruge koja je uz Galeriju Prve kolonije naive u tehnici slame bila organizator skupa.

Oko 40 sudionika iz Švicarske, Nizozemske, Engleske, Kanade, Amerike, Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Mađarske, Slovenije i Francuske, s domaćinima i organizatorima kongresa, u učionicama seoske škole „Matija Gubec“ organizirali su radionice na kojima su izrađivali perlice, minijaturne slike od slame, ukrašavali kutijice i izrađivali čestitke i jaja od slame. Svjetski kongres slame nema poseban organizacijski oblik, osim utoliko što su slamari već desetljećima unatrag međusobno povezani upravo na način da se sastaju u različitim državama gdje se organiziraju ovi susreti. O susretima ih obavještava koordinator Morgyn, koji je sa svima u kontaktu, a od ove godine na listi tih kontakata naći će se i imena svih slamarki iz Tavankuta.

Morgyn Owens-Celli je kustos Muzeja američke slamarske umjetnosti u Kaliforniji, slamarskom se umjetnošću bavi već 25 godina, a potječe iz obitelji u kojoj se već pet generacija njeguje takva umjetnost. Uzorci njegova rada su u stalnom postavu Smithsonian Institution, a također su i dvojica američkih predsjednika prikazala njegov rad u Bijeloj kući.

„Podržavamo ovu prekrasnu zajednicu da podijeli sa svijetom ono što radi. Uzbuđeni smo što smo tu, u prigodi da upoznamo nove prijatelje i podijelimo svoje znanje. Slama je naš univerzalni jezik i svaka država ima svoj naglasak tog jezika, ali je svejedno i dalje to isti taj jezik, ta slamarska umjetnost koju svi dijelimo“, kaže Morgyn Owens- Celli.

O slamarstvu u Americi kaže kako se razlikuje od regije do regije i premda je Amerika mlada zemlja te uči i preuzima znanja od drugih, ipak je postojala izvorna slamarska umjetnost i prije no što su Europljani došli u Ameriku. Tako su košare napravljene od slame posebnost u Pensilvaniji, a Nova Engleska poznata je po šeširima od slame. Morgyn Owens-Celli kaže kako mu se u radu lokalnih slamarki dopada delikatnost i pipavost tog rada, koji je pun sitnih detalja.

Larisa Gurzhiy iz Rusije, 20 godina je predavala rusku književnost, a onda je na jednom međunarodnom festivalu upoznala profesionalne slamare i od tada je, kako kaže, slama postala njena ljubav i dio njezine duše. Više ne predaje književnost nego drži slamarske radionice na kojima potiče polaznike da se ne plaše novih stvari i ideja. „Možete napraviti sve što želite, to je moje iskustvo i sada to prenosim učenicima. Svi ljudi su braća, ali slamari su bliža braća, vole jedni druge i međusobno se pomažu. Ako tražiš hobi, dođi i mi ćemo te naučiti“, poručila je Larisa Gurzhiy, izražavajući zahvalnost što je organiziran ovaj susret u Srbiji.

Iz Nizozemske je došla Diny Gerding, kojoj je slamarstvo hobi već 35 godina. Budući da Nizozemska nema tradiciju slamarstva, s takvim se rukotvorinama prvi put susrela preko engleskih tradicionalnih predmeta, poput tzv. corn dollies, ali danas radi vlastite dizajne, prodaje rukotvorine putem svoje internetske stranice, te drži slamarske radionice u školama. „Ne vole svi radove od slame, ali svi su zainteresirani za priču o corn dolly i onda im uvijek ispričam kako su nekada ljudi pravili tu lutku za boga Asirisa kako bi imali dobru žetvu“, ispričala je Diny Gerding, te dodala kako je u Tavankutu vidjela mnogo zanimljivih stvari od kojih su joj se najviše svidjele slike.

Iz Nizozemske je i Gineke Loman, koja kaže kako voli plesti predmete od slame, a manje se bavi sjeckanjem i lijepljenjem, no ona dobar dio svog vremena posvećuje sijanju žita, te pripremi slame. „Bila sam već na nekoliko festivala u Rusiji, Ukrajini, Kanadi, Mađarskoj, tako da sam vidjela doista puno radova od slame, ali svaki put sam nanovo iznenađena ovim slikama, koje sam prvi put vidjela u Mađarskoj. Jako volim slamu, ona je zlato mog života“, kazala je Gineke Loman.

Izložba za kraj
U okviru programa posljednjeg dana Svjetskog kongresa slame, sudionici su u Galeriji Prve kolonije naive u tehnici slame izložili svoje radove, kojima su predstavili različite metode rada sa slamom kao materijalom.
„Svjetski kongres slame je ključna manifestacija, odnosno ključni projekt oko kojega smo ove godine planirali sve naše programe i projekte. To je jedan od povijesnih događaja ne samo za našu udrugu nego i za Tavankut i za grad Suboticu, imajući u vidu ukupan broj sudionika, broj zemalja otkuda su ti sudionici došli te raznolikost tehnika izrade predmeta ili suvenira u tehnici slame. Bilo je divno gledati svu tu raskoš tehnika kojima se služe drugi narodi. Smatram kako je to vrhunac krune naše slamarske umjetnosti u Tavankutu i da je Tavankut zaslužio da se ovaj skup upravo održi u našemu mjestu. Siguran sam da smo opravdali to povjerenje koje nam je ukazano za organizaciju. Nama je ovo od iznimne važnosti, jer kako su i gosti sami rekli, sa sobom nose izuzetno dobre dojmove, koje će dalje prenijeti“, kazao je Ladislav Suknović, predsjednik HKPD „Matija Gubec“.
„Vrlo je važno reći kako smo cijeli planirani program ovoga skupa uspjeli realizirati, te da su u tome programu gosti vrlo rado sudjelovali. Naglasak skupa jest bio na prezentaciji rada, no tijekom ovih nekoliko dana gosti su nam se predstavili i video prezentacijama. Tako smo na ovaj način upoznali slamarstvo u Francuskoj, Sloveniji, Ukrajini, a predstavili smo i slamarstvo iz Tavankuta prezentacijom filmova Ive Škrabala Slamarke divojke, te Branka Ištvančića Od zrna do slike. Reakcije sudionika skupa na strukturu programa koji smo postavili je izuzetno pozitivan, te doista možemo kazati kako je skup uspješno priveden kraju, a da su gosti iz SAD, Kanade, Francuske, Engleske, Švicarske, Ukrajine, Bjelorusije, Rusije, Nizozemske, Slovenije i Mađarske svojim kućama otišli zadovoljni“, rekla je jedna od organizatorica kongresa Ljubica Vuković-Dulić, predsjednica Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame.

Tekst i fotografije: I. D.