Na internetskom portalu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata http://zkvh.org.rs/index.php/digi-periodika/5926-bunjevacka-i-sokacka-vila od 20. ožujka 2020. može se čitati iznimno važno preporodno glasilo Bunjevačka i šokačka vila, isprva kulturni prilog Bunjevačkih i šokačkih novina, a nakon njihova gašenja samostalni tjednik, koji je međutim već nakon 8. broja postao dvotjednikom. Samostalno je izlazila od 2. I. 1973. do 18. IX. 1876., najprije u Kalači, a od 10. XI. 1875., nakon stanke duge 7 mjeseci, u Baji. Urednik joj je bio Ivan Antunović, a od studenoga 1875. Blaž Modrošić. Tijekom samostalnog izlaženja objavljeno je osamdesetak brojeva na po četiri stranice maloga četvrtinskog formata, a na internetskom portalu ZKVH-a nalaze se svi brojevi Vile, od 1871. do 1876., oko 120 brojeva.
Sadržajno se Vila nastavlja na Novine. Objavljuje se u njoj poezija, najčešće rodoljubne budnice, zatim povijesne pripovijetke, koje čitatelje poučavaju o dubokoj ukorijenjenosti njihove „vjere, narodnosti i jezika“ na području na kojem žive, te komentari aktualnih društvenih pitanja, poput modernog odgoja djece, građanskog braka, odvojenosti države i crkve. Stalne su rubrike savjeti poljodjelcima, kratke vijesti iz Monarhije i svijeta, cijene poljoprivrednih i stočarskih proizvoda u različitim ugarskim krajevima te književne novosti, a povremeno se pojavljuju i svojevrsne reportaže iz inozemstva i iz domaćih krajeva, primjerice, opsežno izvješće o životu Hrvata kajkavaca u jugoistočnom Banatu. U Vili je međutim inzistiranje na političkim pravima Bunjevaca i Šokaca slabije nego što je bilo u Novinama. Vidi se to i u samodefiniciji, u kojoj se Vila određuje uglavnom kao „list za pouku, zabavu i gazdinstvo“, a samo u nekoliko brojeva i „za politiku“. Većina priloga pisana je hrvatskim književnim jezikom druge polovice XIX. stoljeća, tj. jezikom Zagrebačke filološke škole. Vilu su pratile jednake teškoće s kakvima su se susretale i Novine prije nje: nedovoljan broj suradnika, premalen broj pretplatnika, nerazumijevanje državnih i crkvenih autoriteta, ali i samog naroda kojemu je bila namijenjena. Nakon što je Antunović ozbiljnije obolio, njezino je izdavanje prekinuto u ožujku 1875., a nakon obnove u studenome iste godine, s novim urednikom Blažem Modrošićem na čelu, izlazila je još nepunih godinu dana. /Prema: P. Vuković, Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, sv. 4./
Nakon Bunjevačkih i šokačkih novina i Bunjevačka i šokačka vila dostupna je javnosti putem interneta zahvaljujući vlč. Josipu Štefkoviću, koji je ovu važnu periodičnu publikaciju digitalizirao tijekom 2015. godine, povodom 200. obljetnice rođenja preporoditelja Ivana Antunovića (Kunbaja, 1815. – Kalača, 1888.).
Projekt digitalizacije realizira se uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
ZKVH