Stručni skup koji po dvadeseti put organizira Hrvatska matica iseljenika 14. studenoga 2014. godine je u Zagrebu okupio predstavnike hrvatskih manjinskih zajednica iz Crne Gore, Italije, Mađarske, Makedonije, Slovačke, Slovenije i Srbije, kao i predstavnike nadležnih državnih tijela i institucija Republike Hrvatske. Izostali su nažalost predstavnici hrvatske manjine iz Austrije i Rumunjske.
Hrvatske manjine nisu sve ostvarile svoj manjinski status u domicilnim državama, pa ga još uvijek nemaju Hrvati u Sloveniji i Makedoniji, a Hrvate u Molizeu Italija je priznala kao jezičnu manjinu. Hrvatska zajednica u Vojvodini prava je uspjela izboriti 2002. godine, i zahvaljujući ZKVH-u ih uspješno čuva, promiče i unaprjeđuje. Ovogodišnji skup donio je i najavu promjena manjinskih čelnika u Mađarskoj i Sloveniji.
Podsjetimo, prvi Forum manjina HMI je organizirala 1996. u doba kad o njemu mogu svjedočiti samo tiskani primjerci Glasnika Foruma hrvatskih manjina i njegovi sudionici. Forumi XXI. stoljeća tematski su bili jasno profilirani, i prisutni i na internetskim pretraživačima.
Tema ovogodišnjeg skupa bila je: Hrvatska kulturna baština je i kulturna baština hrvatskih manjina u europskim državama – kako Republika Hrvatska može pridonijeti njezinom očuvanju.
Glavni uvodničar i moderator skupa bio je dr. sc. Mario Bara, asistent u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu. Radni dio programa bio je posvećen mogućnostima i izazovima očuvanja kulturne baštine hrvatskih manjina putem iskaza predstavnika manjinskih zajednica i rasprave svih sudionika skupa.
Pozdravne riječi okupljenima uputio je Marin Knezović, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika. Potom su se nazočnim sudionicima jubilarnog Foruma obratili Milan Bošnjak, načelnik Sektora za provedbu programa i projekata Hrvata izvan RH i Vladimir Lončarević, pomoćnik savjetnika Predsjednika Republike za unutarnju politiku.
O proteklih 20 godina održavanja Foruma hrvatskih manjina govorila je Marija Hećimović, rukovoditeljica Odsjeka za autohtone hrvatske manjine HMI.
Svoja viđenja problema zaštite, valorizacije, ubaštinjenja i prezentacije materijalne i nematerijalne kulturne baštine dali su Tomislav Žigmanov, Petar Antunović, Radoslav Janković, Antonio Sammartino, Franjo Ipša, Mišo Hepp i Zvonimir Deković. Skupu su se obratili i saborski zastupnik Ante Babić, član Odbora za Hrvate izvan RH i Ranka Saračević Wurt iz Ministarstva kulture RH.
O stanju kulturne baštine Hrvata u Srbiji i oblicima njezine zaštite govorio je ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov. Prema njegovim riječima kulturna baština Hrvata u Srbiji je vrlo bogata, no o njoj se na suvremen i stručan način još uvijek malo zna. Da bi se o njoj govorilo treba se prije svega dotaći ambijenta u kojoj živi i djeluje nacionalna zajednica i koji u velikoj mjeri određuje stanje i afirmaciju kako materijalne, tako i nematerijalne kulturne baštine hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji.
„Hrvati u Srbiji su manjinska zajednica koja je tek nedavno postala nacionalnom manjinom i stoga je razumljivo zašto se ona još uvijek nalazi u fazi institucionalne izgradnje, planiranja i razvoja vlastitih manjinskih politika, pri čemu djelujemo u nenaklonjenom društvenom ambijentu, gdje postoje izrazito negativne politike prema Hrvatima. Proteklih dana smo svjedoci da će vjerojatno doći do pogoršanja ukupnih prilika na društvenom planu, te da će Hrvati na to reagirati s osjećajem veće nesigurnosti, povećanjem straha i povlačenjem u privatnost. Na koncu riječ je o zajednici koja živi u državi koja ima najmanji bruto nacionalni dohodak, tako da su Hrvati u Srbiji najsiromašniji Hrvati trenutačno u svijetu“, navodi Žigmanov.
Kada se govori o realnom stanju kulturne baštine Hrvata u Srbiji treba navesti kako ne postoje čvrsto definirane politike, nije do kraja razvijen vlastiti kulturni prostor, a kulturni sadržaji koji se produciraju unutar kulturnih zajednica u kojima dominiraju elementi tradicijske kulture su još uvijek relativno siromašni. Veliki je broj manjkavosti, od izostanka jasnoga plana i uspostave strategija, do nedostatka kadrova i financijskih sredstava. Žigmanov navodi kako institucije koje su osnovane od strane države da rade taj posao često puta izostavljaju za objekte zaštite dio onoga što pripada hrvatskoj kulturnoj baštini.
