Biskup Lajčo Budanović 1941. – 1944.

Autor(i): Ladislav Heka

Godina: 2023.

Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 15: 15-39

Sažetak

Biskup Budanović značajno je ime političkoga i vjerskoga života Bačke u prvoj polovini 20. stoljeća. Poslije Prvoga svjetskog rata pristao je uz jugoslavensku ideju, pa je raskinuo sa svojim kolegama iz Kalačke nadbiskupije. U novoj državi obnašao je dužnost župnika subotičke župe sv. Terezije Avilske (1920.), apostolskog namjesnika Bačke (1923.), naslovnog biskupa Samoa (1927.). Za vrijeme Drugoga svjetskog rata mađarske ga vlasti nisu htjele na čelu bačke crkvene organizacije, pa je interniran u Matraverebely-Szentkut.

Odlaskom mađarske uprave 1944. vratio se u Suboticu. Odlukom Svete Stolice biskup je 13. lipnja 1946. postao punopravni namjesnik. Vodio je Apostolski namjesništvo 35 godina, do svoje smrti 16. ožujka 1958. godine. Po svojoj želji pokopan je uz oltar Blažene Djevice Marije u župnoj crkvi sv. Terezije u Subotici.

Za biskupa je zaređen 1. svibnja 1927. godine. U njegove zasluge ubraja se održavanje biskupijske sinode 30. lipnja 1936. u župnoj crkvi sv. Terezije, čiji je rezultat Codex Bachiensis. Taj dokument sastavljen na 170 stranica sadrži 500 prokanona, koji su trebali poslužiti kao smjernice za upravljanje Administraturom, a bio je pravni temelj za ustrojavanje Bačke biskupije.

Biskup se isticao borbom za Katoličku Crkvu i njezine vjernike u vrijeme Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije i socijalističke Jugoslavije. Zauzimao se za prava hrvatskog naroda kako u vrijeme jugoslavenske, tako i za mađarske vlasti. Nisu ga slomili ni sudski procesi protiv njega, ni osobne prijetnje, ni internacija, pa čak ni fizički napadi na njega.

Ključne riječi: župnik subotičke župe sv. Terezije Avilske, apostolski namjesnik Bačke, naslovni biskup Samoa, hodočašće u Svetu Zemlju, interniranje u Matraverebely-Szentkut, sudski procesi i fizički napad na biskupa.

Cijeli članak će se moći preuzeti nakon izlaska iz tiska sljedećeg broja Godišnjaka.