Robert Frangeš-Mihanović hrvatski je kipar i medaljer. Završio je Obrtnu školu u Zagrebu 1889. Školovanje je nastavio u Beču na Umjetničko-obrtnoj školi 1889.–94. kod profesora modeliranja Augusta Kühnea, zatim na Školi za kiparstvo 1894./95. kod profesora kiparstva Otona Königa i Karla Kundmanna. Usavršavao se u Parizu 1900./01. gdje se družio s Augusteom Rodinom i Medardom Rossom. Robert Frangeš-Mihanović bio je nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu (1895. – 1907.) i profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji (1907. – 1940.). Bio je među prvim pokretačima i organizatorima likovnog života u Zagrebu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Među osnivačima je Društva hrvatskih umjetnika (1897.) i udruženja Lada (1904.). Jedan je od utemeljitelja Umjetničke akademije u Zagrebu (1907.) i njezin je prvi upravitelj i profesor. Uz Akademiju je 1908. utemeljio ljevaonicu bronce i doveo prve ljevače. Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Srpske akademije nauka i umjetnosti u Beogradu i Akademije znanosti i umjetnosti u Pragu.

Većina njegovih djela nalazi se u Modernoj galeriji i Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Više medaljerskih djela otkupio je Musée du Luxembourg u Parizu. Dobitnik je više međunarodnih priznanja.

Frangešove medalje i plakete s figuralnim i animalističkim motivima (Bik Herkul, 1899. i Puran, 1904.; Vinogradari, 1900. i Kopač, 1906.) označili su početak hrvatskog medaljerstva. Oblikovao je sitnu plastiku (Stidljivost, 1902.; Bijeg u Egipat, 1906., Otmica Europe, 1907.), portrete (V. Lisinski, 1895.), poprsja (Antun Mihanović, 1908., Klanjec; Antun i Stjepan Radić, 1936., Trebarjevo), skulpturu zdenac Elegija (1910–11.), postavljenu u parku na Rokovom perivoju. Godine 1897. za Osijek je izradio spomenik palim vojnicima Šokčevićeve 78. Pukovnije – Umirućeg ratnika, koji je uz kompoziciju Filozofija iz 1897. godine (u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici br. 10 u Zagrebu) najraniji primjer impresionizma u hrvatskom kiparstvu. Najmonumentalnije Frangešovo djelo je konjanički spomenik Kralj Tomislav 1928.–38. (postavljen 1947. U Zagrebu). Izveo je i nadgrobne spomenike na groblju u Varaždinu (Spomenik smrti na grobnici obitelji Leitner, 1906.) i Mirogoju (Radnik na grobnici obitelji Muller, 1935.). Radio je arhitektonsku figuralnu plastiku na zagrebačkim zgradama: reljefi Filozofija, Teologija, Medicina i Justicije, 1912., na bivšoj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice danas zgrada Hrvatskog državnog arhiva, Marulićev trg; Rad i Zdravlje, 1927. na zgradi u Mihanovićevoj ulici br. 3. U svojem razvoju prešao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, tj. najranijih primjera impresionizma u hrvatskom kiparstvu, a u punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realističkoj modelaciji lika. Bavio se umjetničkim obrtom.

Kipar europskih umjetničkih strujanja

Robert Frangeš-Mihanović jedno je od najvećih imena europskog kiparstva na prijelazu 19. u 20. stoljeće, jer ga najbolja ostvarenja iz njegova opusa svrstavaju u vjerodostojne tumače i nositelje najaktualnijih europskih umjetničkih strujanja.

Frangeš-Mihanović ostvaruje najviše domete u hrvatskom modernom kiparstvu na prijelomu stoljeća, svojim skulpturama namijenjenima arhitekturi. Alegorije znanosti (Teologija, Medicina, Justicija i Filozofija) nad vratima Zlatne dvorane Odjela za bogoštovlje i nastavu započinje raditi još u toku studija (1893. – 1897.), a zatim iste motive izvodi i za Sveučilišnu knjižnicu (1912.).

Kiparevi javni spomenici imaju sve karakteristike zrelog Frangešova izričaja i njegovu mogućnost raznorodnog oblikovanja. Prvi je inaugurirao impresionizam u hrvatsko kiparstvo akceptiran na spomeniku palim vojnicima 78. Šokčevićeve pukovnije, podignutom u Osijeku 1898. godine. Dinamična impostacija Šokčevićeva spomenika odlikuje prvu figuru u akciji u modernom hrvatskom kiparstva. 