Kada je riječ o katoličkoj baštini postoji određena vrsta odsustva brige po pitanju zaštite najznačajnijih sakralnih objekata. Prema njegovoj ocijeni to je posljedica i činjenice da postoji relativna podzastupljenost Hrvata u takvim kulturnim institucijama, a vlastiti kadrovi ne postoje. Suradnja s ustanovama iz područja kulture, znanosti i umjetnosti Republike Srbije je simbolična, dok je spram onih u Republici Hrvatskoj razvijenija, no to još uvijek nije dovoljno kada se govori o znanosti i kada je riječ o zaštiti kulturne baštine.
„Nažalost do sada nije načinjen popis materijalne i nematerijalne kulturne baštine, niti jedno mjerodavno tijelo u Srbiji nema inventar onoga što pripada hrvatskoj zajednici. Zbog prije navedenih slabosti, jasno je da do sada hrvatska zajednica nije imala dovoljno razvijena institucionalna, financijska i kadrovska sredstva kako bi ona to učinila. Trebalo bi napraviti inventarizaciju baštine i kategorizaciju kako bi se pristupilo održavanju i očuvanju u skladu sa stručnim normama. Trebalo bi računati na objedinjavanje svih tih informacija i njihovu dostupnost, te bi bila poželjna prateća digitalizacija najznačajnijih kulturnih dobara kao što su stare knjige i određeni dokumenti. Trebalo bi potom istražiti programe zaštite objekata koji su važni za identitete zajednice, te raditi na očuvanju umijeća što podrazumijeva stare zanate i obrte, njihovo prenošenje na mlađe i stvaranje okvira u kojem bi oni mogli biti održivi uvođenjem u neke turističke programe“, ističe Žigmanov.
Kada je riječ o nematerijalnoj baštini Hrvata u Srbiji, situacija je slična. Postoje određeni obrasci po pitanju usmene književnosti uključivanjem u obrazovni proces i to se najprije odnosi na mjesnu kulturnu baštinu vezanu uz lokalne govore. Najrazvijenije prakse do sada su one koje se tiču tradicijske kulture a to su običaji, no te aktivnosti još uvijek ne prati stručna obrada i zapisivanje sadržaja tradicijske kulture. Žigmanov ističe kako je potrebno dokumentirati sveukupnu nematerijalnu kulturnu baštinu kroz registar, prezentirati je i valorizirati što bi se sve odvijalo u jednom centru za nematerijalnu kulturnu baštinu gdje bi nositelj mogao biti Zavod. Ravnatelj ZKVH-a dalje navodi kako je potrebno razviti institucionalnu potporu svim djelatnostima vezanim za nematerijalnu kulturnu baštinu spram udruga kulture koje su nositelji toga, te unaprijediti stručnu pomoć zajednicama koje prednjače u ovom kulturnom segmentu.
„Sve bi se moglo kvalitetnije ostvariti ukoliko bi postojala snažnija institucionalna potpora i suradnja sa mjerodavnim tijelima u Hrvatskoj. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata već je učinio prve korake organiziranjem seminara s Centrom za nematerijalnu kulturnu baštinu iz odsjeka Ministarstva kulture RH. Radili smo nešto na planu očuvanja materijalne kulturne baštine jer smo svjedoci da se ono što pripada hrvatskoj kulturnoj baštini želi razbaštiniti, otrgnuti i staviti u druge identitetske okvire, a najbolji primjer je bunjevački govor koji se tiskao na ćiriličnom pismu. Stručna pomoć RH je i više nego dobrodošla, no ta pomoć mora počivati na poznavanju hrvatskih prilika u Srbiji“, zaključuje ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov.
Nakon izlaganja uslijedila je konstruktivna rasprava u koju su se uključili manjinski i domovinski Hrvati Marin Knezović, Zvonimir Deković, Tomislav Žigmanov, Ivan Gugan, Petar Antunović, Radoslav Janković, Josip Forjan, Irena Miholić, Jadranka Grbić Jakopović, Petar Kuštra i Vesna Kukavica.
Sudionici Foruma u Zagrebu bili su Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore iz Tivta, Antonio Sammartino, predsjednik Zaklade „Agostina Piccoli“ iz Italije, Mišo Hepp, glasnogovornik Hrvata u mađarskom parlamentu i Ivan Gugan, predsjednik Hrvatske državne samouprave iz Budimpešte, Franjo Ipša, predsjednik Zajednice Hrvata u Makedoniji iz Skopja, Radoslav Janković, predsjednik Hrvatskog kulturnog saveza u Slovačkoj, Marija Broszova, potpredsjednica Hrvatskog kulturnog saveza u Slovačkoj iz Hrvatskoga Jandrofa, Petar Antunović, predsjednik Saveza hrvatskih društava u Sloveniji iz Ljubljane i Ivo Tijan, predsjednik IO Hrvatskog društva Ljubljana, Darko Sarić Lukendić, predsjednik Izvršnog odbora Nacionalnog vijeća hrvatske nacionalne manjine i Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice.
