Na Multimedijalnoj večeri u okviru 18. Dana hrvatske knjige i riječi – dana Balinta Vujkova, u petak, 25. listopada 2019. godine u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata treći je puta dodijelio trijenalnu nagradu za najbolju knjigu u području znanosti i publicistike, koja nosi ime jednog od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca iz Vojvodine XX. stoljeća, filozofskog i teološkog pisca Tome Vereša.
Prema odluci Povjerenstva, u kojem je predsjednik Mario Bara te članovi Dragan Muharem i Katarina Čeliković, ovogodišnja nagrada pripala je dr. sc. Robertu Skenderoviću za knjigu Povijest podunavskih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca): od doseljavanja do propasti Austro-Ugarske monarhije, u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice i Hrvatskog instituta za povijest, Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz Slavonskog Broda (2017.).
Povjerenstvo je imalo zadatak izabrati najbolju knjigu u području znanosti i publicistike koja je objavljena u razdoblju 2016. do 2018. godine, a u tom su razdoblju objavljena 33 naslova.
Obrazloženje:
Povjerenstvo se u donošenju odluke vodilo sljedećim kriterijima: znanstvena i stručna kvaliteta, korištena metodologija, kritika izvora, relevantnost publikacije te njezina aktualnost i odjek u javnosti. Knjiga dr. sc. Roberta Skenderovića iscrpna je znanstvena analiza utjecaja brojnih čimbenika na kulturu, identitet te društveni i politički razvitak podunavskih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca). Djelo je pisano akademskim stilom, primjerenim struci, ali razumljivim široj čitateljskoj publici kojoj je namijenjeno. Prostor i tema koju je autor uzeo za obradu je do danas još uvijek marginalna i relativno neistražena u okvirima hrvatske historiografije. Istraživanja su dovela autora do ključnih čimbenika integracije različitih skupina hrvatskog stanovništva tako i onih u Podunavlju. Autor u djelu ukazuje na dugu prisutnost Bunjevaca i Šokaca u Podunavlju, a za Šokce iznosi hipotezu na njihovu možebitnu autohtonost u Slavoniji sa Srijemom te sjevernoj Bosni što potkrepljuje relevantnim izvorima. Ističe se da su raniji etno-kulturni identiteti uvijek egzistirali u određenom političkom okruženju zbog čega se smatraju i političkim identitetima. Kroz njihovu dugu prisutnost u Podunavlju analizirana je kompleksnost oblikovanja bunjevačkog i šokačkog identiteta od predmodernih subetničkih, do suvremenog hrvatskog nacionalnog identiteta. Izdvaja neke od ključnih čimbenika u tim procesima:prisutnost kontinuiranih migracija iz hrvatskog matičnog prostora u druga područja zajedničke Ugarske države, a kasnije i Austrije, odnosno Austro-Ugarske, zatim kulturnu povezanost koja je također bila izražena prije svega preko djelovanja svećenstva, napose djelovanje franjevačke provincije Bosne Srebrene koja je obuhvaćala velik prostor od Budima i Pešte na sjeveru sve do Jadranskog mora na jugu, kao i ne manje važnu gospodarsku povezanost cijelog tog prostora.
Doprinos ove knjige su brojne nove spoznaje o sastavnicama identiteta, povijesnim, društvenim i kulturnim procesima koji su oblikovali specifičnosti u pojedinih skupina podunavskih Hrvata. Na koncu, zaključit ćemo obrazloženje na tragu autorovih istraživanja da je politička i nacionalna integracija Bunjevaca i Šokaca uz oblikovanje modernog hrvatskog nacionalnog identiteta samo prirodni nastavak višestoljetne etničke i kulturne integriranosti Bunjevaca i Šokaca u hrvatsko etničko biće za što postoje povijesni, lingvistički, kulturni i drugi dokazi koje autor u djelu obilato navodi.
ZKVH
