Roman književnika i prvog predsjednika Vojvođanske akademije znanosti i umjetnosti (VANU) dr. sc. Julijana Tamaša «Splav od čežnji», objavljen na rusinskom i srpskom jeziku, te knjiga dr. sc. Stevana Konstantinovića «Rusinska usmena književnost», predstavljene su sinoć u čitaonici Gradske knjižnice na književnoj večeri posvećenoj nakladništvu na rusinskom jeziku u Vojvodini, u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Gradske knjižnice Subotica.
Djelo Julijana Tamaša afirmira Vojvodinu kao heterogenu regiju koja je uzor Europi, čulo se tijekom književne večeri. No, ipak je opstojnost rusinske nacionalne zajednice tijekom stoljeća ovisila o vještini njezinih pripadnika, kaže akademik Julijan Tamaš.
«Rusini su doista živjeli skupa s drugim narodima, Srbima, Hrvatima, Nijemcima ili Mađarima i znali smo te jezike. Na određeni civilizacijski način, razvili smo unutarnju vitalnost i sposobnost mimikrije i prilagođavanja sredini u kojoj živimo, poput Židova. Nismo nikoga ugrožavali, vitalnost smo snažili obrazovanjem, jer smo doista jedna od najobrazovanijih nacionalnih skupina u Srbiji. Naravno, nisu svi živjeli kao Rusini, prikrivali su to i uključivali se logikom mimikrije u širu zajednicu. Ali, većina se nije odrekla svojih korijena, unatoč javnom neočitovanju o vlastitom nacionalnom podrijetlu.»
Roman «Splav od čežnji» značajan je posebno zato što pokazuje da se i na jezicima malobrojnih nacionalnih zajednica, kakve su rusinska i ukrajinska, može stvarati značajna književnost, dostojna pozornosti europske i svjetske javnosti, istaknuto je tijekom književne večeri.
Rusini na prostoru Vojvodine obitavaju više od dva stoljeća, institucionalno jačanje zajednice počinje nakon Prvog svjetskog rata i traje čak i danas, ali u posljednjih tridesetak godina osjetan je pad nataliteta, čak do toga da je opstojnost zajednice dovedena u pitanje, kaže dr. Stevan Konstantinović. Jezik su ipak uspjeli očuvati.
«Situacija je šarolika. Tamo gdje je broj Rusina veći i bolja institucionalna pokrivenost, bolje se i vlada materinskim jezikom. Na rubovima područja naseljenog Rusinima, poput Beograda, Subotice ili Srijema, situacija je lošija i ne može se puno očekivati. Prema slobodnoj procjeni, malo više od polovice naše populacije vlada svojim materinskim jezikom i rabi ga u svakodnevnoj komunikaciji.»
U okviru obrazovanja novih književnih formi i komunikacija, predstavljanje rusinske književnosti u Subotici potvrda je da se uspostavlja nova međunacionalna interakcija, kaže dr. Konstantinović i dodaje da će knjige biti predstavljene i u okviru mađarske, slovačke i drugih nacionalnih zajednica.
Prostor za predstavljanje književnih djela putem književnih večeri značajno je sužen, jer je zanimanje publike uglavnom skrenuto k multimedijalnom prikazu, istaknuo je ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.
«Posljedica toga je da se broj susreta s drugim književnostima i kulturnim krugovima uvelike smanjio. U dogovoru s ravnateljem Gradske knjižnice Draganom Rokvićem, započeli smo neku vrst neformalnog programa kojim pokušavamo predstaviti i one književne produkcije koje postoje na manjinskim jezicima, ali i na srpskom jeziku i to kultura koje nisu vezane za ovaj grad.»
U našem gradu postoji stanovita praksa suradnje, međusobnog doticaja, komunikacije i stvaralačkog preplitanja hrvatske, mađarske i srpske književnosti, ali zato književnost Rumunja, Slovaka ili Rusina nije na ovaj način vidljiva, te je stoga sinoćnje predstavljanje značajno, podsjetio je Tomislav Žigmanov.
Književne prilike u povijesti i u sadašnjosti predstavio je književni kritičar i ravnatelj nakladničke djelatnosti NIU «Ruske slovo» Nikola Šanta, a moderator književne večeri bio je ravnatelj Gradske knjižnice Dragan Rokvić.
Napomena: tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.