U veličanstvenoj sintezi pročišćenog volumena i suzdržanom intenzitetu geste oživotvoren je spomenik prvom hrvatskom kralju Tomislavu (nastao 1928. – 1938., podignut 1947.), i danas je svojevrsna razglednica grada Zagreba.

Na središnjem zagrebačkom groblju Mirogoju su brojni nadgrobni spomenici Roberta Frangeša-Mihanovića kao što je skulptura Seljak na Mallinovu grobu (1913.) i visoki reljef Majčina ljubav (1917.). Ova djela su izvanredni primjeri sažetosti volumena i redukcije oblika u monumentalnoj sintezi na tragu Constantina Meuniera. Frangešova sepulkralna djela ponajbolji su primjer plastike na otvorenom.

Uspješnost kipara Frangeša-Mihanovića temelji se na njegovom umjetničkom talentu, ali i na potpori dvaju moćnih pokrovitelja i suradnika, visokih vladinih dužnosnika u Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (1868. – 1919.), Izidora Kršnjavoga kao predstojnika Odsjeka za bogoštovlje i nastavu te Ive pl. Malline, predstojnika Gospodarskog odsjeka zemaljske vlade u Zagrebu.

Skulpture studijskog karaktera i salonskog formata Prvo razdoblje stvaralaštva Roberta Frangeša-Mihanovića (1893. – 1914.) je najbolja sinergija secesijskih, simbolističkih i impresionističkih stilskih odlika u kiparevom cjelokupnom umjetničkom opusu i započinje s njegovim studenskim djelima, a traje do njegovog ratnog ciklusa.

Djela nastala u kasnijem razdoblju obilježava oscilacija u artističkim postignućima, u kojima nad subjektivnim okolnostima dominiraju objektivni razlozi kao što je postavljanje kipara i njegova talenta u drugi plan.

Portretna poprsja

Robert Frangeš-Mihanović 1892. godine boravi na studijskom putovanju u Italiji (Venecija, Padova, Firenca) gdje se upoznaje s antičkom skulpturom i rimskim portretom kao i s djelima velikog talijanskog renesansnog kipara Donatella. Frangeš-Mihanović je u Beču na Školi za kiparstvo 1893. godine već prepoznat kao veliki talent.

Uz svoj prvi portret Rimljanina, Robert Frangeš-Mihanović iste 1893. godine oblikuje u kararskom kamenu bistu Sveti Dominik (MG-590) s naturalističkim i realističkim karakteristikama u izvedbi.

Godine 1895. oblikuje u bronci plitko poprsje hrvatskog skladatelja Vatroslava Lisinskoga. Glava Lisinskog (MG-2350, kat. br. 1) je psihološki portret izveden s impresionističkim elementima.

Glava filozofa iz 1897. (MG-588, kat. br,. 2) je studija mislitelja pognute glave, oslonjene na ruku s dinamično oblikovanim licem, kosom i vratom. Kompaktna forma oblikovana je u rodinovskom duhu i u suglasju je sa snažnim unutrašnjim sadržajem.

Pod istu kategoriju može se svesti i poprsje Moja majka iz 1904. (MG-614, kat. br. 3). „Primjer je to intimne portretne plastike temeljene na prisnosti, pomnoj studiji i poznavanju modela.“

Pojedinačne figuralne skulpture

Na samom početku svog kiparskog djelovanja, 1893. godine, uz portretna poprsja, Frangeš oblikuje snažnu figuru Savijača željeza / Atleta uz poštivanje svih akademskih normi.

Prilikom studijskog boravka u Parizu 1900. godine umjetnik daje lijevati Sv. Ljudevita kojeg je naručio austrijski nadvojvoda Leopold Salvator. Kod ljevača Jadouina njegov kip zapažaju francuski skulptori Emmanuel Frémeit i Augusat Rodin.

Sv. Ljudevit (MG-595, kat. br. 4) je „prikaz francuskog kralja Ljudevita IX. (1226.-1270.) koji spada među svece Katoličke Crkve. Prevladavaju široki planovi s pažljivo elaboriranim detaljima. Sv. Ljudevit stoji na postolju/kubusu, u lijevoj ruci drži štit, a u ispruženoj desnici mač ovijen trakom i krunicom. Na glavi je kruna. Uznositog je i dostojanstvenog držanja, čvrste forme jasnih obrisnih linija, statičan u pozi.“

Bacač kamena (MG-5922, kat. br. 5) iz 1905. godine je figura polunagog muškarca izražajne muskulature u raskoraku. Na postolju je, na kojem su dva kamena uz lijevo stopalo.

Ove kompaktne i snažne muške statuete potvrđuju Roberta Frangeša-Mihanovića kao vještog oblikovatelja pojedinačnih figura.

