U izdanju Društva hrvatskih književnika Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski iz Osijeka i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, u Knjižnici Matošev milenij koju je 2014. pokrenuo Goran Rem, objavljena je knjiga Antuna Gustava Matoša: Josipu Jurju I., kralju naših svih ideala. Matošev Strossmayer. Izabrani tekstovi Antuna Gustava Matoša o Josipu Jurju Strossmayeru.
Knjigu je priredio Mirko Ćurić, a urednik je Tomislav Žigmanov. Nakon Removog trostruko objavljenog Zbornika A.G.M. Matrica moderniteta, (dva izdanja u Hrvatskoj: 2014., 2016. te 2014. u svesku 7 Poznanskie Studie Slawisticzne iz Poznanja, koji su uredili Krystyna Pieniazek Marković i Goran Rem), niz ove Knjižnice je nastavljen knjigama: Antun Gustav Matoš: Malo pa ništa (2018.), priredio dr. Ivan Trojan, Sonetist Antun Gustav Matoš (2019.), priredila dr. Vlasta Markasović te Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu (2020.), priredio Mirko Ćurić.
Antun Gustav Matoš se biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom bavi u nizu tekstova različitih žanrova. Ova knjiga, naslovljena prema citatu iz Matoševog pisma biskupu Strossmayeru iz 1896., donosi jedino Matoševo pismo biskupu Strossmayeru, jedan Wenzelidesov tekst koji se bavi i odnosom Matoša i Strossmayera, te jedanaest Matoševih tekstova, kojima se pokušalo prikazati odnos Antuna Gustava Matoša prema biskupu Strossmayeru i njegovim kulturnim, vjerskim i političkim koncepcijama, učincima tih koncepcija te njegovim odnosom prema biskupovoj ostavštini, budući da veći dio tekstova nastaje nakon biskupove smrti.
Knjigu je priredio Mirko Ćurić, a osim Strossmayerovih tekstova sadrži i biografske bilješke o A. G. Matošu i Josipu Jurju Strossmayeru te prirediteljev pogovor. Prema poljskoj znanstvenici Mariji Dąbrowskoj Partyka, urednici znanstvenog zbornika Josip Juraj Strossmayer. Chorwacja, ekumenizm, Europa (2007.), unutar opsežnog korpusa tekstova i knjiga o Strossmayeru, Antun Gustav Matoš je jedan od rijetkih, a možda i jedini, koji je uspio nadvladati „ukletu retoričku alternativu koja postojano smješta književne kreacije biskupovog lika u dvodimenzionalni stilistički prostor panegirika i pamfleta.“
Akademik Krešimir Nemec uočava kako Matoš „u odnosu prema Strossmayeru, političkom protivniku (…) nije govorio jezikom mržnje kao njegovi pravaški prethodnici, već ga je osvjetljavao s više strana, često i s dubokim poštovanjem i razumijevanjem za njegove postupke.“
Akademik Dubravko Jelčić pak tvrdi kako Strossmayer zauzima „neveliko, ali po vrijednosti zasebno, pa i počasno mjesto... u djelu najvećeg hrvatskog književnika na prijelazu stoljeća A. G. Matoša.”
Mirko Ćurić
