Orguljski koncert pod nazivom „Glasovi orgulja u ravnici" održan je 3. listopada u župnoj crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije" u Zemunu. Ovaj značajni kulturni događaj realizirao je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata sa sjedištem u Subotici.
Nakon večernje svete mise, župnik Jozo Duspara pozdravio je sve nazočne, među kojima su bili ravnatelj Zavoda Tomislav Žigmanov, predsjednik Upravnog odbora Zavoda Dujo Runje, djelatnica Zavoda Katarina Čeliković, zamjenik pokrajinskog tajnika za upravu, propise i nacionalne manjine Mato Groznica, kao i prof. Đuro Rajković iz Petrovaradina koji je s izvođačem prof. Grunčićem osmislio program koncerta.
Upravo su oni djela hrvatskih skladatelja vojvođanskog podneblja otrgnuli od zaborava nizom orguljskih koncerata. To je osobito važna činjenica s obzirom da je takve vrste glazbenih djela koja se izvode na ovim koncertima relativno malo. Prof. Saša Grunčić izveo je program vojvođanskih glazbenika (Albe Vidaković, Stanislav Preprek i Josip Andrić), a sam izbor tih djela zaslužio je svaku pohvalu zbog toga što ona na najbolji način oslikavaju vrijednosti glazbenog orguljskog stvaralaštva vojvođanskog podneblja.
Orguljaš je na početku koncerta izveo preludij i fugu u C-duru A. Vidakovića. Ova djela obiluju baroknim izražajnim sredstvima, a skladana su u polifonom stilu. Budući da je župna crkva u Zemunu vrlo akustična, do izražaja su došli veliki lukovi i virtuozni međustavci karakteristični za fugu. Uslijedila je fantazija i fuga u f-molu A. Vidakovića. Jasni, precizno odsvirani tonovi koji u slušatelju izazivaju osjećaj iščekivanja nečega veličanstvenog jasan su pokazatelj osobitog nadahnuća s kojim je ovo djelo stvarano. Važno je istaknuti da lirski ton folklornog obilježja ne umanjuje ni na koji način dramske momente (akcente) kompozicije. Fuga je obojena modernim harmonijama, odlučnošću same teme, snažnom gradacijom, veoma dobro osmišljenim polifonim vođenjem glasova, poletnošću i upečatljivim završetkom.
Nakon ovog djela uslijedila je suita za orgulje Stanislava Prepreka (11 preludija na koralne teme). Ono je, što je bilo evidentno i po reakcijama prisutnih, proizvod skladatelja veoma originalnih i izvornih glazbenih ideja i rješenja. Kao jedno zaista značajno i izuzetno djelo svjetske orguljske tekovine 20. stoljeća skladano je u postregerovskom stilu i u potpunosti ističe Preprekov osebujni glazbeni izraz. I pored toga što u svakom stavku postoji tonalno središte, harmonijske strukture su veoma slobodne pa čak ponekad i skoro atonalitetne. Svaki sloj ovog djela obiluje bujnošću orguljskog sloga i izdvaja se posebnošću tvoreći skupa s ostalim slojevima zvukovne kombinacije koje se prepliću i nadograđuju. Tome sigurno doprinosi i duboka sadržajnost koja karakterizira ovo djelo.
Kao završnu točku koncerta, gospodin Grunčić je izveo uvertiru za operu „Dužijanca" Josipa Andrića. Ovo djelo zasniva se na motivima „Bunjevačkog momačkog kola" i motivima popijevke o žetvi „Ej, što je lipo žito". Bački glazbeni folklor koji prevladava ovim djelom odiše jednostavnošću, kao i neke druge Andrićeve skladbe i napjevi prihvaćeni kao narodna zaostavština.
Tekst: Danijela Lukinović
