U povodu Godine hrvatskih velikana u Vojvodini, Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU „Hrvatska riječ" raspisali su literarni i likovni natječaj na temu „Moj lipi zavičaj" za učenike osnovnih i srednjih škola. Podsjećanja radi, ove se godine navršava 150. obljetnica rođenja pjesnika Ante Evetovića Miroljuba, kao i stote obljetnice rođenja književnika i bibliografa Ivana Kujundžića, književnika i sakupljača narodne književnosti Balinta Vujkova, književnika Ante Jakšića, franjevca Stjepana Beata Bukinca, te kiparice Ane Bešlić. Bio je ovo povod za raspisivanje natječaja kojim su učenici likovno i literarno pokušali dočarati svoj zavičaj i ljubav prema njemu.

Na natječaj je prispjelo nešto više od stotinu radova iz Srijemske Mitrovice, Vajske, Đurđina, Žednika, Lemeša, Tavankuta, Male Bosne i Subotice - iz škola „Sveti Sava", „Matko Vuković" i „Ivan Milutinović".

Povjerenstvo za likovne radove u sastavu Jasmina Vidaković Jovančić, Olga Šram i Ljubica Vuković Dulić, odabralo je tri najbolja likovna rada. Prvo mjesto osvojila je Josipa Dulić, učenica III. razreda OŠ „Vladimir Nazor" iz Đurđina, drugo mjesto Regina Dulić, učenica IV. razreda OŠ „Vladimir Nazor" iz Đurđina, a treće mjesto Mateja Evetović, učenica I. razreda OŠ „Sveti Sava" u Subotici.

Povjerenstvo za literarne radove u sastavu Vladan Čutura, Bernadica Ivanković i Katarina Čeliković za najbolji rad je izabralo uradak Damira Katića, učenika III. razreda Biskupijske klasične gimnazije „Paulinum" u Subotici, inače rodom iz Petrovaradina. Drugo mjesto je osvojio Josip Stantić, učenik V. razreda OŠ „Ivan Milutinović" u Maloj Bosni, a treće mjesto je pripalo Sari Vuković, učenici II. razreda OŠ „Matija Gubec" iz Tavankuta.

Osim izbora triju najboljih literarnih radova, povjerenstvo je pohvalilo još šest radova čiji su autori: Sara Žurovski (II. raz. Srednje medicinske škole, Srijemska Mitrovica), Mario Evetović (6. raz., OŠ „Matko Vuković" Subotica), Marko Grmić (IV. raz. OŠ „Matija Gubec" Tavankut), Đurđina Sudarević (IV. raz. OŠ „Sveti Sava" Subotica), Hrvoje Benčik (VII. raz. OŠ „Matija Gubec" Tavankut), i Matija Sekereš (IV. raz. OŠ „Sveti Sava" Subotica).

Prvonagrađenima Hrvatsko nacionalno vijeće daruje besplatno ljetovanje u Novom Vinodolskom, a ostalima knjige i objavljivanje radova u tiskovinama na hrvatskom jeziku (Hrcku, Zvoniku, Subotičkoj Danici, na portalu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata www.zkvh.org.rs ).

Najuspješnijim autorima likovnih i literarnih radova nagrade će biti uručene na Svečanoj akademiji za najuspješnije učenike koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku u utorak, 26. lipnja, s početkom u 19,30 sati u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici.

Nagrađeni literarni radovi

Moj lijepi zavičaj

Čini mi se da dugo nisam shvaćao što je to zavičaj i koliko nas on bezuje za sebe dok nisam otišao u srednju školu u Suboticu. Prva godina u Biskupijskoj gimnaziji mi je bila jako teška. Dok bih noću slušao otkucaje sata na crkvi, čuo sam otkucaje vlastitog srca, pitajući se što je to što me toliko guši i neda mi mira da sklopim umorne oči. Vrijeme je pokazalo svoje. U dubini duše sam znao da mi cijelo tijelo obuzima tuga za rodnim Petrovaradinom, biserom Srijema.