U prikazivanju ženskih aktova, umjetnik se vodi svojim lirskim izričajem. Kontemplacija / Stidljivost (MG-618) je prikaz sjedećeg ženskog akta duboko povijenog prema naprijed i sjedinjenog s masivnom bazom. Djelo nepravilnog i nemirnog oblika modelirano je poput njegove glave filozofa. Kompaktnost mase pokrenuta je linijama površine na kojoj se potencira unutarnje elegično stanje.

Sadilica (MG-6713, kat. br. 6) iz 1914. godine je također prikaz savijenog ženskog akta, ali sada masivnost volumena oblikuje samo tijelo u dubokom čučnju. „Svjetlo ravnomjerno klizi formom, bez istaknutih gradacija svjetla i sjene, bronca jednostavno sjaji, a forma stvara dojam fluidnosti i materijalnosti.“ Na ovim djelima slično postavljenih likova dolazi do izražaja Frangešova virtuoznost u modeliranju broncom, kada različitim tretiranjima epiderme i minimalnim pomacima u formalnom smislu, stvara potpuno drugačije doživljavanje materijala i ideje.

Animalizam

Umješnost različitog oblikovanja istih i sličnih motiva uočljiva je na brojnim animalističkim djelima Roberta Frangeša-Mihanovića gdje su glavni protagonisti domaće životinje, bilo da su prikazane kao rasni primjerci svoje vrste ili su dio figuralnih kompozicija.

Skulpture Buša iz 1891. (MG-616), Konj Velebit, (MG-596.) i Bik Herkul (MG-619) iz istog ciklusa 1899. godine te Puran iz 1904. (MG-615, kat. br. 7) prikazi su rasnih domaćih pasmina. I dok je krava Buša prikazana u svojoj objektivnoj i statičnoj anatomiji, skulpture Konja Velebita, Bika Herkula i Purana odlikuje „vitalistička ekspresija“. Dva akvarela Skica kokota i kokoši iz 1898. godine (MG-1970, kat. br. 30; MG-1971, kat. br. 31) prethode motivu Kokota i kokice realiziranom 1904. godine kao plaketa izuzetno dinamične i asocijativne modelacije.

Figuralna kompozicija Bijeg u Egipat, 1906. (MG-7104, kat. br. 8) prikazuje Bogorodicu koja jaše postrance na magarcu i drži u naručju dijete Isusa. Oboje su zaogrnuti plaštem. Skulptura je razvidno modelirana u jedinstvenoj silueti koja je oživljena glatkim svjetlosnim plohama. Majstorskom opservacijom trenutka religioznom motivu je udahnuta neposrednost i konkretna postojanost. Mitološka scena Otmica Europe iz 1907. (MG-2054, kat. br. 9) je složena figuralna kompozicija kojom dominira statička snaga bika (Zeus) iz čijeg se boka razvija piramidalna figuralna grupa od četiri izvijene nage ženske figure (Europa i njene družice) koje se odupiru silovitoj pojavi bika i činu otmice koji slijedi.

I dok je na skulpturi Bijeg u Egipat postignuta kontemplativnost religijskog motiva, u zaobljenim i uglačanim plohama na kojima se prelijeva svjetlost, u Otmici Europe rascjepkana površina forme odražava dramatičnost mitološkog prizora. Suprotnost ovim dvjema simboličkim i impresionističkim kompozicijama zasnovanim na snažnim individualnim promišljanjima i vrhunskim umjetničkim interpretacijama je statičko rješenje konjaničke Statue kralja Petra, oko 1920. (MG-1461) izvedene sa svim obilježjima spomenika javnog reprezentativnog karaktera.

Ratni ciklus

Za vrijeme Prvog svjetskog rata Robert Frangeš-Mihanović pri Umjetničkoj grupi na talijanskoj bojišnici (1915. – 1916.) crta i modelira u sadri ratne prizore. Neke od tih skica izvedene su u trajnom materijalu.

Na straži / Stražar na Soči zimi (MG-6522; MGP-235, kat. br. 10) je prikaz uspravljene muške figure u iskoraku zaogrnute dugim kaputom s uzdignutim ovratnikom. Vojnik je ruku skupljenih na prsima. Rukama pridržava uspravljenu pušku oslonjenu na nepravilni masivni postament. Iako je vojnik na straži kompaktnog volumena, uspravljene i duboke linije šinjela razbijaju statični koncept impostacije lika. Realistično koncipirana figuralna kompozicija Teško ranjeni domobran na nosilima (MG-7441; MGP-236) je s trojicom polusavijenih vojnika u iskoračaju na lijevo, s vodoravnim nosilima između njih.

