Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca priredila je u četvrtak, 17. listopada, u prostorijama Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu predstavljanje svojih dviju knjiga – Javna proslava Dužijance od 1968. do 1971. godine u Subotici – Svjedočenje, autora Nace Zelića i Spomenica 2 – ponovni pohod Hrvata Bunjevaca u staru postojbinu, autora mons. dr. Andrije Anišića.
O Dužijanci i pohodu u staru postojbinu
Prvu knjigu predstavio je subotički novinar i publicist Zlatko Romić ističući kako ovo svjedočenje Nace Zelića u razdoblju od 1968. do 1971. godine predstavlja jedan svijetli trenutak grada, gradske povijesti, sinergiju lokalnih vlasti i organizatora.
„Onako kako je to Naco predočio u knjizi zaista se osjećalo da je bilo razumijevanja i od strane gradskih vlasti i od organizatora kojima su svi ovi običaji bili poznati jer svi oni, manje ili više vuku korijene sa salaša, ako ne izravno onda preko svojih očeva ili djedova. Naco Zelić, bez obzira na to što je bio izravni sudionik, vrlo aktivan i značajan u Organizacijskom odboru Dužijance od ‘68. do ‘71., ovu knjigu je pisao s otklonom, ona je memoarskog tipa, u njoj nema previše emocija što bi se moglo očekivati posebno zbog toga kako su završili svi matičari u to vrijeme. Vjerujem da je tu bilo emocija, osuda, ali ničega od toga nećete naći u knjizi, ona je pisana na najbolji dokumentaristički, rekao bih engleski način kako to radi BBC. Dakle, knjiga je pisana vrlo objektivno, vrlo odmjereno, autentično i daje zoran prikaz vremena čijih je živih svjedoka danas sve manje. Zbog toga ima izuzetno veliku vrijednost. Zaista ju preporučam i mislim da je izuzetno dobar potez UBH-a Dužijanca njezino tiskanje, ne samo zbog njih i njihovog rada već i zbog svih nas u Subotici i vas koji ste ovdje“, istaknuo je Romić.
O nastanku ove knjige, u ime nakladnika – UBH Dužijanca, govorio je direktor udruge Marinko Piuković, a stručni osvrt na nju dala je dipl. etnologinja Biserka Jaramazović Ćurković.
Na ovoj je večeri bio nazočan i sin Nace Zelića Goran Zelić, sa suprugom Arijanom (koji inače žive u SAD-u) i nekolicinom članova njihove rodbine, koji je među ostalim izrazio zadovoljstvo izgledom i sadržajem očeve knjige: „Tata je puno vremena proveo pišući ovu knjigu, sakupljajući materijal za nju i bilo mi je žao da se to ne objavi. Budući da više nije bio u mogućnosti izgurati to do kraja, kontaktirao sam Marinka Piukovića s molbom da oni to učine uz napomenu da ću pomoći i financijski i bilo kako mogu, a puno je tu pomogla i rodbina koju imamo u Subotici u smislu prikupljanja raznih fotografija i dokumentacije. Uspjeli su to završiti dok je tata još živ i to puno znači i njemu i meni. Tata je u domu, u kolicima, teško komunicira, ali ima puno svjesnih trenutaka i kada mu je uručena ova knjiga bilo mu je jako drago. A kao što je i rečeno večeras na predstavljanju, u tati stvarno nikad nije postojala neka mržnja zbog onog što se dogodilo, uvijek je bio vrlo pozitivan“, istaknuo je Goran Zelić.
