Hrvatska zajednica u Vojvodini je nakon smrti profesora magistra znanosti Đure Lončara ostala bez velikoga čovjeka velika srca i čovjeka koji je bio u nesebičnoj funkciji pomoći drugima, istaknuto je tijekom komemorativnog skupa održanog 17. lipnja 2013. godine u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, u povodu profesorove smrti. Mr. sc. Đuro Lončar ostavio je duboka traga u ekonomskom znanstvenom području, ali i kulturnom, kada je riječ o hrvatskoj zajednici.

Imao je pozitivno i konstruktivno držanje kada je riječ o kulturnom prostoru hrvatske zajednice u Vojvodini, što je iskazao izuzetnim zadovoljstvom zbog osnivanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, uz redovitu prisutnost u kulturnom životu zajednice, rekao je ovom prilikom ravnatelj ustanove Tomislav Žigmanov.

„Sve je to činio vrlo zatajno, nije bio razmetljiv u vlastitoj dobroti, nije se hvalisao niti je težio sjediti u prvim redovima. Uvijek je skromno i iz drugoga reda, ali uz ključne prinose, nesebično darivao ono što je imao. Nama mlađima je to s jedne strane bila potvrda naših nastojanja, a s druge, kada smo imali određenu vrstu dvojbe ili sumnje, bio je pomoć putem savjeta za naše daljnje djelovanje.“

Jedan dio vlastite biblioteke, koju je godinama marljivo prikupljao, darovao je Zavodu. Riječ je o periodičnim publikacijama koje su na hrvatskom jeziku izlazile od 1990. godine. Ubrzo nakon toga donio je još javno objavljenih dokumenata u svezi s subotičkom likovnom i književnom scenom.

„Kao intelektualac, pomno je pratio tiskovine koje su izlazile u Subotici i Somboru, te je pravio izbor tema prema vlastitom zanimanju. Većinom su to bile zavičajne teme koje su se ticale bunjevačkih Hrvata. Tako obrađenu zbirku također je darovao Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao vrstu začetka biblioteke koja bi čuvala i pratila suvremenu povijest ovdašnjih Hrvata“, rekao je prof. Tomislav Žigmanov.

mr. sc. Đuro Lončar
Profesor mr. sc. Đuro Lončar, predavač Ekonomskog fakulteta u mirovini, rođen je u Čonoplji 22. travnja 1928., u bunjevačkoj obitelji poljodjelca i bravara Martina, i kućanice Marije, rođ. Đurković. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, a Trgovačku akademiju u Somboru. Kao dijete bio je član dramske sekcije Bunjevačke kasine u Čonoplji, a poslije rata Hrvatskog kulturnog društva „August Šenoa“ u Čonoplji. Isprva je radio u somborskim poduzećima, a 1950. odlazi na studij u Beograd. 
Na Ekonomskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1955., poslije čega odlazi u Suboticu kao stipendist Sreskog saveza zemljoradničkih zadruga i radi na poslovima analize, a nakon dvije godine postaje šef odjela za plan i analizu u HI Zorka. God. 1958./59. predaje kao profesor u Ekonomskoj školi u Subotici, 1960. upisuje poslijediplomski studij, a od 1961. je na Ekonomskom fakultetu asistent, viši stručni suradnik te stručni savjetnik. Magistrirao je 1967. s temom „Intenziviranje vremenskog fonda kapaciteta u industrijski poduzećima“. Bio je prvi suradnik prof. Stjepana Hana, jednoga od osnivača Ekonomskog fakulteta u Subotici. Radio je na predmetima Ekonomika i organizacija industrijskih poduzeća, Organizacija i poslovanje industrijskih poduzeća i Nauka o radu i organizaciji. God. 1975. državo je nastavu i ispite iz Ekonomike i organizacije rada za 1975. godinu. Autor je preko 50 stručnih i znanstvenih radova za potrebe poduzeća, znanstvenih skupova i sl., od kojih je neke objavio u Analima Ekonomskog fakulteta u Subotici, Novom privredniku (Subotica), Privrednom pregledu (Beograd) i dr. Bio je tajnik Društva ekonomista Subotice, na fakultetu je obavljao veći broj funkcija (tajnik i zamjenik šefa katedre za ekonomiku i organizaciju industrije, a kao delegat Fakulteta bio je članom više pokrajinskih tijela (Prosvjetnog savjeta Vojvodine, Privrednoj komori Vojvodini Vojvodine itd.).
Nakon odlaska u mirovinu 1990. bavio se sastavljanjem bibliografija, istraživao je povijest rodnog sela, a članke je objavljivao u Subotičkoj Danici, somborskome Miroljubu i Klasju naših ravni. Bio je član Znanstveno-istraživačkog odjela HKC-a „Bunjevačko kolo“, Hrvatskog akademskog društva i Pučke kasine 1878. te suradnik Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. Dijelove svoje biblioteke i arhive darovao je Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata i Katoličkom institutu „Ivan Antunović“. Bio je redoviti posjetitelj svih kulturnih zbivanja u gradu, a osobito vezanih hrvatsku zajednicu.
Preminuo je poslije kraće i teške bolesti u subotu, 15. lipnja 2013. u 8,30 sati u subotičkoj gradskoj bolnici.

Kao član Hrvatskog akademskog društva te suradnik na izradi Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, mr. sc. Đuro Lončar je bio temeljit u radovima koje je objavljivao, podsjetio je predsjednik Hrvatskog akademskog društva i glavni urednik Leksikona dr. sc. Slaven Bačić.

„Njegovi su radovi bili veoma minuciozni, svaki podatak do kojeg je došao je provjerio. Zvao je župnike, čitao je stari tisak i istraživao arhive, kako bi došao do traženog podatka. Bio je čovjek izvan svih sukoba, nije želio sudjelovati u raspravama koje bi imale loše konotacije. Nosio je pozitivnu energiju do posljednjeg trenutka, čini mi se.“

Kao značajan kadar za Suboticu, u vrijeme njegova dolaska s fakulteta u Beogradu, radio je s profesorima koji su rodonačelnici brojnih znanstvenih disciplina koje i danas predstavljaju temelje nastavnog plana Ekonomskog fakulteta u Subotici, istaknula je među ostalim prof. dr. Gizela Šušnjar, u ime ove ustanove.

„Teško se može prihvatiti praznina koju će lik Đure Lončara ostaviti za sobom u životu našega grada. Đuro Lončar je čovjek koji je izuzetno volio svoj grad, ljude u njemu i svaki oblik stvaralaštva, bilo to gluma, pisana riječ ili lijepo umjetničko djelo. Njegov pozdrav, široki osmijeh i tople riječi nedostajat će svakome tko je poznavao Đuru i smatrao sebe njegovim prijateljem“, rekla je prof. Šušnjar opraštajući se od svoga negdašnjega kolege.

Zemni ostatci prof. Đure Lončara pokopani su istoga dana na mjesnom groblju u Čonoplji.

Priređeno prema tekstu Siniše Jurića