Ovogodišnji Saziv Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu, 36. po redu, kao jedan od brojnih događaja u okviru Tavankutskih dana kulture, počeo je s radom prošloga petka, 9. srpnja 2021. godine, a njegovo zatvaranje bit će upriličeno sutra (subota, 17. srpnja) u okviru Risarske večeri na ljetnoj pozornici Etnosalaša Balažević. Prva kolonija naive u tehnici slame održana je 1986. godine i od tada svake godine u srpnju, tijekom osam-devet dana slamarke zajedno stvaraju, razmjenjuju iskustva, pri čemu svaka od njih Gupcu ostavi svoju sliku ili neki drugi rad od slame.
U povodu 60. obljetnice organiziranog bavljenja likovnim radom u što su uključene i slamarke, voditeljica slamarske sekcije HKPD-a Matija Gubec i članica Organizacijskog odbora Prve kolonije naive u tehnici slame Jozefina Skenderović se prilikom otvorenja osvrnula na početke navodeći, među ostalim, kako su slamarke počele raditi slike od slame vođene stručnom rukom pedagoga Stipana Šabića i u društvu slikara, te kako je „slikanje slamom" nakon izložbe priređene 1962. godine u Bunjevki u Tavankutu, na kojoj je bila izložena i jedna slika od slame (Rit, autorice Ane Milodanović), postalo prepoznatljiv umjetnički izraz.
Kako je dalje navela, tijekom ovih 60 godina priređeno je preko 500 izložbi i to u Tavankutu, u Subotici za Dužijancu, u mjestima diljem bivše Jugoslavije, kao i u inozemstvu (Hrvatskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji, Njemačkoj).
„Tijekom godina smo organizirali veliki broj radionica rada sa slamom u mjestima po Vojvodini, Hrvatskoj, Mađarskoj. Naša je umjetnost prepoznata i u svjetskim okvirima i tako je Tavankut imao čast 2014. godine organizirati VI. Svjetski kongres slame, a naše članice su bile pozvane i bile prisutne na svjetskim kongresima slame 2016. u Poljskoj i 2019. u Latviji. Predmeti od slame rađeni rukama naših slamarki nalaze se u svim dijelovima svijeta, a mnogi od njih se čuvaju u muzejima. Kruna tijara rađena za Svetog Oca papu Pavla VI. Nalazi se u Vatikanskom muzeju, a radovi od slame se čuvaju i u Gradskom muzeju u Subotici, Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, Muzeju Srijema u Srijemskoj Mitrovici, Muzeju Zagrebačke katedrale, Etnografskom muzeju u Zagrebu, Muzeju slame u Kaliforniji", rekla je ona.
Što se tiče ovogodišnje Kolonije, u okviru nje radi oko 20 Gupčevih slamarki te jedna gošća iz Srijemske Mitrovice. Budući da se Kolonija održava paralelno sa Seminarom bunjevačkog stvaralaštva, zainteresirani polaznici mogu se priključiti slamarkama (ove godine ih je dvoje – jedan iz Posušja i jedan iz Berega) te naučiti kako se slama priprema i osnove rada s njom.
Jedna od članica slamarske sekcije HKPD-a Matija Gubec unazad sedam godina je Marija Rukavina Prćić, koja je prvi put sudjelovala u radu Kolonije 2014. kada je Tavankut bio domaćin Svjetskog kongresa slame.
„Bilo mi je jako lijepo, korisno i bogato iskustvo jer sam upoznala ljude iz više država koji rade slamu svatko na svoj način. Upoznali smo se s njihovim načinom rada, od čega smo nešto savladili, a potom i usvojili", kaže ona, dodajući kako najviše voli raditi pletiva od slame koja dosta koristi za svoje slike.
Također ističe kako se u okviru slamarske sekcije puno može prenijeti zainteresiranima za rad sa slamom, međutim, sve ih je manji broj, osobito mladih koji već od srednje škole nemaju volje ili vremena izdvojiti za tako što. Ona, s druge strane, uživa u tome, i kad god nađe slobodnog vremena, što bude gotovo svakodnevno kad obavi uobičajene poslove, svoj mir i zadovoljstvo nalazi u radu sa „zlatnim nitima žita".
Nakon završene Kolonije, izrađene slike prvi put budu izložene u vestibilu Gradske kuće u okviru Dužijance u Subotici, a potom se sele u izložbeni prostor tavankutske Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame gdje su postavljene do završetka sljedeće središnje žetvene manifestacije.
Izvor: Hrvatska riječ (I. Petrekanić Sič)