Na plitkoj i glatkoj pačetvorinastoj pinti, jedan vojnik naprijed, a dvojica straga, nose nosila na kojima leži skeletno tijelo ranjenika. Pognuti su od umora i težine vojne opreme. Poraz i beznadnost prizora potencirani su izlomljenim likovima oskvrnutog tjelesnog integriteta. Modulirani su oštrim suprotstavljanjem nemirnih i fragmentiranih površina. Realistična podloga prizora iz ratnog ciklusa zaogrnuta je primjereno tematici ekspresivnijim izričajem agresivnije reljefnosti i općenito nemirnije modulacije volumena.

Skulpture s idejom zajedništva Južnih Slavena

Na ratni ciklus kronološki se nastavlja tzv. jugoslavenski ciklus (1917. – 1922.) Roberta Frangeša-Mihanovića. Kao i mnogi umjetnici tog doba na širem južnoslavenskom prostoru, i Frangeš je bio ponesen idejom o zajedništvu svih Južnih Slavena. Bio je suosnivač Lade – južnoslavenskog udruženja umjetnika, a svoje viđenje i doprinos ostvarivanju južnoslavenske ideje oživotvorio je u većem broju djela na tu temu.

Pjesma uskrsnuća / Guslar (MGP-413) prva je u nizu figuralnih kompozicija s ovom utopijskom tematikom. Predrag i Nenad (MG-594) se tematski i oblikovno nadovezuje na prethodnu kompoziciju. Prizor simbolizira tragediju bratske nesloge (narodna varijanta biblijske priče o Kainu i Abelu). U ovim kompozicijama razvučena impostacija likova sjedinjena je u cjelinu izbalansiranim odnosima dinamično usmjerenih dijelova koji oblikuju jedinstvenu scenu. Skulpture Vida (MG-592) i Vade (MG-593) te Furija (MG-2053, kat. br. 11) kao izvedenica Vade izvedene su „u obliku dijagonalno postavljenog mladog ženskog uzletjelog (Vida) ili padajućeg akta (Vade)“ i personifikacija su Dobra i Zla, svađe i pomirenja.

Figure i figuralne kompozicije likova iz slavenskih legendi i tradicije prikazani su kao posve intimno shvaćene i oblikovane interpretacije zajedništva i sloge južnoslavenskih skupina naroda. Specifičnosti kipareve individualnosti u promišljanju umjetničkog djela kao izvora ljepote i suptilnog oblikovanja utkani su u ova simbolička djela. Mada ne nude inovativna i svježa likovna rješenja, navedeni umjetnikovi ratni i jugoslavenski ciklusi simboličkog sadržaja upotpunjavaju vrijednost cjelokupnog kiparskog opusa. Sadrže u sebi razrađenu umjetničku individualnost prožetu neposrednom opservacijom i mekom modelacijom karakterističnom za Frangeša.

Medalje i plakete

Prve medalje i plakete s narodnom tematikom Frangeš radi po narudžbi Ive de Malline, koji je želio potaknuti gospodarstvo i život na selu dodjeljivanjem nagradnih medalja uzornim gospodarstvenicima. Frangešove medalje i plakete s animalističkim i figuralnim motivima (Bik i Pastuh iz 1895. i Vinogradari iz 1900.) označili su početak hrvatskog modernog medaljerstva. Na mladog hrvatskog umjetnika utjecali su velikani francuskog secesijskog medaljerstva Jules-Clément Chaplain i Oscar Roty. Kao izvrsnom animalistu i medaljeru, na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. Frangešu je dodijeljen Grand-prix. Uz medalje i plakete, za tu prigodu je i izmodelirao dvanaest tipova domaćih životinja.

Medalje i plakete s temama iz narodnog života

Gospodarske spomenice

Mnogobrojne medalje hrvatskih kovničara i gravera dokumentarni su podsjetnik na pojedine događaje, pa tako i na tada u Europi popularne gospodarske izložbe od polovine 19. do polovine 20. stoljeća. U istom razdoblju, na kraju 19. i početkom 20. stoljeća, nastaju vrhunska medaljerska djela Roberta Frangeša-Mihanovića s gospodarskom tematikom.

Umjetnikove prve medalje nastaju 1895. godine kad su iskovane nagradne medalje Bik, Pastuh i Diploma za napredno stočarstvo. Medalje su kovane u Londonu kod Vayona, a drugi otkov iz 1900. kod Christelbauera u Beču.

