Sveučilišna profesorica, književna kritičarka, autorica desetak knjiga i udžbenika iz Hrvatske Helena Sablić Tomić održala je 7. ožujka 2013. godine u Omladinskom klubu „Skladište“ u Subotici predavanje pod nazivom „Dokolica“. Predavanje je realizirano u suradnji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Fondacije „Danilo Kiš“ iz Subotice. Moderator večeri bio je Vladan Čutura, profesor hrvatskog jezika i komparativne književnosti.

Predavanje predstavlja uvod u promociju 9. broja kultur-propagandnog lista „Karton“ Fondacije „Danilo Kiš“ čija je tema broja upravo – dokolica.

Prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić se u svom predavanje osvrnula na pitanje: O čemu govorimo kada govorimo o dokolici?, te na isto dala odgovor da je „vrijeme dokolice pozitivno iskustvo koje znači slobodu, ispunjenje, izbor i razvoj kako to temeljito zapisuje Igor Duda u knjizi ‘U potrazi za blagostanjem’“.

„Proširujući svoju definiciju dokolice, on eksplicitno kaže kako jedan od najvitalnijih dijelova povijesti dokolice danas nastaje na složenom i šarolikom tematskom spoju kojega čine socijalna, kulturna i gospodarska povijest, kvaliteta življenja i životni standard, mentaliteti i identiteti, turizam i putovanja.

Nadalje, tijekom predavanja pokušat će se razjasniti kako na pojmovnoj i jezičnoj razini nije uvijek jasan odnos između slobodnog vremena, dokolice i besposlice, pa se često poistovjećuju besposlica i dokolica. Međutim, razlika među njima je velika. Obje ove kategorije neki su oblik slobodnog vremena, ali dok je besposlica vrijeme u kojem je čovjek slobodan od posla ili rada, dokolica je vrijeme u kojem je on slobodan za neposredno djelatno ostvarenje, za užitak, za stvaralaštvo, za sebe samoga. Pa ako je slobodno vrijeme zapravo vrijeme slobode, onda je bit slobodnog vremena dosegnuta tek u dokolici i tek je dokolica pravo slobodno vrijeme, dok je to besposlica tek uvjetno.

Na tome tragu može se reći kako se sadržaji slobodnog vremena mogu kretati amplitudom od pasivnog odmora preko pasivne razonode do usmjerenosti prema popularnim oblicima razonode (čitanje, gledanje TV, slanje sms-poruka, pretraživanje web stranica, komuniciranje na društvenim mrežama, sjedenje u kafićima,…) do kreativnog dokoličaranja koje pojedinca dovodi do unutarnjeg svijeta odmičući ga na taj način od ‘okrutne’ stvarnosti.“

Predavanje je bilo ilustrirano primjerima iz suvremene hrvatske proze.

Helena Sablić Tomić je rođena 1968. godine u Osijeku gdje je diplomirala na Pedagoškom fakultetu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1997. godine magistrirala s temom „Kratka priča devedesetih – biblioteka i autori časopisa Quorum“, a 2001. je obranila doktorsku disertaciju naslovljenu „Modeli hrvatske suvremene autobiografske proze“. Na Umjetničkoj akademiji u Osijeku predaje književnost u statusu redovnog profesora. Od 2006. je dekanica Umjetničke akademije u Osijeku. Članica je PEN-a, DHK i HDP. Piše književne kritike za Hrvatski radio 1. program (emisija Kutija slova).

Objavila je sljedeće knjige: „Montaža citatnih atrakcija – quorumova kratka priča“, „Intimno i javno – ogledi o suvremenoj autobiografskoj prozi“, „Slavonski tekst hrvatske književnosti“, “Gola u snu – o ženskom književnom identitetu“, „Dnevnik nevidljivoga – moja godina 2007.“, „Hrvatska autobiografska proza“, „Kortárs horvát irodalom-költészet és rövidtörténete 1968-tól najpjainkig“, „Bogdan Mesinger – esej“, „Pannonius, Vrančić; pretapanja“, „Grad koji šarmira“, „O strasti, čitanju i dokolici“, „Uvod u hrvatsku kratku priču“, te priredila brojne knjige iz područja književnosti. Napisala je scenarij za dokumentarni film o Ireni Vrkljan „Samo albumi, knjige i plehnata kutija“ i o Božidaru Violiću „Božidar Violić: u znaku blizanaca“.

Dobitnica je nekoliko značajnih nagrada za znanstveni rad u području književnosti.

Izvor: Fondacija „Danilo Kiš“