U povodu praznika hrvatske zajednice, dan nakon blagdana sv. Josipa, 20. ožujka Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata organizirao je predstavljanje knjige dr. sc. Roberta Skenderovića Povijest podunavskih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca) od doseljavanja do propasti Austro-Ugarske Monarhije. Knjiga je predstavljena u Velikoj vijećnici Gradske kuće, a o njoj su, kao i o Skenderovićevom sveobuhvatnom znanstvenom doprinosu za ovdašnje Hrvate govorili ravnatelj ZHVH-a Tomislav Žigmanov, pravni povjesničar i glavni i odgovorni urednik Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca dr. sc. Slaven Bačić, ravnatelj Povijesnog arhiva Subotice Stevan Mačković, a pročitano je i pismo predstojnika Hrvatskog instituta za povijest Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje dr. sc. Stanka Andrića. O knjizi je govorio i sam autor, znanstvenik iz Zagreba, podrijetlom iz Subotice, dr. sc. Robert Skenderović.

Knjiga je objavljena u sunakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu, gdje Skenderović radi kao viši znanstveni suradnik.

Pluralizam identiteta

Autor knjige Robert Skenderović rekao je kako ovo djelo govori o borbi podunavskih Hrvata za očuvanje vlastitog identiteta.
„Naša je sudbina da smo na ovim prostorima uvijek bili izrazita manjina, osim u Subotici gdje smo dugo vremena bili izrazita većina te da smo se morali stalno boriti za očuvanje svoje posebnosti. To je naročito teško bilo u razdoblju 19. stoljeća kada je dolazilo do oblikovanja nacionalnih identiteta te su tada i asimilacijski pritisci bili najveći.“
Skenderović je brojnim prisutnima skrenuo pozornost i na pluralizam identiteta koji je pratio podunavske Hrvate kroz povijest, o čemu također ima riječi i u knjizi.
„Mi, podunavski Hrvati pojavljivali smo se u povijesnim nizovima pod različitim imenima. To je naša specifičnost. Zapisivali su nas kao Race, Katoličke Race, kao Dalmatince, Bunjevce, Šokce itd. Neka pogrešna analiza mogla bi dovesti do zaključka da su sve te grupe bile međusobno nepovezane. Međutim, želio sam u ovoj knjizi dokazati da to nije istina i za to postoje brojni povijesni dokazi“, rekao je on i istaknuo kako je to sve bila posljedica uvjeta u kojima su podunavski Hrvati živjeli te da nije do toga došlo njihovim izborom.
„Pluralizam identiteta je bio posljedica uvjeta u kojima su živjeli. Bila je to posljedica njihovog manjinskog položaja i nastojanja većinske zajednice da ih asimilira. Zato je ova knjiga zapravo povijest borbe protiv asimilacije, borbe protiv asimilacijskih pritisaka koji su ovdje bili stalno“, rekao je autor.
Da izvrsnosti knjige ključno doprinosi znanstvena utemeljenost rekao je ravnatelj ZHVH-a Tomislav Žigmanov kao i da smatra kako ova knjiga predstavlja najvažniji nakladnički pothvat ove institucije od svih 50 nakladničkih jedinica koje su izdali od svoga osnutka, u proteklih 10 godina.
Žigmanov je istaknuo i kako je ova knjiga dobro došla kada je u pitanju aktualnost teme.
„Znate da je pitanje identiteta Bunjevaca više od dva desetljeća izuzetno živo i prisutno u području javnosti. O tome govori svatko, a kada svi govore onda treba biti oprezan jer se često govori onda makar što“, rekao je on i dodao kako je kada je ova tema u pitanju u Srbiji znanost koja dolazi iz hrvatskog kulturnog prostora bila skrajnuta, iako po njemu neosnovano jer je bilo nekoliko znanstvenih uradaka na ovu temu.
„Naši prinosi su ostali na margini interesa srbijanske znanosti, ali ipak smo uspjeli da u pravom trenutku vrlo jasno, nedvosmisleno, kompetentno doznačimo stajališta koja su ne ideologijski određena nego znanstveno fundirana. S ovom knjigom je stavljena jedna velika točka na te napore, napose kada su u pitanju procesi iz 19. i s početka 20. stoljeća“, rekao je on i kasnije dodao kako se ne može jedna nacionalna zajednica utemeljiti i dekretom proglasiti nakon 1945. godine uz napomenu da to mogu samo oni koji ne poznaju povijesne procese.

Mnoštvo dokaza

Pravni povjesničar i glavni i odgovorni urednik Leksikona dr. sc. Slaven Bačić rekao je kako je dio istraživačkoga opusa Roberta Skenderovića odredila činjenica da vuče korijene iz Tavankuta, gdje mu je rođen otac. Također, Bačić je govoreći o Skenderovićevom znanstvenom djelovanju rekao kako se pokazuje kao sljedbenik one struje istraživača povijesti podunavskih Hrvata čiji je najznačajniji predstavnik bio akademik Ante Sekulić. To je obrazložio činjenicom da u svojim radovima, pa tako i u ovoj knjizi, Skenderović polazi od činjenice da su bački Bunjevci dio šireg bunjevačkog korpusa, tj. da ne žive samo u vojvođanskom dijelu Bačke nego i u Mađarskoj, hrvatskom primorju i da vuku podrijetlo iz Hercegovine, kao i da je korpus kojemu pripadaju dio hrvatskoga naroda. On je istaknuo i da je Skenderović tijekom višedesetljetnog istraživanja na ovu temu pronašao mnoštvo dokaza prije svega u razdoblju koje pokriva ova knjiga.
Bačić je zaključio da iako u knjizi nigdje izričito ne piše, osjeća se kako je ona nastala kao „svojevrsni znanstveni inat onima koji kvaziznanstvenim radovima i pukim spekulacijama žele falsificirati našu povijest dokazujući da smo u povijesti bili nekakav samostalan narod nevezan s maticom hrvatskoga naroda.“
Ravnatelj Povijesnog arhiva Subotice Stevan Mačković knjigu je ocijenio kao djelo koje daje obiman, sadržajan, sintetički, cjelovit i sveobuhvatan pregled povijesti podunavskih Hrvata Bunjevaca i Šokaca. Mačković je rekao kako ga se vrlo dojmilo, između ostaloga, što je u knjizi objašnjeno odakle potječe ime Bunjevac.
„Autor argumentirano iznosi tvrdnju da se ono prvi puta pojavljuje tek 1622. u Bačkoj. To je poznata činjenica, ali da je do formiranja te subetničke oznake došlo još na dinarsko-svilajskim prostorima te da je odatle preneseno u Bačku s valovima selidbe je manje poznato“, rekao je on.
U pismu koje je za ovu prigodu napisao predstojnik Hrvatskog instituta za povijest Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje dr. sc. Stanko Andrić stoji napisano da je knjiga u Slavonskom Brodu već počela privlačiti čitalačku pozornost koja je veća od prosječne. On je knjigu o povijesti podunavskih Hrvata ocijenio kao djelo s temeljnim uvidom u izvorno gradivo na kojemu se, kako je napisao, zasnivaju povijesne spoznaje i s uzimanjem cjelokupne historiografije što je toj problematici dosad posvećena.
Tijekom večeri Josip Bako je pročitao pjesmu Kalmana Jaramazovića Bunjevac hrvatskoj domovini koja je objavljena u Ilustrovanom listu u Zagrebu prije 100 godina i govori o ondašnjoj vezi bunjevačkih Hrvata s maticom, a program je upotpunio i nastup više puta nagrađivanog tamburaša Marka Grmića.

Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako)