Na temelju višegodišnje međunarodne znanstvene suradnje, kao i potpisanoga Ugovora o sunakladništvu između Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj od 1. travnja 2015. godine, početkom mjeseca svibnja zajedničkim je naporima ovih institucija objavljena povijesno-pravna znanstvena monografija segedinskoga Hrvata i sveučilišnoga docenta dr. sc. Ladislava Heke pod naslovom „Dalmatini (Bunjevci) u slobodnim kraljevskim gradovima Segedinu i Subotici“. Spomenuta suradnja dviju hrvatskih institucija iz Vojvodine i Mađarske počiva na činjenici da veliki dio njihove povijesti – sve do 1918. – predstavlja zajedničku baštinu te da je, radi racionalizacije ionako ne previše razvijenih resursa, zajednička suradnja na istraživanjima i objavljivanju njihovih rezultata i više nego poželjna.

Knjiga je obima 263 stranice, a sastoji se od, nakon kratkoga autorovog „Predgovora“, uvodnoga dijela („Hrvati u Ugarskoj“, str. 11-39), zatim prvoga poglavlja, koji je posvećen povijesti Dalmatina-Bunjevaca u slobodnom kraljevskom gradu Segedinu (str. 43-132), zatim drugoga poglavlja, u kojem se prikazuje povijest Dalmatina-Bunjevaca u slobodnom kraljevskom gradu Subotici (str. 135-258), te kratkog zaključka na kraju (str. 259). Glavna poglavlja podijeljena su na manja potpoglavlja čija je veličina određena temom koju obrađuju, a knjiga se završava odabranom bibliografijom važnijih radova (str. 260-263). Urednik ove vrijedne studije je pravni povjesničar iz Subotice dr. sc. Slaven Bačić.

U svojoj je recenziji, jedan od recenzenata, viši znanstveni suradnik dr. sc. Robert Skenderović s Hrvatskoga instituta za povijest, posebno apostrofirao sljedeće: „u uvodnom poglavlju autor obrazlaže pojavu Dalmatina u Podunavlju te upućuje na njihovu važnost za povijesti gradova Segedina i Subotice, o čemu kasnije opširnije elaborira u glavnim poglavljima. Analizom dosadašnje historiografije o povijesti tih gradova autor pokazuje da je uloga Dalmatina-Bunjevaca nedovoljno valorizirana, iako je posebice u XVIII. i XIX. stoljeću bila vrlo značajna. Autor, također, nastoji utvrditi smjerove i vrijeme doseljavanja iz Dalmacije. Posebnu pažnju posvećuje odnosima dalmatinskog i bunjevačkog identiteta, kao i njihovim uklapanjem u nacionalno-integracijske procese Hrvata u ugarskom Podunavlju te ih objašnjava iz pozicije suvremenog znanstvenog tumačenja nacionalnih ideologija. U knjizi autor otvara nekoliko tema važnih za nacionalnu povijest Hrvata u Podunavlju, ali i za opće istraživanje nacionalnih ideologija i procesa. Među njima posebice se ističe pitanje pomađarivanja koje je višestruko značajno i izrazito kompleksno. Upravo u analizi toga problema autor pokazuje istraživačku zrelost, izvanredno poznavanje povijesnih izvora i historiografske literature, kao i poznavanje samog prostora o kojem piše. Prikaz socijalne strukture zajednica Dalmatina-Hrvata u Segedinu i Subotici te kratki životopisi najvažnijih pojedinaca koji su bili članovi tih zajednica predstavljaju vrijedan prilog istraživanju tih gradova, ali i spomenutih zajednica. Time je autor napravio važan iskorak u poznavanju jednog važnog segmenta socijalne povijesti Bačke i Čongradske županije“.

U zaključnoj ocjeni, recenzent Skenderović je istaknuo sljedeće: „Izbor komparativne analize života Dalmatina-Bunjevaca u Segedinu i Subotici metodološki je vrlo opravdan i umnogome nadopunjuje dosadašnje historiografske spoznaje o povijesti tih gradova. Iscrpnim prikazom uloge Dalmatina-Bunjevaca u životu tih gradova autor je pokazao da je njihov značaj u dosadašnjoj historiografiji bio nepravedno zapostavljan. Spoznaje o njihovom društvenom životu koje donosi ova knjiga važne su za razumijevanje nacionalno-integracijskih procesa na regionalnom nivou, a posebice za razumijevanje nacionalne integracije Dalmatina-Bunjevaca u hrvatski nacionalni korpus koji je nastupio kao prirodni nastavak njihove ukorijenjenosti u hrvatskom predmodernom etno-kulturnom identitetu“.

Drugi recenzent, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer iz Osijeka prof. dr. sc. Josip Vrbošić, u svojoj, pak, recenziji ističe kako autor Heka „temeljem arhivske građe poglavito na njemačkom i mađarskom jeziku potanko opisuje valove naseljavanja, možda je najpreciznije reći katolika, s područja današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine u spomenuta dva grada i njihovo šire područje. Naravno uzroci ovih migracija bili su prvenstveno vojno-politički, jer na taj način u novim područjima mogao se očuvati u prvom redu vjerski život doseljenika. Autor precizno iznosi podatke o broju doseljenika i mjestima koje su naseljavali pod vodstvom franjevačkih svećenika i drugih organizatora preseljavanja. Ono što fascinira kroz cijeli tekst rukopisa je i od autora isticana činjenica da su naseljenici u ova dva grada bez obzira na svoja ranija zanimanja participirali u realnome, ne rubnom životu, u novoj sredini. Mnogi od njih u tom gradskom 'kolektivnom plemstvu' postali su pripadnici plemićkoga staleža, zadobili su u crkvenoj hijerarhiji istaknute biskupske i prelatske položaje, u gradskom životu istaknute činovničke sinekure, kao što su i u obrtničko-trgovačkoj branši imali prepoznatljivu ulogu. No, takva sposobnost integracije u novoj sredini imala je za posljedicu gubitak 'starog' identiteta u nacionalnom smislu, jer je vjerska istoznačnost kao odrednica nacionalne profilacije odvela Dalmatine, poglavito u Segedinu, u okrilje brojnijeg i snažnijeg mađarskog nacionalnog identiteta. Za razliku od Segedina, u Subotici, a osobito u njenoj okolnoj salaškoj kompoziciji, kao i u brojnosti doseljeničke populacije, Subotica je sačuvala, za razliku od Segedina i danas snažniju i brojniju hrvatsko-bunjevačku populaciju“.

Na koncu, prof. Vrbošić je ocijenio kako najnovija knjiga dr. sc. Ladislava Heke predstavlja „značajan doprinos u istraživanju povijesti hrvatskih migracijskih tijekova. Naime, pred osvajačkim osmanlijskim pohodima hrvatski puk nastanjivao se na području današnje Rumunjske, Mađarske, Austrije, Slovačke i Italije, no Subotica i njezina okolica (Bačka), uspjeli su, vremenu usprkos, sačuvati u svom mozaiku i hrvatski nacionalni identitet. Stoga istraživanja geneze, kao i opstanak hrvatske migracije u ovim prostorima, te svekoliko prikazivanje njenog tijeka, socijalne dinamike, vjerske isprepletenosti, ekonomske prilagodbe i kulturne referentnosti predstavljaju značajan znanstveni doprinos“.

Na temelju iznesenoga jasno je kako je objavom ovoga djela dr. sc. Ladislave Heke pouzdano prikazana usporedna povijest mjesnog hrvatskog puka u Segedinu i Subotici pridošlog unajvećma nakon protjerivanja Turaka iz ovog dijela Panonije koncem XVII. stoljeća, puka koji je, bez obzira na prostornu blizinu, imao različite procese kako društvenoga razvoja tako i asimilacije. Nekoć brojna skupina segedinskih Hrvata tako je vremenom posve asimilirana, dok su oni u Subotici ipak očuvali svoju narodnosnu samobitnost. Pri tomu je za općinstvo u Vojvodini, pa i ono hrvatske provenijencije, od posebne važnosti to što se putem ove studije dr. sc. Ladislava Heke mogu dobiti prve relevantne i cjelovite informacije o povijesti bunjevačkih Hrvata u Segedinu, povijesti o kojoj oni gotovo ništa nisu znali.

Knjiga se po cijeni od 800,00 dinara može kupiti u prostorijama Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Laze Mamužića 22, Subotica.