Zajednički kalendar manjinskih hrvatskih institucija u Srbiji za 2025. godinu prikazuje odabrana djela hrvatskih kipara na tlu Srbije koja pripadaju segmentu javne spomeničke baštine. Mjesec ožujak predstavljaju radovi zagrebačkog kipara Rudolfa Valdeca, spomenik Dositeju Obradoviću u Beogradu te Kralju Petru I. u Zrenjaninu.
Spomenik Dositeju Obradoviću u Beogradu
Dositej Obradović (1739. – 1811.) bio je prosvjetitelj, prvi srpski ministar prosvjete te osnivač Bogoslovije i Velike škole u Beogradu prve više prosvjetne ustanove u Srbiji. Škola je osnovana 1808., djelovala je do 1813. i preteča je Beogradskog univerziteta. Zahvaljujući zalaganju književnika Jovana Skerlića i Srpske književne zadruge, ideja o postavljanju spomenika realizirana je povodom obilježavanja stogodišnjice Dositejeve smrti. Već 1909. osnovan je Odbor za proslavu na čelu sa Stojanom Novakovićem i Jovanom Skerlićem. Financijska sredstva osigurala je tadašnja Beogradska općina koja je i raspisala međunarodni natječaj za južnoslavenske umjetnike na kojega se odazvalo dvanaest kipara. Oformljena specijalna komisija, sastavljena od gradskih čelnika, umjetnika i akademika, odabrala je i nagradila rad Rudolfa Valdeca, tada već renomiranog hrvatskog kipara. Druga i treća nagrada pripale su Tomi Rosandiću i Simeonu Roksandiću.
Na frontalnom donjem dijelu kamene četvrtaste osnove ispisane su riječi „Iduć' uči u vekove gleda!“ dok je sa zadnje strane uklesana Dositejeva rečenica iz Pisma Haralampiju: „Ja ću pisati za um, za srce i za naravi človečke, za braću Srblje kojega su god oni zakona i vere.“. Nakon osnove slijedi visoki kameni postament iz dva pojasa segmenta koji su završeni plitkim cvjetnim reljefima koji uokviruju urezani natpis Dositeju Obradoviću, zahvalni srpski narod. Bijelina kamene osnove i postamenta u vizualnom je kontrastu s brončanom figurom prosvjetitelja. Slobodnostojeća skulptura Obradovića prikazana je zaogrnuta kaputom koji se vijori dok se on nalazi u simboličkom iskoraku, trenutku šetnje sa šeširom i knjigama u lijevoj ruci te štapom na koji se oslanja u desnoj. Ovo likovno rješenje jedno je od životnijih i kvalitetnijih Valdecovih ostvarenja javne plastike, bez teatralnosti i patosa u prikazu koja je često neizostavni moment u spomeničkim radovima kraja 19. i početka 20. stoljeća.
Spomenik je trebao biti postavljen 1. rujna 1911. godine, međutim, proces odlučivanja je usporen diskusijama o mjestu gdje bi se on nalazio, primjerice na Terazijama ili današnjoj Makedonskoj ulici. Konačno, spomenik je svečano otkriven 9. lipnja 1914. na lokaciji ispred hotela Srpska kruna (današnja Biblioteka grada Beograda) preko puta ulaza u Kalemegdanski park. Lokacija je odabrana jer se u neposrednoj blizini na kraju Kalemegdanske aleje nalazio spomenik Karađorđu, postavljen 1913. i a srušen 1916. godine od strane austrougarske vojske (danas se na toj lokaciji nalazi Meštrovićev Spomenik zahvalnosti Francuskoj). Takvim smještanjem Dositej je simbolički povezan s Prvim srpskim ustankom. Spomenik je naknadno ipak premješten u akademski park 1930. godine. Akademski ili studentski park nalazi se u staroj jezgri Beograda u sklopu današnjeg Studentskog trga, preko puta Kapetan-Mišinog zdanja (sjedište Rektorata beogradskog Univerziteta). U parku se od 1897. godine već nalazio spomenik Josipu (Josifu) Pančiću kojega je izradio kipar Đorđe Jovanović. Spomenik Jovanu Cvijiću, geografu i akademiku koji je, kao i Pančić, također bio predsjednik Srpske akademije nauka i umetnosti, postavljen je 1994. a izradio ga je beogradski kipar Oto Logo. Spomenik Dositeju Obradoviću zaveden je 1967. godine kao spomenik kulture.
