Petar Pifat bio je glazbenik, kulturni djelatnik, zaljubljenik u povijest Petrovaradina i član Vijeća Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Osnovnu školu završio je u Petrovaradinu, a srednju poljoprivrednu u Futogu. Diplomirao je menadžment u medijima u Novom Sadu, gdje je završio i osnovnu glazbenu školu. Radio je kao urednik i voditelj kolažnog radijskog programa na hrvatskom jeziku na Radio-televiziji Vojvodine.
Bio je veliki poklonik i istraživač prošlosti Petrovaradina. Kao izvrstan poznavatelj prošlosti Petrovaradina, do kraja života činio je sve da od zaborava otrgne znamenite osobe i važne događaje iz Petrovaradina i Novog Sada, a zahvaljujući njemu vječno će ostati zabilježena uspomena na Petrovaradin kakav je nekad bio, kao i značaj hrvatske zajednice čiji je identitet duboko ukorijenjen u njegovoj slavnoj prošlosti. Sudionik je više stručnih skupova o kulturi, vjeri i običajima Hrvata iz Petrovaradina. Bavio se i glazbom. Rado je orguljao u petrovaradinskim župnim crkvama te u marijanskom svetištu Tekije. Zaslužan je za izdavanje nosača zvuka (CD-ova) sa svjetovnim i crkvenim pjesmama Ilije Okrugića Srijemca, Franje Štefanovića i Stanislava Prepreka. Od 2012. do 2020. bio je predsjednik Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog društva Jelačić iz Petrovaradina. Više od jednog desetljeća bio je inicijator, idejni začetnik, organizator, voditelj i sudionik brojnih projekata, napose priredbi, kulturnih manifestacija i znanstvenih skupova, u okvirima hrvatske i katoličke zajednice u Vojvodini. Bio je ključna osoba u procesu dobivanja u posjed hrvatske zajednice rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu. Posebno je zaslužan za oživljavanje marijanskog svetišta Tekija kraj Petrovaradina, čiji je bio i rektor. Na njegovu inicijativu stvoren je i muzej tekijskog svetišta. Koautor je monografije Ban Josip Jelačić od Petrovaradina do Beča, nagrađene priznanjem Emerik Pavić Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Autor je knjiga Vesel'te se, kršćani: božićne popijevke i običaji u Petrovaradinu te Priče iz Gradića Petrovaradinske tvrđave (i na engleskom Tales from Gradić: Petrovaradin fortress). Bio je suradnik Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata od njegova osnutka. Stručne radove objavljivao je u časopisima Nova riječ i Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH-a. Pred kraj života utemeljio je Fondaciju Petar Pifat – Muzej Grada Petrovaradina kojoj se iznimno veselio. Posthumno, prigodom praznika hrvatske zajednice: 20 godina od prvih izbora HNV-a, priznanje Ban Josip Jelačić za društveni rad u hrvatskoj zajednici dodijeljeno je Petru Pifatu, a priznanje su primili njegova supruga Vesna i sin Eugen.
U dva navrata je bio vijećnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (2015. – 2020. i od 2020. do smrti). Krasila ga je odgovornost u djelovanju, zdravo rasuđivanje, privrženost programu i vodstvu te aktivizam koji je vodio boljitku Hrvata ne samo u Petrovaradinu nego i u cijeloj Vojvodini.
Sprovod je održan 14. 4. 2022. u 15 sati na Novomajurskom groblju u Petrovaradinu uz rimokatoličku crkvu sv. Roka, gdje je najprije bio sahranjen. Održana je i svečana komemoracija u Zagrebu u organizaciji Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Danas mu je vječno počivalište na groblju u Babinoj Gredi gdje žive njegova supruga i sin.
Priredila: Katarina Čeliković
