Franjo Emanuel Hoško: Pastoralno djelovanje subotičkih franjevaca u posljednja tri stoljeća

Autor(i): Franjo Emanuel Hoško

 Godina: 2016.

 Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 8: 29-41

Sažetak

Subotica je srednjovjekovno naselje. Naglo se razvija doseljenjem katoličkog stanovništva iz Bosne i Hercegovine potkraj Bečkog rata pod vodstvom franjevca Anđela Šarčevića pa su u godini Karlovačkog mira 1699. u Subotici bili i franjevci Bosne Srebrene, premda su u njoj pastoralno već djelovali franjevci mađarsko-slovačke provincije Presvetog Spasitelja iz nedalekog Segedina. Tako je početkom posljednjeg desetljeća XVII. stoljeća bilo upitno hoće li u Subotici ostati članovi te franjevačke pokrajinske zajednice ili članovi hrvatske provincije Bosne Srebrene. Vrhovne franjevačke vlasti u Rimu su znale i cijenile činjenicu što su franjevci Bosne Srebrene bili na čelu bosanskih izbjeglica koje su se nastanile u Bačkoj te su 30. svibnja 1693. odredile da franjevci Bosne Srebrene mogu boraviti ne samo u Baji, Somboru, Baču i Kalači nego i u Subotici. S time se nisu pomirili franjevci iz Segedina pa nisu bili voljni prepustiti Suboticu franjevcima Bosne Srebrene. Članovi Bosne Srebrene su se potkraj XVII. stoljeća nastanili u Baču, Baji i Somboru, ali nisu uspjeli podići samostan u Kalači niti se nastaniti u Subotici. Iz tih triju samostana vodili su pastoralnu skrb o svim hrvatskim vjernicima u Bačkoj, a pridružili su im se u radu i subotički franjevci provincije Presvetog Spasitelja pa su ta četiri samostana postala ishodišta franjevačke prisutnosti i dušobrižničkog djelovanja u Bačkoj nakon što je ona zaživjela u novoj državi, Habsburškoj Monarhiji; određeni broj franjevaca u Bačkoj pripadao je srijemskom samostanu u Petrovaradinu.

Ključne riječi:  Subotica, franjevci, Bačka, pastoralno djelovanje, hrvatski katolici

Cjeloviti tekst radnje bit će dostupan nakon objave sljedećeg broja Godišnjaka.