Drugu knjigu Spomenica 2 – ponovni pohod Hrvata Bunjevaca u staru postojbinu predstavio je njezin autor, predsjednik udruge UBH Dužijanca, mons. dr. Andrija Anišić, a o njezinoj povijesnoj vrijednosti govorila je jedna od sudionica prošlogodišnjih događaja u Blagaju i Mostaru, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji i saborska zastupnica Jasna Vojnić koja je za nju napisala i pogovor. Podsjetimo, ova knjiga donosi prikaz pohoda i održavanje Dužijance u Mostaru 2023. godine, riječju predstavlja još jedan trag, drugi, o pohodu Hrvata Bunjevaca u stari kraj, po uzoru na prvi pohod koji je opisao Petar Pekić u Spomenici pohodu Bunjevaca u svoju staru postojbinu, nastaloj prije 90 godina. Nazočnima se ovom prigodom obratio i predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Ivo Martinović, koja je uz HMI bila domaćin te suorganizator ovog događaja, navodeći poseban povod njegova obraćanja: „Večeras sam došao pozdraviti vas iz jednog posebnog razloga, a to je da smo 16. listopada na Glavnom odboru naše zajednice jednoglasno donijeli odluku da se uruči posebno priznanje i zahvalnica gospodinu Naci Zeliću za izniman doprinos koji je dao očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta, kulture i običaja Hrvata iz Vojvodine, napose Hrvata Bunjevaca. Plan nam je to priznanje uručiti 7. studenoga na našoj svečanoj skupštini Zajednice kojom obilježavamo 33. godišnjicu djelovanja“, rekao je Martinović dodajući kako je Zajednica na čijem je čelu u svom četverogodišnjem programu naglasak stavila na prekograničnu suradnju s hrvatskom zajednicom koja je ostala i opstala unatoč često nemalim izazovima i dan-danas.
Emotivna večer
Među brojnim sudionicima predstavljanja navedenih knjiga bila je i prva gradska bandašica (1968.) Mirjana Dulić, rodom iz Tavankuta: „Moji su rodom iz Tavankuta, ja sam stjecajem okolnosti rođena u Dardi, ali sam cijelo djetinjstvo provela u Tavankutu, tj. do 1970. godine kada sam došla u Zagreb na studij i tu i ostala. Došla sam na ovu promociju zato što je Naco Zelić, osim što je prekrasan čovjek, i moj tetak, muž od moje rođene tete. Ovo je bila za mene jako emotivna večer, skoro sam cijelu večer plakala, još ću i sad zaplakati. Prisjetila sam se svega što smo proživljavali, a i onog što je Naco proživljavao tih godina. Sad moramo biti tolerantni i ne govoriti što ne bi trebalo, mada bi trebalo jer znamo kako je mnogima bilo. Primjerice, ja nisam uspjela u Subotici položiti maturu, nego u Senti. A što se tiče Dužijance 1968., za bandašicu me je prijavila moja teta i doista je bila velika čast nositi tu ulogu. Otkad su spojene gradska i crkvena Dužijanca, nisam bila na njima, a mamu sam dovela u Zagreb 1994. kada je morala preseliti iz Tavankuta i od tada sam samo jednom bila u Subotici, i to 2008. godine. Postoji nostalgija, ali samo za onim lijepim vremenima.“. Riječ-dvije razmijenili smo i s nekadašnjom dugogodišnjom djelatnicom Hrvatske matice iseljenika Marijom Hećimović, također rodom iz Tavankuta: „Dojmovi s ove večeri su mi prekrasni, večerašnja prezentacija je bila izvrsna, svi su vrlo dobro predstavili ono što su tili, ono što je napisano, ono što žele da nam se upiše, po Nacinim ričima, u naša srca. Ovake stvari su i meni kadgod bile jako drage jer su me podsićale otkaleg sam. Tata mi je uvik govorio – ne daj Bože da zaboraviš ko si.“
Ovom su prigodom prikazani i dokumentarni filmovi Dužijanca 1968. i Dužijanca u Mostaru koje je montirao i obradio Zvonimir Sudarević.
Osim već spomenutih, predstavljanju knjiga prisustvovali su i predsjednik HMI-ja Mijo Marić sa suradnicima, te predstavnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, viši savjetnik specijalist Vedran Iskra. Voditeljica programa bila je dopredsjednica UBH-a Dužijanca Ljiljana Dulić.
Izvor: Hrvatska riječ (I. P. S.)
Foto: FB UBH Dužijanca