Državna tijela i institucije RH predstavljali su predstavnici Ureda predsjednika RH, Hrvatskoga sabora, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva kulture, Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, HAZU, Hrvatskog instituta za povijest, Instituta za etnologiju i folkloristiku , Instituta Ivo Pilar, Instituta za migracije i narodnosti, Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Gradskoga zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode i NSK. Pozivu na Forum odazvali su se i veleposlanica Republike Makedonije u RH, predstavnici Veleposlanstava Austrije i Mađarske i Veleposlanstva RH u Beogradu.
Ovogodišnji, 20. Forum okupio je jedanaest čelnika manjinskih hrvatskih asocijacija iz sedam europskih država koji su nakon jednodnevne rasprave donijeli zaključke.
Zaključci 20. Foruma Hrvatskih manjina 2014.
na temu Hrvatska kulturna baština je i kulturna baština hrvatskih manjina u europskim državama – kako Republika Hrvatska može pridonijeti njezinom očuvanju
U skladu s temom 20. Foruma hrvatskih manjina razmatralo se stanje kulturne baštine hrvatskih manjinskih zajednica i mogući vidovi njezine zaštitite kao temelja očuvanja i razvitka kulturnog i nacionalnog identiteta Hrvata u multietničkim sredinama domicilnih država. Uzimajući u obzir iznesene podatke i provedenu raspravu, doneseni su slijedeći zaključci:
1. Predlažemo sustavno identificiranje, evidentiranje, dokumentiranje i stručnu obradu kulturne baštine hrvatskih manjina. U ovom procesu potreban je angažman resursa postojećih hrvatskih manjinskih institucija, kulturnih udruga, pojedinaca i resursa matične i domicilnih država. Institucije RH vlastitim iskustvima u zaštiti kulturne baštine mogu pomoći u primjeni pozitivnih praksi unutar hrvatskih manjinskih zajednica.
2. Predlažemo da se osnuje odbor za praćenje zaštite kulturnih dobara koji bi pratio implementaciju zakonskih akata o zaštiti kulturne baštine hrvatskih manjina. Takav odbor trebao bi imati i funkciju koordinatora između predstavnika hrvatskih manjina i Ministarstva kulture RH koje na tom području može najefikasnije djelovati te educirati i pomagati pripadnike manjina zadužene za očuvanje kulture.
3. Predlažemo sustavno planiranje i osiguravanje financijskih sredstava u Republici Hrvatskoj kako bi se mogli realizirati programi i projekti zaštite kulturne baštine hrvatskih manjina.
4. Predlažemo da se strategija pružanja pomoći manjinskim zajednicama strogo temelji na specifičnostima kulturne baštine svake pojedine zajednice.
5. Predlažemo uključivanje predstavnika hrvatskih manjinskih zajednica u projekte kulturne suradnje Republike Hrvatske sa zemljama u kojima hrvatske zajednice žive.
U Zagrebu 14. studenoga 2014.
Potpisnici zaključaka:
Za hrvatsku nacionalnu manjinu u Sloveniji Petar Antunović, predsjednik Saveza hrvatskih društava u Sloveniji , Ljubljana;
Za hrvatsku nacionalnu manjinu u Makedoniji Franjo Ipša, predsjednik Zajednice Hrvata u Makedoniji, Skopje;
Za hrvatsku nacionalnu manjinu u Crnoj Gori Zvonimir Deković , predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, Tivat;
Za hrvatsku nacionalnu manjinu u Italiji Antonio Sammartino, predsjednik Zaklade „Agostina Piccoli“;
Za hrvatsku nacionalnu manjinu u Mađarskoj Mišo Hepp, predsjednik Hrvatske državne samouprave, Budimpešta;
Za hrvatsku nacionalnu manjinu u Srbiji Darko Sarić Lukendić, predsjednik Izvršnog odbora Nacionalnog vijeća hrvatske nacionalne manjine, Subotica;
Za hrvatsku nacionalnu manjinu u Slovačkoj Radoslav Janković, predsjednik Hrvatskog kulturnog saveza u Slovačkoj, Hrvatski Jandrof;
Za Hrvatsku maticu iseljenika mr. sc. Marin Knezović, ravnatelj.
Tekst: Diana Šimurina-Šoufek i Dijana Prćić
Fotografije: Snježana Radoš i Darko Sarić Lukendić