Hrvati u Vojvodini skrhani kulturnim minimalizmom!
Vrijeme je da hrvatski prostor prepozna i valorizira ono što Hrvati rade preko granice, bez obzira na to koju rijeku prešli - riječi su Helene Sablić Tomić izrečene na otvorenju izložbe »Paralelni procesi« četvero mladih subotičkih likovnih umjetnika.
Kao plod suradnje Umjetničke akademije Osijek, čija je Helena Sablić Tomić dekanica, te Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, kojemu je na čelu Tomislav Žigmanov, izložba je u subotu, 24. travnja otvorena u osječkoj Club-galeriji Magis.
»Moramo ih prepoznati kao one koji će popuniti slijepe pjege naših umjetničkih karata«, rekla je dekanica Sablić Tomić, naglasivši kako je ovo tek prvi korak i da se suradnja UAOS-a i subotičkog Zavoda neće zaustaviti na likovnosti.
Bez tambure i nošnje
»Ovaj smo put došli bez tambura i narodnih nošnji i nećemo pjevati«, rekao je Žigmanov, aludirajući kako vojvođanske Hrvate često svode na te obrasce i doživljavaju ih samo kao razdraganu skupinu koja pleše i pjeva - pa ostali oblici stvaralaštva ostaju nezamijećeni. Hrvati su u Vojvodini skrhani kulturnim minimalizmom, upozorava Žigmanov. Citirajući kanadskoga filozofa Charlesa Taylora, Žigmanov je rekao kako »nejednakost i nepriznatost pojedince i društvene skupine čine 'suvišnima' te ih potiču na buđenje svijesti o identitetu«. To može nanijeti veliku štetu i oblik je tlačenja, mišljenja je Žigmanov.
O djelima četvero akademskih likovnih umjetnika koje veže Subotica kao mjesto rođenja, govorila je povjesničarka umjetnosti Olga Šram, autorica predgovora u katalogu izložbe. Djela profesionalnih stvaralaca teško pronalaze put do izložbenih prostora, napomenula je Olga Šram. Upravo tomu želi subotički Zavod doskočiti pružajući mladim i već afirmiranim likovnim umjetnicima priliku za prezentaciju svog rada, naglasivši kako je riječ o logičnoj i zatvorenoj cjelini, no ne konačno zatvorenoj, kojoj višeznačni naslov »Paralelni procesi« odgovara zbog više razloga. Jedan je i taj, dodaje Olga Šram, što likovna scena vrvi individualnim osobnostima, koje unutar svog likovnog opredjeljenja njeguju paralelni rad.
Dinamična scena
Riječ je o autorima bogatih biografija, iako su neki od njih vrlo mladi, poput Lee Vidaković (rođ. 1983.) ili Srđana Milodanovića (1982.), koji je jedini nazočio otvorenju u Osijeku. Osječkoj publici poznato je ime Gorana Kujundžića (1976.), asistenta na Učiteljskom fakultetu u Osijeku. Iza njih su mnoge nagrade i priznanja, kao i brojne samostalne i skupne izložbe u zemlji i inozemstvu, ali i realizirani performansi i slične umjetničke akcije.
»Ova je izložba dobar uvid u bogatu i dinamičnu subotičku likovnu scenu koja se iz godine u godinu obogaćuje novim imenima i radovima«, naglasila je Olga Šram.
Izložbu koja se u Magisu može pogledati do 7. svibnja i kojoj će djela najstarije autorice Vere Đenge (1966.) biti naknadno priključena, službeno su otvorili član Gradskog vijeća Grada Subotice zadužen za obrazovanje i kulturu Slobodan Čamprag te u ime Grada Osijeka Dražen Alerić, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti. Subotica će se na ovogodišnjem »Osječkom ljetu kulture« predstaviti svojim »jakim snagama«, najavio je Alerić.
Tekst: Narcisa Bošnjak (Glas Slavonije)
