Darko Baštovanović, Prava nacionalnih manjina u Srbiji u procesu EU integracija – Srbija u svjetlu europskih iskustava s posebnim ukazom na hrvatsku nacionalnu manjinu u Republici Srbiji i AP Vojvodini

Autor(i): Darko Baštovanović

 Godina: 2015.

 Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 7: 97-135

Sažetak

Nakon demokratskih promjena 2000. godine Srbija je kao jedan od primarnih ciljeva sebi postavila i pridruživanje Europskoj uniji. Proces demokratskih promjena i izgradnja novog društveno-političkog sistema u višeetničkoj državi kakva je Srbija, zahtijevao je i izgradnju nove manjinske politike kako bi se omogućila puna integracija manjina. Djelomično priznanje etnokulturnih identiteta u uvjetima u kojima dominiraju slabe institucije i u kojima je društvo fragmentirano dovelo je do toga da u Srbiji sve više bude izražena etnička distanca kako između većinskog i manjinskih naroda, tako i između više manjinskih zajednica. Ovakva situacija svakako pokazuje segregacijski multikulturalizam koji ne pogoduje modernoj europskoj politici integriranja raznolikih kulturnih grupa u jedinstveni europski kulturni prostor. Europska unija sama po sebi predstavlja kulturni šarolik prostor i stjecište različitih kultura. Moramo imati u vidu da, premda je Europska unija nastala kao ekonomska integracija, u njoj danas važno mjesto ima i poštivanje, njegovanje i unapređivanje ljudskih prava. Poštivanje ljudskih prava i zaštita manjinskih zajednica bit će jedan od glavnih uvjeta uspješne integracije Srbije, pogotovo kada se ima u vidu da su matice pojedinih naroda članice EU. Jedna od takvih manjinskih zajednica jest i hrvatska čijim ćemo se položajem baviti u ovom radu. Premda na razini EU ne postoji jedinstveni sustav zaštite manjinskih zajednica i identiteta, iako se ostavlja mogućnost slobodnog izbora svakoj državi kako će uređivati oblast manjinske zaštite, EU ipak od budućih članica očekuje da ispune određene uvjete i da ispune određene standarde zaštite ljudskih i manjinskih prava. Na razini EU je doneseno mnogo dokumenata, od kojih neki nisu obvezujući, ali mogu biti značajni za kreiranje kvalitetnih manjinskih politika koje bi pogodovale svim građanima bez obzira na etnokulturne razlike. Osim pregleda mehanizama zaštite manjina u Srbiji (osobito Hrvata), sagledavat ćemo i njihovu usklađenost s europskim i drugim međunarodnim dokumentima koji su bitni za zaštitu i daljnje razvijanje prava nacionalnih manjina. Važan dio našeg rada bit će i sagledavanje bilateralnih odnosa kao svojstvenih instrumenata zaštite manjina i unapređivanje odnosa između Srbije i susjeda, Hrvatske prije svega, u svjetlu europskih integracija.

Ključne riječi: nacionalne manjine, Republika Srbija, AP Vojvodina, Europska unija, međunarodni dokumenti, ljudska prava, bilateralni sporazumi, Hrvati, Hrvatska.