Bik – nagrada vlade za napredno živinogojstvo kovana je dvostrana srebrna medalja (kat. br. 12). Na aversu, na uzvišenom segmentu lik je muškarca u profilu na lijevo, poluizvijen je prema desno. U narodnoj je nošnji slavonskog seljaka. Seljak se opire nogama, a u rukama drži zategnuto uže kojim obuzdava bika iza njega. Gore desno su oblaci. Dolje desno, na uzdignutom segmentu je signatura: R. FRANGEŠ. Na reversu gore su dvojnice i paralelno ornament od lipova lišća. Ispod je natpis u pet redaka.

Pastuh – nagrada vlade za napredno živinogojstvo kovana je dvostrana srebrna medalja (kat. br. 13). Na aversu, na uzdignutom segmentu je seljak u profilu na desno, opire se nogama a u rukama drži zategnuto uže s kojim obuzdava propetog konja. Uz rub lijevo je stilizirano stablo. Signatura je u polju dolje desno R. FRANGEŠ. Na reversu, kao i kod prethodne medalje Bik, gore su dvojnice i ornament od lipova lišća. Ispod je natpis u pet redaka.

Na njima se u malom omjeru može vidjeti ono što je obilježje Frangešova djela u velikom. To je virtuozno prikazivanje životinja u punoj snazi uz postizanje efekata pomoću čvrste ali dinamično izvedene kompozicije.

Uz podršku i priznanje generalnog inspektora francuskih muzeja Rogera Marxa, Frangešova medaljerska djela su 1900. godine nabavljena za Musée de Luxemburg, poslije za Louvre. Frangešova Bika i Pastuha, Roger Marx uvrstio je u svoju mapu medalja Les medailles modernes.

Za potrebe promicanja narodnog gospodarstva Frangeš radi i nagradne plakete u duhu secesije: Vinogradari, 1900., Kopač i Orač iz 1906. godine.

Vinogradari / Berba – nagrada vlade za napredno vinogradarstvo dvostrana je kovana srebrna plaketa (kat. br. 14). Na aversu, na uzvišenom segmentu figure su žene i muškarca u profilima na lijevo: u narodnoj nošnji, s punim brentama s grožđem na povijenim leđima koračaju na lijevo, ispred i iza njih je trsje. Dolje desno, na uzdignutom segmentu je signatura u dva retka: R. FRANGEŠ / MIHANOVIĆ. Na reversu, u gornjem dijelu pravokutnog polja je polica s čuturom i čašama. Po sredini je vodoravni natpis u pet redaka. Ispod natpisa su dva nepravilna izdužena pravokutnika.

Kopač – znak priznanja, Hrvatsko – slavonska Zemaljska gospodarska izložba u Zagrebu dvostrana je kovana brončana plaketa. Na aversu, u polju desno je uspravljeni lik seljaka u profilu na lijevo (kat. br. 15). Desnom rukom zavrće rukav ispružene lijeve ruke. Na pojas mu je naslonjena motika koja se spušta na lijevo. Polje u drugom planu dolje je linearno prikazano. Iznad se šire radijalne zrake (sunca) na desno. Na reljefno uzdignutom rubu, dolje lijevo je signatura: R. FRANGEŠ – MIHANOVIĆ. Na reversu, u polju gore lijevo je vijenac od klasja, desno je godina: 1906. Ispod je natpis u četiri retka. Ispod je uzdignuta pačetvorina. U polju gore desno je signatura u dva retka: R. FRANGEŠ / MIHANOVIĆ.

Orač – nagrada vlade za napredno živinogojstvo iskovana je dvostrana brončana plaketa (kat. br. 16). Na aversu, u vodoravnoj kompoziciji prikazana su dva snažna konja (na valovitoj zemlji) u bogato ukrašenoj ormi koji vuku plug na lijevo. Za plugom pognut lik seljaka u slavonskoj narodnoj nošnji, u profilu na lijevo. Na reljefno uzdignutom rubu, dolje lijevo je signatura: FRANGEŠ-MIHANOVIĆ. Na reversu je natpis u četiri retka, kod prvih slova su vitice. Dolje je izdužena pačetvorina, a lijevo stilizirana raskošna lipova grana.

