Nedjeljna večer 7. studenoga, gotovo polovica studenoga i čovjek ne može vjerovati da je ugodnih 18 stupnjeva Celzija. Velebna đakovačka katedrala, istina tek polovično popunjena, ali sudionici nekako poznati. Đakovački Šokci, vinkovački Šokci, Šokci iz Podunavlja, pa i Šokačka grana iz Osijeka, ali ima i Bunjevaca-Hrvata iz Subotice i nešto Novosađana. Razlog okupljanja nesvakidašnji, orguljaški koncert pod lijepim naslovom Glasovi orgulja u ravnici.

Počašćeni su Slavonci večeras nastupom mladoga umjetnika iz Subotice, Saše Grunčića, koji je ljubiteljima orguljaške glazbe iznjedrio ponajbolja djela vojvođanskih Hrvata, Bunjevca Albe Vidakovića iz Subotice, Šokca Josipa Andrića iz Bukina i Srijemca Stanislava Prepreka koji je službovao diljem Srijema, od Karlovca, Krčedina do Petrovaradina, a rođen je u Šidu i kršten u župi sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu.

Kako vrijeme leti! Snažan i dugotrajan pljesak za kraj koncerta, a sa zvonika Strossmayerove katedrale otkucava 9. Netko će reći 21 sat. No, zadržali smo se još koji tren u razgovoru ugodnom. Najprije čestitke za maestralnu izvedbu pa riječ dajemo mladom umjetniku. Skroman i samozatajan, nevoljko govori o sebi, a zasluge pripisuje Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata.

„Bilo bi posesivno reći da je ideja moja, jer nakana je to već spomenutog Zavoda i Tomislava Žigmanova, a prvenstveno prof. Rajkovića, ponajboljeg poznavatelja orguljaške glazbe u nas, a posebice života i djela Stanislava Prepreka. Ja sam tu, kako bih rekao, sredstvo, prihvatio sam tu inicijativu i pošteno odrađujem ovaj zahtjevan posao. Tim prije, jer ovim koncertima otimamo od zaborava nepravedno zapostavljene hrvatske autore, posebice Prepreka. Albu Vidakovića Hrvatska poznaje, ta djelovao je u Zagrebu, ali Preprek je vrlo plodan autor, glazbenik i orguljaš i godinama je svirao u crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu. Josip Andrić u biti i nije orguljaški skladatelj, ali je vrlo plodan publicist, pripovjedač i muzikolog, koji je glazbenik koji je melografski zabilježio više od dvije tisuće pučkih skladbi po Bačkoj Srijemu i Slavoniji".

Profesor Đuro Rajković bio je vidno uzbuđen u Đakovu. Kako i ne bi, kada je mladi umjetnik na ovom, petom po redu koncertu, bio najbolji do sada. Đuro je čestitao mladom kolegi na uspješnoj registraciji i tempu i općenito na cijelom pjevanju i fraziranju od početka do kraja. „Jednostavno, ja mu se divim i čestitam od srca!"

Profesor je jedino uputio zamjerku akustici đakovačke katedrale jer zvukovi se miješaju, sudaraju, mnogo je odjeka što poglavito smeta basovima.

I Tomislav Žigmanov je bio zadovoljan, mada nije htio pred mikrofon. „Ja sam ovdje sekundaran, primaran je mladi glazbenik".

Ipak, otkrio je da je više nego zadovoljan s dosadašnjih pet koncerata, a nakana je da se ova glazba čuje osim u Vojvodini i diljem Hrvatske i Mađarske i očito je da će u nakani uspjeti.

I za kraj riječ domaćina. Kantora u katedrali sv. Petra u Đakovu je vlč. Vinka Sitarića, koji je i pozdravio goste i posjetitelje, zamolili smo za kratku izjavu.

„Hvala Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, hvala mladom umjetniku Grunčiću i iznimno mi je drago da je došlo do ovoga susreta. Đakovo je izazov za mnoge umjetnike, jer imamo snažne orgulje i zahvalni smo Bogu što nam je preko biskupa Strossmayera puno dao. Impresioniran sam izvedbom mladoga umjetnika i literaturom prof. Rajkovića glede Stanislava Prepreka, zaboravljena je to literatura, ali dragocjena i dokaz je koliko ja na našem području praćena europska glazbena scena. Tu nismo zaostajali, mada su nam neki zamjerali da smo bili na rubu carstva, ali uvjeren sam da se taj rub jako dobro držao".

Autor teksta: Slavko Žebić
Fotografije: Dražen Petrekanić