Matica krštenih segedinskog samostana kao izvor za povijest bunjevačkih Hrvata

Autor(i): Vladimir Nimčević

Godina: 2020.

Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 12: 297-313

Sažetak

Franjevački samostan u Segedinu predstavlja važan povijesni lokalitet kako za povijest Mađarske općenito, tako i za povijest bunjevačkih Hrvata. Nakon pada Ugarske pod Osmansku vladavinu 1541. godine segedinski samostan je bio jedan od posljednjih stupova ne samo katoličanstva, nego i srednjoeuropske kulture u Panonskoj nizini. Segedinski franjevci su dugo vremena prije nego je ustanovljena prva stalna franjevačka rezidencija u Subotici (1711.) bili duhovni pastiri bunjevačkih Hrvata. U hrvatskoj historiografiji je to odavno poznata činjenica. Međutim, segedinskom samostanu posvećeno je razmjerno manje pažnje nego budimskom samostanu.

Analizirana je najstarija matična knjiga krštenih, koju su franjevci počeli voditi od 1663. Doprinos tim naporima dali su Živko Mandić i Ladislav Heka. Međutim, usprkos tome, njihovi rezultati još nisu u potpunosti primijenjeni. Ova okolnost se ogleda najbolje u činjenici da se početci bunjevačko-hrvatske prisutnosti u sjevernoj Bačkoj i širem području i dalje datiraju ne prije pada Budima 1686. Stoga se radi podizanja svijesti o značenju ovog izvora nameće potreba za njegovom ponovnom analizom. Dodatni razlog predstavlja činjenica da Matica sadrži brojna prezimena koja imaju nositelje i u Subotici.

Ključne riječi: Bunjevački Hrvati, Segedin, Subotica, Osmanlije