Spomenik Kralju Petru I. u Zrenjaninu
Ekvestrijalni (konjanički) spomenik kralju Petru I. Karađorđeviću na zrenjaninskom Trgu slobode podignut je 1926. godine. Okupacijske vlasti ga uklanjaju 1941. godine, a od srušenog spomenika sačuvala se samo kraljeva glava koja se danas nalazi u zrenjaninskom muzeju. Današnji spomenik zapravo je replika izrađena tijekom 2004. godine. Njen autor je Zoran Jezdimirović, akademski kipar iz Bijeljine.
Inicijativa za podizanje spomenika kralju Petru nastala je 1923. godine. Odluci gradske uprave o natječaju za podizanje ovoga monumenta prethodilo je formiranje Odbora za podizanje spomenika. Odbor je osigurao financijska sredstva putem gradskog proračuna te dobrovoljnim prilozima građanstva. Krajem 1923. godine na sjednici Odbora odlučeno je da se posao izrade skulpturalne kompozicije povjeri Rudolfu Valdecu. Za ovakvu odluku zaslužan je Aleksandar Sekulić, akademski slikar iz tadašnjeg Velikog Bečkereka. Naime, Sekulić se od 1900. školovao na minhenskoj akademiji gdje je imao priliku upoznati Valdeca koji je tada boravio u Minhenu. Ugovor s Valdecom potpisan je lipnja 1924. te je precizirano da je rok izrade spomenika 15. lipnja 1926. godine. Pri izradi spomenika Valdec je odabrao ustaljenu shemu modeliranja ekvestrijalnih monumenata. Donji stubišni dio potom srednji segment koji funkcionira kao postament s dva reljefa te skulptura na vrhu. Reljefi predstavljaju motive iz života kralja Petra – Put kroz Albaniju te Povorka na Terazijama nakon krunidbe. Valdec je već krajem 1924. godine izradio osnovni model spomenika. Odbor je imenovao posebnu komisiju koja je otputovala u Zagreb provjeriti izgled rješenja. Primjedbe su imali samo u vezi nekih detalja, dok su s cjelinom bili vrlo zadovoljni. Krajem 1925. godine određena je i lokacija za postavljanje spomenika na glavnom bečkerečkom trgu. Treba spomenuti kako je Valdec 1927. izradio i model spomenika Petru I. za grad Bijeljinu (postavljen 1937. godine). Ovaj rad slične je osnovne kompozicije ali figura kralja je mnogo pokrenutija i aktivnija u borbenoj gesti.
Valdecovo spomeničko rješenje predstavlja figuru kralja ogrnutu plaštem smještenu na konja. Petar I. predstavljen je realistički sa simboličkim značenjem kralja osloboditelja koji vraća mač u korice nakon zbivanja Prvoga svjetskog rata, u skladu sa tadašnjom monarhističkom idelogijom. Spomenik je otkriven 1. prosinca 1928. godine na desetogodišnjicu postojanja Kraljevine SHS. Smješten je kod županijske palače na mjestu gdje je od 1906. stajao spomenik mađarskom generalu Ernőu Kissu (srušenog 1920.). U Zrenjaninu se također nalazilo i jedno Valdeceovo spomen poprsje kralja Aleksandra I. iz 1938. smješteno u auli Državne osnovne škole Viteški kralj Aleksandar Ujedinitelj (danas OŠ Đura Jakšić) kojemu se uslijed ratnih prilika brzo gubi trag.
