Roman Divlje guske hrvatske književnice podrijetlom iz Vojvodine (Plavne) Julijane Adamović nedvojbeno se može smatrati svojevrsnim hitom, budući da je popraćen brojnim pozitivnim kritikama u Hrvatskoj gdje je objavljen prošle 2018., ali i u Srbiji gdje je ove godine izišao u izdanju prestižne Lagune. Ujedno, zapaženo prolazi i kod čitatelja u obje zemlje. Predstavljajući ovaj roman, Julijana Adamović je prošloga petka prvi puta gostovala u Subotici, a na poziv Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Simbolika i naturalizam
Divlje guske su roman o odrastanju, ukazao je na početku predstavljanja moderator večeri, ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov. Premda mjesto radnje nije imenovano, više je nego jasno, kako je dodao, da se radi o bačkom selu Plavna, stvarnom mjestu autoričina odrastanja. Jasno na to ukazuju lokalni toponimi, govor, tj. šokačka ikavica, vezana uz lik Babe, te socijalni okvir u romanu.
Divlje guske imaju duboku simboliku u romanu, pojavljući se više puta. Osim što su česta životinja u podunavskim prostorima, gdje se radnja romana odvija, pojavljuju se u surovoj sceni očeva lova, a još važnije kao papirnata igračka u „čistoj sobi" kojoj se glavna sedmogodišnja junakinja Katarina ispovijeda, kazao je on.
Dodao je kako se naturalistički stil, kojim je roman pisan, dobro uklopio u priču romana, te zaključio kako je u geopoetičkom smislu Julijana Adamović, poput Nevena Ušumovića, koji također djeluje u Hrvatskoj, značajna ne samo za tamošnju scenu već i za prostor književnosti vojvođanskih Hrvata.
Slojevitost i simbolika
Govoreći o Divljim guskama, autorica Julijana Adamović je kazala kako je u pitanju slojevit roman u kojemu ne manjka autobiografskih elemenata. Divlje guske bile su radni naziv koji se, unatoč drugim verzijama, na kraju ipak zadržao. Inače, divlje guske su poznate po međusobnoj solidarnosti i one zajednički, gurajući krilima jednu drugu u jatu, znatno dulje mogu letjeti negoli same. Na simboličkoj razini taj motiv je važan za knjigu.
„U svojoj esenciji to je priča o separacijskom strahu, o strahu od napuštanja. Te guske su lajtmotiv, jer junakinje romana se boje da budu napuštene”, pojasnila je autorica.
Roman je, kako je ocijenio Žigmanov, veoma uspješno ispisan u netipičnom rakursu – prvom licu množine, što pridonosi prikazu specifičnog duševnog stanja junakinje.
„Nažalost, ja bih voljela da je to moj izum, ali nije, to sam srela u romanu Ágote Kristóf. Moj je roman u izvjesnom smislu odgovor na to djelo”, rekla je Adamović.
Demistifikacija i recepcija
Također, Adamović je u Guskama nastojala demistificirati kako pretjerano idealizirane tako i one pretjerano negativne slike o socijalističkom uređenju u Jugoslaviji te progovoriti i o problemu nacionalne netrpeljivosti „koja se nije dogodila odjednom 90-ih godina već je tinjala u nekom pasivnom obliku budući da se uvijek iz prikrajka znalo reći nešto negativno o nekom „drugom””.
Adamović je odrasla u Plavni te započela studij u Beogradu, ali početkom ratnih 90-ih seli za Hrvatsku, gdje od toga vremena živi.
„Iz Plavne sam otišla, ali Plavna iz mene nije. Ali ne u nekom romantičnom, nostalgičnom smislu. Prvi puta sam se vratila 2001. godine. I dalje mislim da poznajem te ljude, neke sam djelomice opisala u romanu, iako se puno toga promijenilo. Točni toponimi su u romanu namjerno izostavljeni s obzirom na to da sam željela da ih i čitatelji u Slavoniji mogu doživjeti kao svoje”, navela je autorica.
Pozitivna recepcija djela ju je, kako kaže, iznenadila jer je već deset godina na sceni, ali nikada prije nije bila dio književnog mainstreama.
„Ne mogu reći da nisam zadovoljna. S Divljim guskama se desio bum, ušla sam s njima u gotovo sva finala književnih nagrada u Hrvatskoj, a dobila sam i jednu nagradu koju dodjeljuje Razred za književnost Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti. To je nagrada za najbolji roman u 2018. godini i ona će mi biti uskoro uručena. Ono čime se stvarno moram pohvaliti je to što je ova knjiga u Slavoniji doživljena kao „nešto naše” što praktično nismo imali od romana Đuka Begović”, kazala je autorica, dodavši kako je život i običaje u tradicionalnoj zajednici prikazala kako ih vidi, u jednoj neidealiziranoj verziji.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)