Tročlano povjerenstvo – kojim je predsjedavao dr. sc. Slaven Bačić, te ostalih dvoje članova Nela Tonković i Vladan Čutura – imali su zadatak od 27 naslova odabrati najbolju knjigu objavljenu 2013. godine. Sukladno njihovim profesionalnim i znanstvenim interesima svaki je član Povjerenstva pratio određene segmente knjiga – znanstveno-publicistička, književna djela te vizualno-likovno oblikovanje knjiga.
Prema odluci Povjerenstva, nagradu za najbolju knjigu „Emerik Pavić“ za 2013. godinu dobila je knjiga Bunjevački Put križa, autora Tomislava Žigmanova, u nakladi Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ iz Subotice.
Povjerenstvo je dobilo na uvid i pregledalo 27 knjiga tiskanih na hrvatskom jeziku u 2013. godini, a odlučilo je da njih 10 uđe u uži izbor, da bi na koncu i odabrali knjigu koja će biti nagrađena.
Nagrada je Tomislavu Žigmanovu i nakladniku uručena 24. listopada 2014. godine, na multimedijalnoj večeri u okviru XIII. „Dana Balinta Vujkova : dana hrvatske knjige i riječi“ u Subotici.
Obrazloženje Povjerenstva donosimo u cijelosti:
„Nagrada 'Emerik Pavić' za najbolju knjigu tiskanu 2013. godine dodjeljuje se Tomislavu Žigmanovu za knjigu Bunjevački Put križa, u izdanju Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost 'Ivan Antunović'.
Prema ocjeni Povjerenstva za izbor najbolje knjige objavljene tijekom 2013. godine, knjiga Tomislava Žigmanova Bunjevački Put križa predstavlja značajan iskorak u istraživanju, promišljanju i ponovnoj invenciji jednog široko prihvaćenog i dobro znanog vida pobožnosti, koju autor na uvjerljiv način približava današnjem čitatelju, u naporu da uspostavi ravnovjesje između kršćanskih i općeljudskih vrednota, okupljenih oko motiva muke. One, u očima autora, ne smiju postojati samo u sadržajima nekadašnjih pobožnosti Križnoga puta i njezinom eventualnom trenutačnom ehu, već je te vrednote potrebno promicati i putem suvremenih izričaja u književnim djelima. Autentičnim autorskim iskazom ne samo dokumentarne, već i umjetničke vrijednosti, Tomislav Žigmanov izdvaja se u ovom djelu, napisanom inače na bunjevačkoj ikavici, kao pisac originalnih zamisli i lapidarnoga stila.
Također, u knjizi je očitovana do sada rijetko viđena sposobnost spajanja više umjetničkih medija u smislenu i jedinstvenu cjelinu. O tome svjedoče izvanredno uspjele fotografije križeva krajputaša Augustina Jurige, kao i opore crtežne ilustracije postaja Križnoga puta Ante Rudinskog, prvog takvog pokušaja među bunjevačkih Hrvata, oko kojih je ispleten tekst, pa su tako one postale njegovim gotovo sastavnim dijelom. U tom smislu, osobito je potrebno istaknuti i cjelokupni vizualni dojam ove knjige: na prvi pogled podsjeća na molitvenike iz prve polovice XX. stoljeća, dok ju je moguće vidjeti i kao grafičku reinterpretaciju ove forme, osmišljenu tako da budi pomalo nostalgična osjećanja, no ipak – između korica – ona insistira na ostanku u sadašnjosti na jedan istaknuto suvremen način.“