Roger Marx ispred Prijatelja francuske medalje – Société des amis de la médaille française poziva 1909. godine sad već priznatog svjetskog medaljera Roberta Frangeša-Mihanovića da sudjeluje u natjecanju najboljih europskih medaljera izvan Francuske u izradi jednog medaljerskog djela po izboru za to društvo. Frangeš radi dvostranu plaketu s motivima iz narodnog gospodarstva, koja je uvelike bila hvaljena od kritike i dodijelili su joj naziv Paysannes croates. Plaketa Hrvatski seljaci – Lukarice (kat. br. 17, 18) je na aversu s uspravljenim likovima seljaka i seljanke okrenutih jedan prema drugom. U donjem desnom kutu je košara puna plodova. Iznad je signatura u obliku monograma: F. M. Na reversu su dvije seljanke u iskoraku na lijevo. Preko lijevih ramena su s vijencima luka, a žena iza nosi košaru u ruci. U polju desno dolje signatura: F. M.

Istančanost secesijskoga stila odlikuje plaketu iz 1905. Na aversu je Valdecov portretni prikaz J. J. Strossmayera – bosanskog i đakovačkog biskupa i mecene, te alegorijski prikaz na reversu autora Frangeša-Mihanovića Sve za vjeru i domovinu. Na njoj se na najbolji način upotpunjuju dva suvremenika: Valdec kao iznimni portretist i Frangeš kao umješni izvođač kompozicije. Na reversu plakete su uspravljeni likovi žene i muškarca u iskoraku na lijevo. U polju desno uspravljena je figura mlade žene u profilu na lijevo: u dugoj je nabranoj haljini širokih rukava stegnutih u zapešću. Na lijevom ramenu pridržava križ s raspelom savijenim rukama. Blago je pognute glave idealiziranih crta lica i meko složene kose u čvor na zatiljku (personifikacija Hrvatske). Iza nje muškarac u narodnoj nošnji u ispruženim rukama drži stijeg s lepršavom zastavom na desno. U polju lijevo dolje je natpis u pet redaka SVE. ZA / VJERU / I. ZA / DOMO= / VINU. Na povišenom donjem rubu desno signatura je u dva retka: FRANGEŠ/ MIHANOVIĆ (kat. br. 19).

Hrvatski seljaci i seljakinje, tipski konji i bikovi obilježili su umjetnikov medaljerski opus od 1895. do 1909. godine. Bez obzira na mali format, Frangešovi seljaci i seljakinje su monumentalni po svom stavu. Uglavnom su prikazivani u cijeloj figuri, s markantnim profilima, u iskoračaju su, a odjeveni su u raskošne narodne nošnje i prikazani su s atributima rada seljačkog načina života. Njegovi konji i bikovi su u isto vrijeme dinamični i snažni, gracilni i blagi. Secesijski oblikovanim natpisima na reversima dodaje stilizirane akcente domaćih simbola, kao što su biljke (lipovo lišće, klasje) i sitni etnografski predmeti (čuturica, dvojnice). Suptilnim balansiranjem između poetičnog i ekspresionističkog oblikovanja, autorovi mali formati uklapaju se u niz najboljih djela europskih medaljera koji su svojim djelima pobuđivali pozornost scenama iz svakodnevnog života.

Prizori iz seljačkog života istovremeno su i hrvatski i europski, bez natruha provincijskog ili patetičnog. Oblikovanje i Frangešova narodna tematika su skladnih kompozicijskih rješenja i suptilne psihologizacije karaktera, modelirani u korelacijama impresionizma, simbolizma, secesije ili realizma.

Sportske spomenice

Umjetnik oblikuje vrlo popularnu i u više navrata i inačica izvedenu sportsku plaketu Bacač kamena, 1905., 1914. i 1923. godine. Plaketa je korištena i za obilježavanje desetogodišnjice Hrvatskog akademskog športskog kluba – HAŠK (1923.) i dodjeljivana je u više navrata kao spomenica za postignute sportske rezultate. Poznata je i pod više različitih naziva kao što su Kamena s ramena, Jačajmo se, H.A.Š.K. Za vrijeme gimnastičkih svečanosti Realne gimnazije u Zagrebu 1905. godine, dr. Franjo Bučar naručuje kod Frangeša plaketu Bacač kamena (kat. br. 20). Na lijevanoj plaketi u polju, na povišenom plitkom segmentu, figura je snažnog muškarca u raskoraku na desno i tijela povijenog na lijevo. Lijeva ruka je ispružena i sa stisnutom je i povijenom šakom, a u desnoj ruci savijenoj prema ramenu drži veliki kamen. Muškarac je izražajne muskulature i markantnih crta lica. Nag je do pojasa, i odjeven u duge ornamentirane hlače s opancima na nogama. Iste godine Frangeš radi istoimenu skulpturu u bronci.

Manje poznat Članski znak Jašilačkog odjela Hrvatskog sokola (kat. br. 21) odljeven je kao brončani original 1914. godine i uravnotežene je kompozicije. Na medalji, u upuštenom četverokutnom polju, na uzdignutom rubu konj je s jahačem u kasu na lijevo. Konjanik je u sokolskoj odori s plaštem i sokolskom kapom sa zataknutim perom. Signatura je uz rub dolje desno: FRANGEŠ.