Zvuci katedrale često me podsjećaju na rodni grad. Kad se u cik zore prelamaju zvuci naših crkava, cijelo tijelo obuzme onaj znani osjećaj sigurnosti. Kada sam tužan, prošećem obalom Dunava. To je rijeka mog djetinjstva. Ona mnoge tajne zna, ona je nijemi svjedok dešavanja ne samo u mom zavičaju, već svjedok mnogih ratova i mnogih ljubavi. I sad, dok koračam Suboticom, svjestan sam da, iako je mnogo uređenija nego moj rodni grad, moj lijepi zavičaj je otisnut u svakom djeliću moga tijela i duše. Ne postoji mjesto na ovome svijetu gdje Dunav nježnije ljubi obale grada. Nigdje ne mirišu bagremi i lipa nego u mom lijepom zavičaju. Prije mi je bilo smiješno kad su stariji ljudi govorili o nostalgiji, a ja sam jednostavno želio otići daleko. Ali mi se za to ukazala prilika mnogo prije nego sam mislio. I onda dok mi je majka grčevito stezala ruku, vidjela je koliko mi teško pada ostanak u gimnaziji. Ostao sam, u svojim mislima.

Upoznao sam mnoge ljude, ali sve me je vraćalo u mjesto mog življenja, ništa nije bilo isto. Ni govor ljudi, ni ponašanje, ni mentalitet. Uklopio sam se, ali mi srce zadrhti kad vidim sliku, čujem pjesmu iz mog Petrovaradina. Čini mi se da tamo i bisernica ima umilniji zvuk. Više ne znam da li umišljam, da li iz mene govori ono uplašeno dijete koje još uvijek žudi za domom i majčinim ognjištem, očevom pažnjom ili sam očvrsnuo i postao čovjekom koji istinski žudi i kaže glasno u vjetar... Ja ću se brzo vratiti, mom domu. Mom lijepom zavičaju.

I. mjesto
Damir Katić, III. razred
Biskupijska klasična gimnazija „Paulinum"
Subotica

Moj zavičaj

Moj zavičaj se zove Hrvatski Majur. Hrvatski Majur je prigradsko selo nedaleko od Male Bosne, gdje sada živim. Tamo sam naučio pričati svoj zavičajni jezik, bunjevački. Život na Hrvatskom Majuru je bio pun života, radosti, veselja i svega čega u Maloj Bosni baš i nema.

Kad odem na salaš osjećam se kao da lebdim u oblacima. Svjež zrak, ili na bunjevačkim ajer je tamo puno bolji nego u našem selu, u Maloj Bosni. Dok je moj striko živio na salašu, ja bih svake nedjelje išao k njemu. Tamo bi me on dočekao pun radosti što me vidi, zato jer sam tamo živio. Život na salašu me je odmarao, nije bilo kola da jure, ili autobusa da stalno bruje, nego se samo čuo cvrkut ptica i cvrčka. Ptice i cvrčci su cvrkutali sve dok se moj striko nije preselio k nama u Malu Bosnu.

Svaki put kad odem na salaš, točno „ostim" da salaš govori: „Vratite se, ja sam sâm i tužan bez ikog da me kreči i čisti!". Cvrkut ptica i cvrčka se slabije čuje, a salaš i dalje priča svoju tužnu priču.

Vezan sam za svoj zavičaj jer je ono moje rodno selo.

II. mjesto
Josip Stantić, 5. e
OŠ „Ivan Milutinović" Mala Bosna

Moj lijepi zavičaj

U mom lijepom zavičaju
sve je uvijek kao u raju.

Priroda je zdrava i čista,
rosna trava na suncu blista.

Zlatno žito ko more se talasa,
vrijedne ruke mladoga risara
napunile kotaricu punu klasa.

Djevojke su lijepo obučene
u nošnje zlatom ukrašene.

Tavankut je moje selo milo,
još je ljepše nego što je bilo.

III. mjesto
Sara Vuković, II. a
OŠ „Matija Gubec" Tavankut