Kada je riječ o komunikaciji, informiranosti i kontaktima između hrvatskih udruga u Vojvodini i Republike Hrvatske suradnja je zadovoljavajuća, no ona bi trebala biti sustavnija, uz ulaganje većih financijskih sredstava i jasniju strategiju. Pokazuju to među ostalim rezultati istraživanja o suradnji institucija i organizacija hrvatske manjinske zajednice iz Vojvodine s civilnim i državnim sektorom Republike Hrvatske. Istraživanje je sinoć na X. znanstvenom kolokviju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata predstavio znanstveni novak s Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu, Drago Župarić Iljić.
Ovoj temi autor je pristupio putem terenskog istraživanja tijekom kojega je nastojao ispitati mišljenja predstavnika nacionalno-manjinskih organizacija Hrvata u Srbiji.
Zaključci se mogu grupirati u četiri temeljna polazišta za daljnja istraživanja, kaže Drago Župarić Iljić. Među njima se ističe potreba za preciznijom zakonskom regulativom te kreiranjem političkog ozračja gdje bi se ova regulativa doista i primjenjivala. Kao drugo značajno polazište je činjenica da je komunikacija između manjinskih hrvatskih organizacija u Srbiji i Republike Hrvatske dobra, no postoji i drugi dio ovoga polazišta, kaže Drago Župarić Iljić. 
«Potrebno je osmisliti jasnu strategiju jer se veoma često čini da je ta prekogranična suradnja dijelom diskontinuirana, s vremena na vrijeme, ovisno o pojedinim potrebama. Još jedna bitna stavka jest da se više pozornosti treba pokloniti ne samo u tradicijskoj sferi njegovanja kulturne baštine i folklora, nego i puno više usmjeravati se na druge oblike suradnje. Tu spadaju znanstvena, gospodarska ili umjetnička suradnja, kao i razvitak povezivanja i društvenih mreža koje će svakako pridonijeti poboljšanju položaja manjinske zajednice Hrvata u Srbiji.»
Prekogranična suradnja uvjetovana je sinergijom više različitih elemenata, navodi istraživač te dodaje da dio odgovornosti za slabije rezultate leži i na udrugama koje bi trebale pokazati više inicijative. Stoga se očekuje aktivnije djelovanje svih čimbenika suradnje.
«Vanjska politika Republike Hrvatske i uloga Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija koje je prepoznato kao možda i najvažniji partner u procesima prekogranične suradnje mora biti jasnija i probitačnija, mora se pokazati veća inicijativa. Sudeći prema odgovorima ispitanika tu dio odgovornosti leži i na hrvatskom veleposlanstvu i konzulatu. No, isto tako se iz odgovora može vidjeti da se ne odriče odgovornost samih nacionalno-manjinskih zajednica koje teže i apeliraju na to da same unutar sebe porade na većem stupnju umrežavanja, povezivanja, informiranja i integracije.»
Problemi manjina u Srbiji se većinom uzimaju u obzir putem ad-hoc rješenja i sporadičnih utjecaja, a ne sustavnom strategijom, opći je zaključak istraživanja. Većina odgovora ukazuje da se financijska pomoć matične zemlje percipira kao mala i nedovoljna, nevezano za recesijska vremena, a jedno od mišljenja je da bi hrvatska zajednica sredstva trebala tražiti prvenstveno od domicilne države, dakle Srbije. Također u jednom od odgovora ukazano je na eventualni centralistički sustav raspodjele sredstava koja na raspolaganju ima HNV.
Istraživanje je tako, prema riječima autora Drage Župarića Iljića, pokazalo da bi suradnja hrvatske zajednice u Srbiji i domicilne države Hrvatske trebala u svakom slučaju biti bolja.
Autor teksta: Siniša Jurić
Tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.
