Na temelju elektronskog glasovanja održanog 2. i 3. listopada 2013. godine, Povjerenstvo za dodjelu nagrade „Tomo Vereš“ za trogodište 2010.-2012. godine (u sastavu: dr. sc. Robert Skenderović, predsjednik, dr. Jasminka Dulić, Mario Bara, prof., velečasni Mirko Štefković i Ivana Andrić Penava, prof.) donijelo je jednoglasnu odluku da za laureata bude izabran preč. Marko Kljajić i njegova knjiga „Surčin kroz povijest“ (Župa Presvetog Trojstva, Privlačica; Surčin-Petrovaradin-Vinkovci, 2010.).
Za nagradu „Tomo Vereš“ natjecalo se 36 knjiga autora Hrvata iz Vojvodine, knjige na hrvatskom jeziku objavljene u Vojvodini i knjige o Hrvatima u Vojvodini, koje su objavljene tijekom tri kalendarske godine koje prethode godini dodjele nagrade, u području znanosti i publicistike. Nagrada „Tomo Vereš“ uručena je Marku Kljajiću tijekom Dana Balinta Vujkova : dana hrvatske knjige i riječi“. U nastavku donosimo obrazloženje povjerenstva za dodjelu nagrade „Tomo Vereš“.
Povjerenstvo za dodjelu nagrade Tomo Vereš za najbolje djelo u području znanosti i publicistike jednoglasno je odlučilo nagradu za trogodište 2010.-2012. dodijeliti knjizi „Surčin kroz povijest“, autora Marka Kljajića, objavljenoj 2010. godine u izdanju izdavačke kuće Privlačica d. d. iz Vinkovaca i Župnog ureda Presvetog Trojstva iz Surčina. U konkurenciji više od trideset naslova knjiga „Surčin kroz povijest“ izabrana je zbog odabira teme, strukturiranog pristupa temi i izvorne arhivske građe na temelju koje je napisana, ali nadasve zbog znanstvene izvrsnosti i zbog izražajnog i prepoznatljivog stila autora.
Autor je u knjizi u središte interesa stavio je povijest surčinske rimokatoličke župe Presvetog Trojstva, a kroz nju i povijest Hrvata katolika u Surčinu. Objavljivanje monografija o povijesti pojedinih župa u povijesnoj je znanosti poznato i učestalo. Župne zajednice predstavljaju zaokruženi mikrokozmos čiji povijesni razvoj svjedoči i o samoj zajednici i o njenoj interakciji sa okruženjem i o vremenu u kojem je živjela. Tako i knjiga „Surčin kroz povijest“ prikazuje život surčinske rimokatoličke zajednice koja je tijekom burnih stoljeća doživljavala svoje uspone i padove.
Vrijednost ove knjige posebna je zbog izbora teme. Autor je izabrao pisati o mjestu koje se nalazi na samom rubu hrvatskog etničog i katoličkog vjerskog prostora. Time je znatno proširio našu spoznaju o životu Hrvata katolika u Srijemu, pogotovo onih najistočnijih u Zemunu i okolici koja se spaja sa širim beogradskim područjem. Upravo zbog toga što je povijest Hrvata u tome širem zemunsko-beogradskom prostoru do danas još uvijek znanstveno neistražena knjiga „Surčin kroz povijest“ otvara vrata budućim istraživačima i pokazuje put koji treba slijediti.
Struktura knjige izvrsno je odabrana. Započinje poviješću Srijema od najranijih vremena, a zatim se nastavlja povijeću kršćanstva u Srijemu. U trećem poglavlju autor prikazuje povijest zemunske župe u čijem je sastavu Surčin bio do 1938. godine, a četvrto poglavlje prikazuje povijest pravoslavne parohije u Surčinu što je važno zbog uvida u okruženje, međunacionalne i interkonfesionalne odnose koji su u mjestu vladali. Peto poglavlje središnje je poglavlje knjige jer se bavi samom rimokatoličkom župom Presvetog Trojstva od osnutka 1938. pa sve do 2010. godine. Zatim slijedi šesto poglavlje posvećeno Školskim sestrama franjevkama koje su predano djelovale u Surčinu od 1958. do 1990. godine i u tome vremenu ostavile neizbrisiv trag na mjesto i tamošnje katolike. U sedmom poglavlju autor je predstavio Običajnik surčinske župe koji je vrijedan izvor za povijest svakodnevice katoličkih vjernika u župi, a knjiga završava zadnjim, osmim poglavljem koje donosi brojne priloge i ilustracije, završnu riječ autora i vrlo vrijedan pojmovnik.
Znanstvena izvrsnost očituje se u činjenici da je knjige napisana na temelju brojnih dosad nekorištenih i nepoznatih povijesnih izvora koje je autor uredno navodio u bilješkama po uvriježenim načelima znanstvene kritičke aparature. Autor je također pokazao zavidno poznavanje prostora i vremena kojim se bavio, a korišteni naslovi pokazuju da je upoznat i s najrecentnijim znanstvenim istraživanjima vezanima uz ovu temu, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Brojni faktografski podaci ponekad djeluju previše opterećujuće, ali u ovakvoj monografskoj obradi jednog malog mjesta sasvim je razumljivo da autor nije želio propustiti objaviti niti jedan podatak na koji je naišao jer je bio svjestan pitanja kada će se ukazati sljedeća prilika za njihovo objavljivanje. Pored znanstvene izvrsnosti, knjiga plijeni i duhom koji se čitanjem osjeća. Stil autora u pojedinim dijelovima dobiva karakter književne naracije i otkriva njegovu neskrivenu emocionalnu vezanost uz ljude i kraj o kojem piše što samo obogaćuje ukupan dojam koji knjiga ostavlja na čitatelja.
Na kraju, gledajući u cjelini obrađenu temu može se zaključiti da je autor ovom knjigom uspio oživjeti brojne generacije pripadnika hrvatske zajednice koja u Surčinu živi već stoljećima. Prikazao je njihov život, brojne povijesne prijelomnice koje su utjecale na njihove sudbine i institucije kroz koje su oblikovali svoj društveni život. Objavljivanjem knjige „Surčin kroz povijest“ autor je ukazao na potrebu znanstvenog istraživanja i manjih, za mnoge perifernih tema koje često znaju iznenaditi svojim bogatstvom i svojom vrijednošću. Knjiga će nesumnjivo najviše koristiti izgradnji samosvijesti i samopoštovanja Hrvata u Srijemu u čemu je možda i njena najveća vrijednost. Zbog svega navedenog u ime Povjerenstva za dodjelu nagrade Tomo Vereš za trogodište 2010.-2012. godine čestitam laureatu preč. Marku Kljajiću na dobivenoj nagradi i želim mu svako dobro u budućem životu i radu!
U Zagrebu, 10. listopada 2013.
dr. sc. Robert Skenderović
predsjednik Povjerenstva za dodjelu nagrade Tomo Vereš za trogodište 2010.-2012. godine
