Autor(i): dr. sc. Ladislav Heka
Godina: 2013.
Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 5: 25-64
Sažetak
Premda se danas nalaze u trima posebnim državama, Segedin, Subotica i Osijek bili su svojedobno pogranični gradovi Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Zbog svoga su zemljopisnoga položaja oni bili (i ostali) multikulturni i višenacionalni gradovi, u kojima su uslijed migracija osim Mađara živjeli i Hrvati (u Segedinu i Subotici pod nazivom Dalmatini), Nijemci te Srbi (u Segedinu i Subotici pod nazivom Raci), čineći četiri najveće etničke skupine u njima. Navedeni su gradovi imali sličnu prošlost, sva tri su bila više od jednoga stoljeća pod Osmanlijama, a i put do stjecanja statusa slobodnog i kraljevskog grada bio im je jednako težak i dugotrajan. Segedin je taj status stekao 21. svibnja 1721., Subotica 22. siječnja 1779., a Osijek tek 24. ožujka 1809. godine. Usto su sva tri grada platila stanoviti iznos na ime otkupa. Dobivene feudalne privilegije narečeni gradovi u biti su prakticirali samo do 1848. godine, ali su i nakon ukidanja feudalnog poretka nominalno zadržali svoj status čije je stvarno značenje postupno slabilo, dok nije i formalno ukinut 1945. godine. Stjecanje statusa slobodnog kraljevskog grada bilo je zamašnjak koji je pridonio političkom, gospodarskom i svekolikom inom razvitku Segedina, Subotice i Osijeka te predstavlja jedan od najznačajnijih događaja višestoljetne povijesti ovih triju gradova. Danas je Segedin treći po veličini grad u Mađarskoj, Osijek četvrti po značenju gospodarski, sveučilišni i kulturni centar Hrvatske, a Subotica je ostala stožerni grad u Bačkoj.
Ključne riječi: slobodni kraljevski grad, magistrat, communitas, privilegij, statut
PreuzmiObjavljeno: 03.11.2015. Pregleda: 36