Kipareva biografija
Rudolf Valdec (Krapina, 8. 3. 1872. – Zagreb, 1. 2. 1929.) završio je Obrtnu školu u Zagrebu, potom 1897. godine studira kiparstvo na akademijama u Beču i Minhenu. Usavršavao se kod profesora Karla Kühnea u Beču i kod Syriusa Eberlea u Minhenu. Išao je na studijska putovanja po Italiji, Rusiji, Njemačkoj, SAD-u i Francuskoj. Po povratku u Zagreb otvara vlastiti atelje 1908. Na Akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu (današnja Akademija likovnih umjetnosti) bio je profesor dekorativnog kiparstva i anatomije od 1908. sve do smrti. Bio je član JAZU (danas HAZU) od 1919. godine. Valdec je izlagao na brojnim izložbama, izdvajaju se Milenijska izložba u Budimpešti 1896. potom Prva izložba Društva hrvatskih umjetnika u Zagrebu 1898. – 1899., Exposition internationale universelle, Pariz 1900., Deseta izložba Umjetničkog društva Manes u Pragu, 1903., Prva Jugoslavenska umjetnička izložba u Beogradu 1904., Izložba Lada u Sofiji 1906., Deseta međunarodna umjetnička izložba u Bruxellesu 1910., Exposition des artistes yugoslaves u Parizu 1919. te izložba reljefa Rudolfa Valdeca u Splitu 1925. godine.
U svom radu kretao se između realizma, secesije i simbolizma. Autor je secesijskih radova alegorijskih sadržaja (Marija Magdalena; Ljubav, sestra smrti; Memento mori). Sklonost realističkim prikazima iskazao je u mnogobrojnim portretima, primjerice poprsjima Izidora Kršnjavog i Josipa Jurja Strossmayera. Začetnik je modernog hrvatskog kiparstva skupa s Robertom Frangešom-Mihanovićem. Također je jedan je od prvih hrvatskih medaljera. Autor je više djela nadgrobne plastike na grobljima u Zagrebu i Sarajevu. Izradio je i spomenike Vatroslava Jagića u Varaždinu i Ferde Livadića u Samoboru. Njegovi dekorativni radovi nalaze se u Zagrebu na zgradama nekadašnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Umjetničkom paviljonu i drugim javnim ustanovama te bankama i zavodima. Na zagrebačkom šetalištu Zrinjevac nalaze se njegovi radovi poprsja Ivana Mažuranića i Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz 1911. godine a u holu Narodne skupštine Republike Srbije nalazi se i Valdecovo brončano poprsje Kralja Petra I. iz 1912. godine.
Na grobljima u Srbiji se također nalazi nekoliko njegovih radova. U katoličkom dijelu groblja u Zemunu, na kapeli Žalosne Gospe, nalazi se ploča s reljefnim prikazom Isusa Krista. Na beogradskom Novom groblju Valdec je izradio nadgrobni spomenik Nadeždi Nadi Tomić s natpisom U smrt za drugoga Nada 1896 – 1922 posvećen mladoj ženi koja je izgubila život u Ženevskom jezeru pokušavajući spasiti dijete koje se utapalo. Visoki reljef prikazuje Krista Spasitelja s usnulom mladom ženom u naručju za koju se drži dječak. Na istom groblju izradio je i nadgrobni spomenik akademika Jovana Tomića.
Priredio: Branimir Kopilović
Izvori:
Enes Quien, „Najraniji i rani radovi kipara Rudolfa Valdeca“, Ars Adriatica, 3/2013. (193-208), Odjel za povijest umjetnosti, Sveučilište u Zadru; Enciklopedija.hr; petrovgrad.org; beogradskagroblja.rs; rktzupazemun.com; graditeljins.wordpress.com; zrikipedia.com
Foto:
Luka Miškov (Beta), Nada Sudarević (Hrvatska riječ)
