Autor(i): Mario Bara
Godina: 2011.
Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 3: 57-84
Sažetak
Karaševci, hrvatska (sub)etnička skupina uglavnom se povezuje s prostorom rumunjskog dijela Banata gdje u najvećem broju njezini pripadnici obitavaju i danas. Vođeni ekonomskim motivima kao i državnim potrebama Karaševci početkom XIX. stoljeća s područja sedam karaševskih sela započinju migracije u druga naselja Banata. Dio ih se naselio u njegov zapadni dio, tj. današnju Vojvodinu i R. Srbiju (Karlsdorf, Uljmu, Izbište, Nikolince, Vršac, Potporanj, Veliko Središte, Guduricu, Belu Crkvu, Starčevo i dr.). U svima naseljima koja su naselili bili su u manjini, bilo prema Rumunjima, Nijemcima ili Srbima. Njihov udio u ukupnom stanovništvu nigdje nije prelazio trećinu stanovništva što će utjecati na uporabu jezika u crkvama, školi i javnom životu. Uslijed malobrojnosti, bez predstavnika inteligencije ili svećenstva iz vlastitih redova, bili su izloženi brzoj asimilaciji. Njihovi potomci u Vojvodini danas su najvećim dijelom asimilirani u druge narode, a tek se manji broj karaševskih potomaka smatra Hrvatima. Svijest o karaševskom subetničkom identitetu kod preostalih potomaka Karaševaca i dalje će slabiti i vjerojatno će egzistirati tek kao dio obiteljskih naracija.
Ključne riječi: Karaševci, migracije, Vojvodina, Banat, identitet
PreuzmiObjavljeno: 03.11.2015. Pregleda: 49