Plakete slobodne modelacije

Robert Frangeš-Mihanović iste 1895. godine kad započinje sa svojim medaljerskim radom i gospodarskim spomenicama radi i plaketu izuzetne slobodne modelacije Raščupana djevojčica.

Slobodan odnos prema kadru i motivu, s lirskom modelacijom, najbolje je realiziran u ciklusu Četiri godišnja doba, nastalom 1903. godine. Na svakoj od četiri lijevane brončane jednostrane plakete su godišnja doba predstavljena s glavama mladih djevojaka.

Na plaketi Proljeće (kat. br. 22), u kvadratnom polju, na reljefno uzdignutoj površini (sa stiliziranim kapljičastim motivom od donjeg lijevog kuta prema desnom gornjem kutu), idealizirano je poprsje mlade žene s blago uzdignutom glavom u pomalo „egipatskom“ profilu na lijevo. Djevojka je rastvorenih usana, glatke poluduge spuštene kose sa stiliziranim blagim valovitim uvojcima pri dnu. Rubovi su reljefno sniženi s tragovima pozlate.

Kokot i kokica (kat. br. 23) iz 1904. je jednostrana lijevana brončana plaketa nešto opscenog sadržaja. Polje plakete je vodoravno razdijeljeno. U gornjem polju kokot na lijevo gazi kokicu (kljunom je drži za krijestu) a dolje je prazna pačetvorina. Unatoč plitkom reljefu, razigranost i dosjetljivost prikaza postignuti su isprekidanim reljefnim linijama i zaobljenim plohama. Signatura je u kutu desno u oblik monograma: F. R.

U sličnoj dinamičnoj formi isprekidane reljefne površine kipar oblikuje skulpturu Purana, iste godine.

Senzibilno oblikovanje odražava se na plaketama mitološke tematike Europa s bikom iz 1908. i Nika iz 1920.

Mađarsko društvo ljubitelja medalje (ÉKE) objavilo je 1907. godine natječaj za izradu medalje na slobodnu temu za članove društva. Frangeš je osvojio prvo mjesto plaketom Europa s bikom. Tada su izrađeni i otkovi plaketa, a srebrne plakete koje su dodijeljene podupirućim članovima bile su numerirane i vrlo su raritetne. Iste godine u Nacionalnom salonu u Budimpešti održana je prva izložba medalja organizirana od strane društva, na kojoj je bila izložena i Frangešova plaketa. Na plaketi je na povišenom rubu naga mlada žena prikazana s leđa, koja je obgrlila oko vrata snažnog bika u stavu na lijevo. Bik je od glave do polovine tijela ukrašen dugom ružinom girlandom. Uz gornji rub desno je natpis: EUROPA. U lijevom donjem kutu je signatura u dva retka: FRANGEŠ/MIHANOVIĆ (kat. br. 24).

Iste godine kipar je izveo i lijevanu brončanu skulpturu Otmica Europe slične tematike i modelacije.

Plaketa Nika je izduženog polja nejednako vodoravno podijeljenog. U gornjem višem polju uspravljeni je idealizirani lik krilate mlade žene koja lebdi u profilu na desno. Skupljene je kose na zatiljku, idealiziranih crta lica, nagih grudi ispod kojih je duga uskovitlana draperija. U polusavijenoj desnoj ruci drži skulpturu Nike, a u lijevoj lovorov vijenac. Dolje lijevo u polju je signatura u obliku monograma: F. M. Donje pačetvorinasto polje je glatko i uzdignuto (kat. br. 25).

Portretne plakete povijesnih ličnosti

Povijesne ličnosti na jednostranim brončanim plaketama realizirane su nježnim rukopisom i meke površine: Iso Kršnjavi, 1902; Karađorđe, 1904.; Woodrow Wilson, 1919.; Braća Radić, 1938. i Kralj Tomislav, 1939.

Na jubilarnoj plaketi Iso Kršnjavi je prikazan u polufiguri s profilom na desno. Stariji muškarac sjedi u naslonjaču, za stolom sa svjetiljkom i piše. Guste je kose, sa špicastom bradom. Iza njega je polica s knjigama. U lijevom polju neke su knjige s natpisima: L ART, PHLOSO / PHIA, HISTO / RIA. Uz rub gore, u lijevom i desnom polju je natpis u dva dijela: ANO. 1862. – ANO. 1902. U povišenom donjem rubu natpis je dva retka: DR.I SO. KRŠNJAVI / .SPOMEN PLOČICA. NA. ČETRDESETOGODIŠNJI. NOVINARSKI. O. KNJIŽEVNI. RAD. Signatura je u dva retka u polju lijevo: FRANGEŠ / MIHANOVIĆ (kat. br. 26).

