Prigodom 150. obljetnice rođenja Antuna Gustava Matoša Društvo hrvatskih književnika Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica i Društvom hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, te uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, objavilo 2023. godine prvu knjigu Antuna Gustava Matoša IVERJE, skice i sličice: s uvodnom studijom Antuna Lučića i dva autobiografska teksta Antuna Gustava Matoša.
Prva Matoševa knjiga objavljena je 1899. u Mostaru, a u uvodnoj studiji dr.sc. Antun Lučić, sveučilišni profesor i hrvatski književnik iz Mostara, pojašnjava razloge kako je i zašto baš Mostar, dobio počast da jedan od najvećih hrvatskih književnika tamo objavi svoj prvijenac: „Kao svojevrsni „samac usred svemira“ Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 1873. – Zagreb, 1914.) zaslužuje da se s njegovim više no prvijencem, planetom Iverje, uz podnaslovne „skice i sličice“, udahne novi život na putanji književne recepcije i pratećih tekstnih odnosa(…) Nakladničkom putanjom Matoš je poput letača, bilo da se pojavi s panonske ravnice ili iz koje već metropole, iza sedam planina, ipak se zarana spusti na mostarsku pistu knjižara i nakladnika Pachera i Kisića.
U godinama koje su prethodile objavljivanju Iverja, životnim i intencijama sudbine, Matoš je povezivao Zagreb, Beograd, Beč, München, Ženevu, Pariz i Mostar, grad koji se, zahvaljujući prvijencu, samo letimice spomene (…) Prvotisci Matoševih pripovijesti osvanuli su u četiri geografski udaljena grada i na stranicama pet različitih periodika. „Moć savjesti“, prva uvrštena u Iverje, objavljena je u zagrebačkom Vijencu 1892., a „Nezahvalnost?“ je tiskana u Narodnim novinama, također u Zagrebu, 1897. „Dvije pripovijesti“ objavljene su u Sremskim Karlovcima, u Brankovu kolu, i to „Čestitka“, 1896., te „Pereci, friški pereci …“, 1897. U navedenom zbirnome prvotisku pretposljednja pripovijest „Kip domovine leta 188*“ (pod naslovom „Junačka smrt“) objelodanjena je u beogradskom časopisu Delo, 1895., a posljednja pripovijest „Miš“ otiskana je u mostarskoj Zori, 1899. (…).”
IVERJE, skice i sličice: s uvodnom studijom Antuna Lučića i dva autobiografska teksta Antuna Gustava Matoša izlazi na 155 stranica u Knjižnici Matošev milenij, kao peta knjiga, čiji je glavni urednik Goran Rem, dok je ovu knjigu priredio Mirko Ćurić.
Nakladnici zahvaljuju Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici na ustupljenim preslicima prvog izdanja Iverja.
Knjiga je tiskana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Na koricama knjige otisnut je znameniti tekst iz Matoševe Nedovršene autobiografije:
„Rođen sam u Srijemu, u Tovarniku, u petak, trinaestoga, 13. lipnja 1873. Dijete ostarjelog devetnaestog i starac dvadesetog, još djetinjastog vijeka. Moj djed, čuveni bački „meštar“ (učitelj) Grgur, posvađao se sa svim bačkim i srijemskim popovima. Umro je u Zagrebu, u našoj staroj kući u Jurjevskoj ulici, taj kršni, vječno zdravi i plahoviti školnik i orguljaš, što kao Dositije poče svoju karijeru u samostanu. Moja baka bijaše čista Mađarica iz dobre za ono vrijeme kuće, kći liječnika. I sad je vidim kao nekad u ravnom i bogatom bunjevačkom selu Kaćmaru blizu Baje, Sombora i Subotice: hitru, veselu, vazda na šalu spremnu kao ono sa franjevcem Gubancošem, u crnoj svilenoj krinolini, živim crnim očima i finim senzualnim nosićem. Govorila je hrvatski, ikavski, čisto kao i moj dida, jer su još onda ista usta istom pravilnošću znala besjediti ta dva materinska jezika. Moj otac August je poznati zagrebački učitelj i orguljaš kod Sv. Marka. Moja majka s lijepim imenom Marija je Našičanka iz stare porodice Schams, nekad vlasnice ljekarna u Petrovaradinu i Našicama…“
Knjiga se po cijeni od 1000 dinara može nabaviti u prostorijama Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata na adresi Laze Mamužića 22 u Subotici, slanjem e maila ili pozivom na broj telefona.
ZKVH