Srpanj 2023. (kalendar hrvatskih institucija u Srbiji)
Baštinimo da traje naslov je tematskog zidnog i stolnog kalendara za 2023. godinu u čijoj izradi i objavi zajednički sudjeluju hrvatske profesionalne institucije i organizacije: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, NIU Hrvatska riječ i Hrvatsko nacionalno vijeće. Kalendar pod sloganom ŽIVA BAŠTINA – nematerijalna kulturna baština Hrvata u Srbiji na 12 listova predstavlja 22 elementa koji su dio velikog istoimenog projekta.
Stvaralaštvo u tehnici slame kod bunjevačkih Hrvata u Bačkoj
Od slame oblikovani predmeti danas su snažan identifikacijski element bunjevačkih Hrvata. Više od stoljeća razvijana tvoračka tehnika rada u slami prezentira tradicijsku kulturu, stvara slike, krune i sakralne predmete s elementima naivne umjetnosti, ali i nove izražajne oblike poput suvenira, koji svoju primjenu nalaze i u suvremenome društvu.
Poticaj da se vijenac od klasja razvije u raskošniji oblik – krunu - došao je kada je 1911. dobio značajnu i simboličku ulogu u Dužijanci – crkvenoj proslavi završetka žetve, kada postaje predmetom crkvenog rituala. Predstavlja simbol zahvale, nazvan je krunom jer je svojim oblikom na krunu i podsjećao, a kojim se priznavao kao simbol vlasti božanske i zemaljske. Kruna od slame predmet je iz religijske kulture, koji je iznikao iz narodne tradicije pletenja žitnoga vijenca koji se kao takav na kraju žetve poklanjao domaćinu imanja, te bio smještan na istaknuto mjesto u kući.
Slika od slame danas je jedan od prepoznatljivih oblika likovnog izražavanja kod bunjevačkih Hrvata, vezan gotovo isključivo za žensku populaciju tzv. slamarke. Tehnika izrade slika od slame razvila se iz pučke vještine izrade sitnih trodimenzionalnih predmeta od slame. Prva slika nastaje 1962. godine, a izradila ju je Ana Milodanović. Vještina izrade slika od slame razvijala se prvotno isključivo u selima nadomak Subotice (Đurđin, Stari Žednik, Tavankut, Mala Bosna), dok se u novije vrijeme, ponajprije danas ova tehnika njeguje i u gradskim sredinama. Razvojni put tehnike izrade slika od slame očituje se ponajprije u razvoju pletiva koji su osnovni gradivni elementi slike te u tematskim prikazima.
Ovaj tip predmeta određujemo kao djela narodne i naivne umjetnosti te umijeća. Njihovi glavni oblikovni elementi jesu određene vrste pletiva od žitnih slamki, kao i cijepane slamke te izrezani, isječeni i na slične načine oblikovani dijelovi stabljike žitne slamke, koji se slažu jedan pored drugog, jedan preko drugog, tvoreći na taj način različite oblike.
Ovo umijeće izrade ukrasnih predmeta, slika i kruna od slame je živo i dio je više kulturnih i tradicijskih manifestacija, ponajprije Dužijance. U Tavankutu kraj Subotice održava se Prva kolonija naive u tehnici slame koja ima svoj galerijski prostor, a okuplja veliki broj vještih stvaralaca.
Autorica: Ljubica Vuković Dulić
Umijeće izrade šlinga – bijelog veza
Šling/šlingeraj je sveopći naziv za bijeli vez. Veoma je cijenjen kod bačkih Bunjevaka koje su, od djevojaštva do starosti, u slobodno vrijeme šlingovale i tako pripravljale štafir.
U vrste bijelog veza se ubrajaju: punjeni vez, prutke, lančani vez, šupljikasti, prid iglom, križići... U ovu skupinu spada i šlingeraj (rupičasti vez). Vezom su ukrašavane košulje (njidra, rukavi i obašve), bijele suknje i keceljci. U bijeli vez spadaju i probijanice kojima su se najčešće ukrašavali stolnjaci i posteljno rublje. Rasplit je vez kojim su se ukrašavale skute. Na finijim i tanjim (pamuku i svili) tkaninama koristile su se tehnike toledo i rišelje. Najprepoznatljiviji šlingovani motivi su rupice, odnosno jamice.
Ljepota bijelog veza zavisila je ne samo od vještine vezenja nego i od dobre pripreme i kvalitetnog prenošenja – trukovanja mustre na platno. Postojalo je nekoliko načina, a jedan od njih je s drvenim trukovima. Način na koji se mustra prenosila na bijelo platno je da se u vruću vodu najprije razmutilo ljepilo tutkalo koje je kasnije vezivalo boju za tkaninu. U tu smjesu se dodala boja modra farba (modrilo) i promiješala. Zatim se na gumenom jastučiću boja premazala četkom i dva puta drveni truk otisnuo o gumeni jastučić i tada vješto prenosio na platno. Drugi način prenošenja mustri na platno bio je uz pomoć šablona-papira, koji je sličan pergamentu. Motivi mustre na šablonima izbušeni su sitnim rupicama kroz koje se prenosila plava boja – modrilo u prahu na platno, a zatim se prskala špiritusom kako bi se boja vezala za platno.
Danas postoji nekoliko privatnih zbirki papirnih šablona i drvenih trukova kao i šlingovane nošnje i pokućstva koji se čuvaju i prikazuju na različitim manifestacijama i kulturnim događajima te izložbama. Još poneke Bunjevke čuvaju tradiciju ukrašavanja bijelim vezom, šlingom i tako ovu prekrasnu baštinu čuvaju od zaborava.
Autorica: Kata Suknović
Više o Nematerijalnoj kulturnoj baštini Hrvata u Srbiji ovdje: Katalog NKB Hrvata u Srbiji
