Svibanj 2023. (kalendar hrvatskih institucija u Srbiji)
Baštinimo da traje naslov je tematskog zidnog i stolnog kalendara za 2023. godinu u čijoj izradi i objavi zajednički sudjeluju hrvatske profesionalne institucije i organizacije: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, NIU Hrvatska riječ i Hrvatsko nacionalno vijeće. Kalendar pod sloganom ŽIVA BAŠTINA – nematerijalna kulturna baština Hrvata u Srbiji na 12 listova predstavlja 22 elementa koji su dio velikog istoimenog projekta.
Duhovski ophod kraljica kod bunjevačkih Hrvata
Obredni duhovski ophod bunjevačkih Hrvatica krаljica, mladih djevojаkа uz pjevanje vezan je uz blаgdаn Duhovа (Dôvа). Osim bačkih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca – običaj imaju i drugi narodi, među ostalim i na područjima Mаdžаrske, Hrvаtske, i Srbije. Često se susreće i naziv ljelje (po pripjevu ljeljo u kraljičkim pjesmama), а zа sudjelovаnje u ophodu koriste se frаze ićemo u krаljice, iđemo u krаljice, ićete u krаljice, bilа je/sаm krаljicа.
U bačkih Šokaca i subotičkih Bunjevaca običaj se prakticirao sve do nakon Drugoga svjetskoga rata, kada postupno nestaje potkraj 1960-ih godina, dok se u somborskih Bunjevaca izgubio i prije.
Običaj kraljica obnovljen je devedesetih godina 20. stoljeća. Tradicionalno su kraljice bile djevojke stаsаle zа udаju, ali su u novije vrijeme to najčešće djevojčice od devete do četrnaeste godine. Ophodi su vezani uz crkvu, a odvijaju se u Subotici i Tavankutu. Za pripreme ophoda zadužene su starije žene ili časne sestre, koje pripremaju tekstove i organiziraju probe dva do tri tjedna pred Duhove. Najčešće su to tradicionalne kraljičke pjesme iz knjige Bele Gabrića i Ante Pokornika, dok u novije vrijeme pojedine žene pišu nove tekstove kraljičkih pjesama. Probe na kojima se uče pjesme i plesni obrazac održavaju se u dvoranama pri crkvenim župama u Keru i Aleksandrovu u Subotici, odakle kreću u ophode, Aleksandrovu nakon jutarnje mise, u Keru popodne i nakon ophoda idu na misu, a u Tavankutu djevojčice dolaze prvo u prostorije Društva „Matija Gubec“ gdje se opremaju i odlaze u crkvu na misu, a potom u ophode. Sastav, nazivi i rekviziti svih sudionika u povorki mjesno su vrlo raznovrsni. Povorku čini šest ili osam djevojaka kraljica, koje u svečanoj nošnji, čiji su dio i bogato urešene krune na njihovim glavama (otuda naziv kraljice), s kojih vise šarene pantljike (vrpce), krećući se selom, dijelom naselja ili između ušorenih salaša, obilaze kućanstva pjevajući pjesme s ciljem da donesu dobrobit i izobilje tijekom godine, a domaćini ih zauzvrat daruju. Staju pred kućom te ljelaju kraljičke pisme uz cupkanje u mjestu, istovremeno pjevajući. Djevojke prati dječak pastir/čoban koji skuplja novac i prilikom pripjevanja ljeljo udara štapom o zemlju. Ulogu pod nazivom mama imaju jedna, dvije ili tri djevojke od petnaest ili šesnaest godina, koje mogu biti i starije od kraljica, obično obučene u sefir i one započinju pjesmu, na koju se kraljice nadovezuju i nastavljaju pjevati zajedno.
Danas se kraljice uključuju i u kulturne manifestacije, kao što je Dužijanca, smotre dječjih pjevača i sl.
Više o Nematerijalnoj kulturnoj baštini Hrvata u Srbiji ovdje: Katalog NKB Hrvata u Srbiji
Autorice: Milana Černelić i Tamara Štricki Seg