Frangeš radi memorijalnu plaketu američkog predsjednika Woodrowa Wilsona 1919. godine, prigodom predsjednikova dobivanja Nobelove nagrade za mir. Plitko poprsje zrelog muškarca u profilu je na lijevo i naglašeno je reljefno oblikovano. Portretirani je izražajnog nosa, povijenih usana, s cvikerima na nosu, s razdjeljkom na uredno počešljanoj kosi. S naglašenim je rezom revera, uzdignutom kragnom košulje i kravatom. Dolje desno je natpis: WILSON. Desno u polju je signatura u obliku monograma: F. M. . (kat. br. 27).

Proći će skoro cijelo desetljeće, točnije sve do 1938. godine, kada Frangeš radi memorijalnu plaketu, ovoga puta posvećenu istaknutim hrvatskim političarima Braći Radić. Na plaketi su usporedni portreti hrvatskih političara braće Antuna i Stjepana Radića u profilu na lijevo prikazani u zreloj dobi. Oba su sa špicastim bradicama i brkovima, uredno počešljane kose visokih zalistaka i s razdjeljkom i odjeveni su u građanska odijela. U prvom planu je Stjepan, s karakterističnim cvikerima na nosu i okruglijeg lica. Na traci ispod je natpis: BRAĆA RADIĆ. Signatura je u obliku monograma u polju desno: F.M. (kat. br. 28).

Uz izvođenje monumentalne konjaničke skulpture prvog hrvatskog kralja Tomislava, 1939. Nastaje plaketa s idealiziranim kraljevim portretom. Kralj Tomislav prikazan je u visokom reljefu, uglačane površine. Poprsje muškarca u profilu je na lijevo, s okrunjenom glavom. Guste je brade s brkovima i uzviorene poluduge kose, s uzdignutim plitkim ovratnikom. Ispod reza poprsja je natpis: TOMISLAV. Signatura je dolje desno u obliku monograma: F. M.(kat. br. 29).

Frangeš je modeliranje prilagodio osobnosti portretirane ličnosti uravnotežujući linearnost i voluminuoznost spram različitih fizionomija. Kad treba najbolje predočiti portretiranog, koristi realistične, impresionističke ili idealističke modelacijske pristupe.

Moderna galerija u Zagrebu skrbi o više od 80 djela Roberta Frangeša-Mihanovića nastalih u razdoblju od 1891. do 1939. godine, od studenskih ostvarenja do vrijednih dijela hrvatske moderne, zaključno s djelima koja su nastala pred sam kraj umjetnikova života.

U Zbirci grafike čuvaju se dvije Frangešove akvarelirane skice. Zbirka kiparstva 19., 20. i 21. stoljeća sadrži 21 skulptorsko djelo s portretnim poprsjima, pojedinačno izvedenim skulpturama i figuralnim kompozicijama. U Zbirci medalja i plaketa Moderne galerije nalazi se 18 od ukupno 24 Frangešova medaljerska djela. Ukupno 60 djela iz Zbirke izvedeni su u različitim tehnikama, materijalima i dimenzijama, u više inačica i otkova.

Robert Frangeš-Mihanović u svojim je djelima sintetizirao impresionističke, secesijske i simboličke likovne izričaje. Po načinu izvedbe i osjećaju za materijal, prvenstveno za broncu, te po slikarskom shvaćanju reljefa, ubraja se u najbolje europske umjetnike svojega vremena.

To se najbolje iščitava iz njegovih plaketa i medalja kojima je stekao svjetsku slavu. Mada malobrojni, medaljerski radovi hrvatskoga kipara predstavljaju kao autentičnoga tumača i nositelja onodobnih najaktualnijih europskih likovnih procesa i zbivanja. Frangeš-Mihanović otrgnuo je reljefnu malu plastiku od renesansnih i klasicističkih uzora i dodijelio joj mjesto ravnopravne umjetničke discipline.

Svojim slobodnim i inovativnim pristupom kiparskom stvaralaštvu suvereno je anticipirao impresionističke i simboličke odlike i težnje nove umjetnosti na prijelazu stoljeća.

Autorica: Tatijana Gareljić

Naslovna fotografija: Robert Frangeš Mihanović – portret iz Hrvatskog doma – Matice u Subotici, autor: Stjepan Albot